NR Kina povukla je u samo desetak dana dva poteza koji su u općem političkom kaosu Zapada prošli nezapaženo, iako se radi o informacijama koje upućuju na to da je Komunistička partija možda sasvim iskreno zabrinuta za održivost zapadno-centričnog monetarnog sustava, te najednom, kao da žurno, preko noći, pokušava pretvoriti yuan u novu polugu moći, što su strpljivo, bez forsiranja i prevelikih očekivanja činili u zadnjih četvrt stoljeća.
U subotu, 1. veljače 2026., kineski predsjednik Xi Jinping objavio je iznenada u Qiushiju – vodećem teoretskom časopisu Komunističke partije – izvatke iz strateškog govora koji je 2024. već održao provincijskim i ministarskim dužnosnicima.
Govor se bavio izgradnjom Kine u globalnu financijsku supersilu, a ključna rečenica u Qiushiju zvučala je poput objave monetarnog rata: “Što čini snažnu financijsku naciju? Prvo, mora imati moćnu valutu, široko korištenu u međunarodnoj trgovini, investicijama i deviznim tržištima, držeći status globalne rezervne valute.” Jučer je pak stigla službena preporuka NR Kine kineskim kompanijama da smanje izloženost izdanjima Treasurya, odnosno američkim rizicima.
Bloomberg i Financial Times karakteriziraju Xijeve poruke kao “najjasniju i najeksplicitniju izjavu” o kineskim monetarnim ambicijama ikada. Xi je godinama govorio o “jačanju yuana” ili “financijskoj moći”, ali nikada ovako direktno o globalnoj rezervnoj valuti, i to kao da će se dogoditi sutra, a ne kroz dugi proces. ‘Timing‘ nije slučajan.
Tjedan dana ranije Trump je rekao da je pad dolara (na 4-godišnje dno) “great”. Fed je u suspektnoj tranziciji; Trump brutalno do neukusa napada sadašnjeg guvernera Powella kako bi u njegovu fotelju izgurao bilo kojeg poslušnika s jednim jedinim ciljem: spuštati kamate, odnosno činiti bilo što, pa ako je potrebno i krajnje neodgovorno, samo da se što prije stimulira ekonomija, koja je ionako već desetljećima na monetarnim „steroidima“, a sve samo zato da bi skupio što više jeftinih političkih poena.
Istovremeno, ECB signalizira da čvrsto, doktrinarno i dogmatski namjerava ostati servis za rezanje troškova zaduživanja prezaduženih članica, a ne klasična centralna banka zadužena za kontrolu cijena, odnosno emisiju „zdravog novca“, pa se čak nameće pitanje ima li NR Kina naročitog izbora nego ponuditi alternativnu rezervnu valutu. NR Kina ne može si priuštiti jedno: iznenadni kolaps trgovine.
To što je Bloomberg 9. veljače 2026. ekskluzivno objavio da su kineski regulatori savjetovali financijskim institucijama da smanje ulaganja u Treasuries (američke obveznice) zbog “rizika koncentracije” i “tržišne volatilnosti” može značiti da se ne radi o novoj strateškoj provokaciji, nego točno o onome što su rekli: kontroli izloženosti riziku. Direktiva NR Kine odnosi se, naime, na komercijalne banke (koje drže oko 298 milijardi dolara u dolarskim obveznicama), a ne na državne rezerve koje trenutno iznose 682,6 milijardi te su već na najnižoj razini od 2008. godine.
Kina je vrhunac svoje izloženosti američkom dugu dosegnula u studenome 2013., kada je držala 1,32 trilijuna američkih državnih vrijednosnica, što je tada bio frapantno visok iznos. Od tada sustavno smanjuje ulaganja; govorimo o padu od impresivnih 47 posto u dvanaest godina. Danas je moćna NR Kina tek treći najveći strani vlasnik američkog duga, iza Japana i Velike Britanije.
