Piše: Bernd Riegert/Deutsche Welle
Američki predsjednik Donald Trump ponašao se na sastanku na vrhu NATO-a kao diplomatski neotesanac. Zakasnio je. Gurnuo je crnogorskog premijera u stranu kako bi stao u prvi red. Koristio je ceremoniju planiranu kao kratki svečani pozdravni govor za višeminutni napad na saveznike. Trump je od članica NATO-a tražio imaginarni novac koji mu ne pripada. On je provocirao, izazivao. Mnogi šefovi država i vlada bili su šokirani. Čak ni američka delegacija pri NATO-u nije računala s time da će Trump opet inscenirati jedan od svojih groznih samoinicijativnih nastupa. America first? Trump first!
{youtube}WLuwf00Sg2U{/youtube}
Navodi na razmišljanje to što se američki predsjednik nije, kao svi njegovi prethodnici, izričito izjasnio za solidarnost u Savezu i podršku saveznicima u slučaju ratne opasnosti. Smatra li on NATO ipak nepotrebnim? Opravdane su sumnje u Trumpovo stajalište. Mogu li se saveznici na Istoku stvarno pouzdati u to da će im SAD pomoći u slučaju ruskog napada? Sumnje u ozbiljnost SAD-a kao najvažnije zaštitničke sile poljuljale bi cijeli Savez. To će obradovati rusko vodstvo oko Vladimira Putina. Naposljetku Trump doprinosi destabilizaciji Saveza. Njegovo stajalište što se tiče Rusije ostalo je u Bruxellesu na sastanku NATO-a i dalje nejasno.
U svom vlastitom svijetu
Naravno da jedan američki predsjednik može pokušati usmjeriti Savez u željenom smjeru. No to je moguće samo s razumnim prijedlozima i argumentiranim uvjeravanjem. Ovaj Savez, a to čovjek s karakterom Donalda Trumpa možda nikada neće shvatiti, nije one-man-show.
Reakcije NATO-a i njemačke kancelarke, koju je Trump isprovocirao, bile su vrlo suzdržane. Ona se, doduše, pridržava zaključaka Saveza o rastu izdvajanja za obranu, ali javno šuti o neodrživim prigovorima američkog predsjednika. Nakon ovog mini samita u Bruxellesu nameće se pitanje: kako se dalje ophoditi prema populistu u Bijeloj kući? Na radnoj razini u Sjevernoatlantskom savezu je na to pitanje pronađen odgovor: jednostavno ignorirati. NATO u praksi i dalje provodi svoje zaključke i to uz pomoć američkih službenika i diplomata u Bruxellesu. Čudni predsjednik sa svojim nezgodnim mišljenjima očito živi u svom vlastitom svijetu. Stvarnost izgleda drugačije.