(foto: najstarijem djetetu Chiari je 14 godina, dok je najmlađem Leopoldu svega godina dana. Tu je i Stefano David rođen 2005., Patrik 2007., Rafael 2012., Emanuel 2014. i Ema 2015.)
I premda brojne žene brinu da bi majčinstvo moglo naštetiti njihovu izgledu Silvija nakon sedmero djece izgleda kao djevojka, odnosno kao sretna mlada majka. Njezinom najstarijem djetetu Chiari je 14 godina, dok je najmlađem Leopoldu svega godina dana. Tu je i Stefano David rođen 2005., Patrik 2007., Rafael 2012., Emanuel 2014. i Ema 2015.
Silvija i Cristian upoznali su se u crkvi sv. Ane u Ljutom Docu na jednom duhovnom seminaru, a Cristian se tu posve slučajno našao. Na poziv prijatelja došao je svirati violinu i tu je upoznao Silviju, također glazbenicu.
Cristian je zbog ljubavi doselio u BiH, te je isprva radila samo Silvija.
„Vrlo brzo suprug je naučio hrvatski jezik i radio u više tvrtki za proizvodnju namještaja, a i kod privarnih obrtnika stolara. Naime, suprug je završio glazbenu školu, violist, ali osim glazbe oduvijek ga je zanimala izrada drveta, tj. namještaja…, našalimo se često da je kao sv.Josip. Nakon rođenja 4. djeteta odlučili smo da ja ostavim svoj posao u struci, a on krene privatno raditi stolariju”, ispričala je Silvija.
Svakodnevne poteškoće na koje svaka obitelj nailazi s rastom broja članova množe se sa dva, no Silvija kaže da uz Božiju pomoć uspijevaju preostiti sve prepreke, ali i namaknuti sve za devetoročlanu obitelj.
“U početku jeste bilo malo teže, ali Bogu hvala posla ima, tako da ne oskudijevamo, svega dotekne, naravno, to je sve Božja providnost, pa iako bude težih dana, uvijek se nadamo i Bog uvijek providi“, ispričala je majka koja je sebe podredila djeci. Pojasnila je i kako izgleda svakodnevnica u njezinoj obitelji. Organiziran se mora biti.
(Obitelj Carabet sa župnikom don Ivanom i Silvijinim pokojnim ocem)
„Nastojim uvijek imati plan, imati red jer kad je red, onda je sve u redu. Ustajanje rano, spremanje za školu. Troje djece idu u školu i u glazbene škole, tako da je uvijek sve u ‘vozikanju’… Nastojim da je između smjena, oko podne zajednički ručak, kasnije maleni idu na popodnevni odmor, a ja u to vrijeme obavljam kućanske poslove ili popijem kavu sa prijateljicom. Poslijepodne smo obicno u vrtu ispred kuće, djeca se igraju, a nakon toga slijedi večera i spavanje. Naravno, nastojim da uvijek izmolimo zajedno večernju molitvu“, kaže ova mlada majka za Katolički tjednik, koji je zadnji broj posvetio obitelji, a gdje možete pročitati cijelu priču mlade majke.
Da ova obitelji žive u uređenoj zemlji, poput Njemačke, Silvija bi se obzirom na broj djece mogla umiroviti, a imala bi lijepa primanja, naknadu za majku i za djecu. Međutim, Hercegovačko-neretvanska županija za rodilje nema novca, premda se godinama o tome piše, te su time i ove majke ostale uskraćene za svoja prava. Na višim razinama donose se rješenja kojima bi dječiji dodatak iznosio 14 km!?, dok on u Njemačkoj iznosi blizu 200 eura. Naše majke nisu ni navikle na dobro. „Nikad se nismo oslanjali na pomoć od države i mislim da je suvišno bilo što komentirati o tome“, kaže ova mlada žena. Dakle, majke bilo jednog, bilo sedmero ili osmero djece u HNŽ-u se ne mogu nimalo osloniti na primanje koje im pripada. Uzdaju se u sebe i Boga. Upravo snažna vjera, koja sa sobom donosi i ljubav prema životu daje hrabrosti ovim i ovakvim obiteljima da rađaju u zemlji gdje se majke i djeca ne cijene.
(Tekst i foto: Katolički tjednik/Kristina Perić)