U Washingtonu skrivaju paniku od velike europske osvete, šteta bi za SAD bila dramatična!
Dok je Kina tiho smanjivala Treasury izloženost kroz desetljeća, Europa je počela glasno razmatrati iste opcije. Zapadni mediji otvoreno su spekulirali o europskim prijetnjama Trumpovoj administraciji sustavnim smanjivanjem investiranja u američke papire, a američka reakcija bila je MAGA-žučljiva. Bilo je i konkretnih, manjih simboličkih poteza s europske strane.
Danski fond prodao je 100 milijuna dolara US Treasuriesa, švedski AP7 čak 8,8 milijardi dolara. Izvještaj CoreDate pokazuje da je 63 posto europskih investitora smanjilo američku izloženost nakon Trumpovih tarifa u travnju 2025., dok 82 posto planira dugoročna smanjenja.
Vrlo konkretno: Bloomberg je 19. siječnja 2026. izvijestio da europske zemlje razmatraju prodaju američkih obveznica kao odgovor na Trumpove prijetnje Grenlandu. Iako je kratkoročno europsko strateško povlačenje iz američkog duga praktički teško izvedivo (Europa drži 3,6 trilijuna Treasuriesa, 10 trilijuna ukupnih američkih sredstava), sama svađa pokazuje eroziju povjerenja.
Ministar financija Scott Bessent „rasplakao“ se oko europske “weaponizacije kapitala” kao besmislene, ali Trump je ipak ublažio retoriku nakon što je obvezničko tržište počelo blago paničariti. Ružni sarkazam MAGA administracije je očit: oni koji uporno i besramno konstantno prijete kako god požele bijesno reže kad drugi kažu da moraju zaštititi interese; svoje, a ne američke.
Inače, kineski izazov dolarskoj dominaciji nije improvizacija. On je dosljedna, višedesetljetna strategija:
- – Zhou Xiaochuan, guverner kineske središnje banke, objavljuje revolucionarni esej “Reform the International Monetary System”. Eksplicitno citira Keynesa i njegov Bancor prijedlog iz 1940-ih, predlažući SDR (Special Drawing Rights) kao “super-sovereign reserve currency”. Zhou žali što Keynesov pristup nije usvojen na Bretton Woodsu: “Kolaps Bretton Woods sustava ukazuje da je Keynesov pristup možda bio dalekovidniji.”
2008.–2015. – Predsjednik Hu Jintao kontinuirano na G20 summitima poziva na “diverzifikaciju međunarodnog monetarnog sustava”. Kina investira u bilateralne currency swap sporazume (do danas 39 sporazuma, 550 milijardi).
- – Xi Jinping na G20 summitu u St. Petersburgu ponovno poziva MMF na reformu SDR košarice.
- – Yuan ulazi u SDR košaricu (zajedno s dolarom, eurom, jenom i funtom) – simbolička pobjeda.
2018.–2025. – Kina razvija infrastrukturu: e-CNY digitalna valuta, Shanghai Gold Exchange za yuan-denominirano trgovanje zlatom, BRICS Pay sustav, CIPS (China International Payment System) kao alternativa SWIFT-u. Udio yuana u globalnoj trgovini raste na 32% (s 18% u 2022.).
- – Xi prvi put eksplicitno naziva yuan budućom rezervnom valutom. Daje direktivu bankama da smanje Treasury izloženost.
Ključni problem za yuan kao globalnu rezervnu valutu je enormni kineski suficit. Obratimo pažnju da je NR Kina prestala javno koketirati s Keynesovom idejom Bancora, koji bi penalizirao države sa suficitima te bi tako dao legitimitet monetarnom sustavu. U međuvremenu je promotor ideje, Zhou Xiaochuan, umirovljen, a Kina je 2024. zabilježila trgovinski suficit od 997 milijardi s ostatkom svijeta (nasuprot američkom deficitu od 1,2 trilijuna dolara).
U Keynesovom modelu, koji je Zhou citirao 2009., zemlje sa suficitima bile bi kažnjavane kao i deficitne. Bancor sustav predviđao je da kronični kreditori plaćaju minimum 5 posto kamate na višak kredita (rastući do 10 posto), čime bi bili prisiljeni trošiti suficite ili se suočiti s kaznama.
Kina je vrhunac svoje izloženosti američkom dugu dosegnula u studenome 2013., kada je držala 1,32 trilijuna američkih državnih vrijednosnica, što je tada bio frapantno visok iznos. Od tada sustavno smanjuje ulaganja; govorimo o padu od impresivnih 47 posto u dvanaest godina
Poanta: globalne neravnoteže stvaraju obje strane; i oni koji previše troše i oni koji previše štede. Kina bi u tom sustavu plaćala desetke milijardi dolara godišnje u penale. MMF joj konstantno poručuje isto: “Prelazak na model rasta vođen potrošnjom zahtijeva smanjenje suficita” (Article IV Mission, prosinac 2025.). To se, izgleda, neće dogoditi iako se radi o elementarnoj makroekonomiji.
Kina sada promiče SDR kao rezervnu valutu (što joj pomaže diverzificirati se iz dolara), ali ne promiče simetrične penale za suficite (što bi joj škodilo).
SDR (Special Drawing Rights) je MMF-ova sintetička valuta, košarica pet glavnih valuta: dolar (41,73 posto), euro (30,93 posto), yuan (12,28 posto), jen (7,59 posto), funta (7,44 posto). Država može držati rezerve u SDR-ovima umjesto u pojedinačnim valutama, čime diversificira rizik.
Problem? SDR-ovi čine tek 2 posto globalnih deviznih rezervi. Dolar dominira s 58 posto, euro s 20 posto, yuan samo s 3,2 posto. SDR (još) nema tržište, nema dubinu likvidnosti, nema financijsku infrastrukturu… Zhou je 2009. predložio “SDR-denominirani fond” gdje bi zemlje mogle pretvarati dolar-rezerve u SDR-ove, smanjujući izloženost dolaru bez da uzrokuju paniku na tržištima. MMF je pokazao interes 2011., ali ništa konkretno nije uslijedilo. SAD drži 17 posto glasačkih prava u MMF-u, dovoljno za veto nad svim reformama koje zahtijevaju 85-postotnu većinu.
Što bi se dogodilo da Kina jednostavno zatraži plaćanje u yuanu uz poruku da više ne vjeruje dolaru?
Kratkoročno: kaos. Masivni suficit Kine ne može se apsorbirati u yuanu bez valutne nestabilnosti. Globalni lanci opskrbe vjerojatno bi kolabirali. Kina sama drži 680 milijardi izdanja Treasurya; bilo kakva nagla prodaja srušila bi vrijednost vlastitih rezervi.
Dugoročno? Ovisi o alternativi. BRICS Pay sustav, yuan-denominirano trgovanje naftom (Shanghai Futures Exchange već lansiran), CIPS platni sustav – sve to postoji, ali nije dovoljno zrelo. Yuan nije slobodno konvertibilan zbog kapitalnih kontrola koje zapravo proizlaze iz potrebe Komunističke partije za političkom kontrolom.
Fundamentalna realnost jest da za rezervnu valutu ne trebate samo ekonomsku moć; trebate povjerenje, pravnu državu, duboko financijsko tržište, ali i spremnost da apsorbirate tuđe suficite. Kina nije spremna, ali možda neće imati izbora jer se, objektivno, financijski sustav Zapada preselio na političko klizište.
Imamo, dakle, neobičnu situaciju u kojoj NR Kina možda priprema osiguranje za slučaj da se dolar uruši sam, ali je nejasno jesu li u ovom trenutku uopće sretni s time što mogu ponuditi kao alternativu, piše jutarnji.hr.