Na kineske e-autombile plaćat će se carina od 100 posto, nešto bolje su prošle solarne ćelije, odnosno paneli, i poluvodiči na koje se dosad također plaćala carina od 25 posto. Carina za te proizvode iznosit će 50 posto. Ako je dosad službeno neproglašeni trgovinski rat između SAD-a tinjao, nova odluka američke administracije zasigurno će doliti ulja na vatru za rasplamsavanje sukoba. Ovi vrlo visoki nameti služe za eliminiranje konkurencije i pitanje je kakav će biti kineski odgovor.
Naime, američki predsjednik Joe Biden je danas donio uredbu kojim će se drastično cariniti kineske sirovine i proizvodi u cilju – kako se ističe u objavi Bidenove administracije – „zaštitili američki radnici i poslovi od nepoštenih kineskih trgovinskih praksi“, prenosi Novi list.
Najteže su u ovoj akciji predsjednika „stradali“ kineski električni automobili na čiji se uvoz i dosad plaćala carina od 25 posto. Na njihovu cijenu, naime, plaćat će se 100 posto carine. Nešto bolje su prošle solarne ćelije, odnosno paneli, i poluvodiči na koje se također dosad plaćala carina od 25 posto. Po Bidenovoj uredbi sad će carina za njih iznositi 50 posto. Na kineske litijumske baterije plaćat će se carina od 25 posto (dosad je bilo 7,5 %), a isto vrijedi i za čelik, aluminij i zaštitnu radnu opremu.
Za uvoz strateški važnih minerala iz Kine nije bilo carine, sad iznosi 25 posto.
Sve u svemu, vrijednost dosadašnjeg godišnjeg uvoza ovih sirovina i proizvoda iznosila je na godišnjoj razini 18 milijardi dolara.
U medijima bliskim američkoj administraciji može se pročitati da su ove mjere plod dugotrajnog, četverogodišnjeg analiziranja situacije na tržištu, a ne predizborni potez u godini kad će Biden pokušati dobiti još jedan predsjednički mandat.
Pod spomenutim nepoštenim trgovinskim praksama Kine, u objašnjenju se ističe „kineski prisilni prijenos tehnologije“ što god to značilo i direktna optužba da je njihovo tehnološko carstvo izgrađeno na krađi intelektualnog vlasništva. Sve je to dovelo do toga da „70, 80 ili čak 90 posto globalne proizvodnje ključnih inputa za potrebe američke tehnologije, infrastrukture, energiju i zdravstvenu skrb ostvaruje Kina stvarajući tako neprihvatljive rizike za američke lance opskrbne i njenu ekonomsku sigurnost“.
Dakako, argumenti su nategnuti, jer je sadašnja situacija, između ostalog, posljedica zapadnjačke kapitalističke pohlepe. Transfer tehnologija, prijenos znanje, ulaganja u pogone u Kini su ponajviše američkih tehnoloških divova djelo, odnosna njihova želja da maksimiziraju profit na jeftinoj proizvodnji, jeftinom kineskom radniku i jeftinim kineskim sirovinama. Sad kad su i sami Kinezi uz jaki „poguranac“ Zapada ovladali visokom tehnologijom i k tome još stvorili društveno čudovište superiorno zapadnim demokracijama u kombinaciji političke diktature i kapitalizma pod strogom državnom kontrolom (i subvencijama), SAD-u više ni ne preostaje ništa negoli da se maši protekcionističkih, da ne kažemo merkantilističkih mjera.
U objašnjenju odluke, Bidenova se administracija diči činjenicom da su uložili veliki novac (860 milijardi dolara) u razvoj tehnološko-energetskog sektora s naglaskom na čistu energiju. Rezultiralo je to s 800 tisuća novih radnih mjesta, ali i činjenicom da je trgovinski deficit SAD-a s Kinom danas niži negoli u bilo kojem trenutku u vrijeme Trumpove administracije.
Gledajući iz perspektive predizborne predsjedničke kampanje očito je da i Donald Trump i Joe Biden imaju isti stav prema uvozu kineskih proizvoda iz Kine (Appleovi mobiteli i drugi zapadnjački proizvodi proizvedeni tamo su druga stvar), samo što je retorika malo drukčija. I dok je Trump u oporbi poslovično i očekivano vehementan, pa javno prijeti da kineski automobili u SAD mogu samo preko njega mrtvog i da će uvesti carinu od 60 posto za sve kineske proizvode, Joe Biden se izražava nešto diplomatskije, pa svoje oštre mjere opravdava riječima da je on „za konkurenciju, ali poštenu konkurenciju“.
Uredba Joea Bidena o novim carinama za kinesku robu stupa na snagu za 90 dana, i nije pitanje hoće li nego kada će i koje kontra mjere Kina poduzeti u naredna tri mjeseca.
Kako analizira Jutarnji list, Amerikancima Biden sada identično kao Trump nekada poručuje da će ih tarifama zaštiti od Kineza, ali pokušava prikriti da de facto drakonski oporezuje investiranje u zelenu budućnost, što je pak kroz niz velikih zelenih planova prethodno lansirao kao neku vrstu nove američke nacionalne ideologije/religije. Biden mirno govori Amerikancima da e-automobil – kao najbolje moguće rješenje za sigurnu zelenu budućnost – mora koštati dvostruko više ako dolazi iz Kine, te je jasno da je zelena agenda u aktualnoj američkoj izbornoj utrci drastično izgubila na cijeni. Biden se svjesno trumpizirao te se i po tom stvarne pozicije američkih demokrata i republikanaca približavaju, iako hine duboki i sve žešći ideološki rat.
Još je uvijek nejasno kakav će biti kineski odgovor na produbljivanje trgovinskog rata, ali može se pretpostaviti da će biti strateški odnosno žestok. Uz tarife od 25-50-100 posto Sjedinjene Države prestaju biti zanimljive kao tržište te će Kinezi vjerojatno mijenjati pristup u skladu s tom činjenicom.
Pomalo je neugodno pratiti u kojoj mjeri Joe Biden upravo trumpizira politički izričaj, iako se se radi o čovjeku koji je do prije samo nekoliko godina dobro razumio da je trumpistički pristup zaštiti američke nacionalne ekonomije disfunkcionalan.
Činjenica je da je Trump možda pokrenuo nove trgovinske ratove, ali je Joe Biden za svojeg mandata naplatio daleko više tarifa nego Donald Trump; 89 milijardi Trump, Biden 144,2 milijarde. Biden se prometnuo u globalnog šampiona nazadnog i brutalnog trgovinskog protekcionizma.
Takvo ponašanje aktualnog šefa Bijele kuće teško je opisati postojećom terminologijom; pojmovima kakvi se primjenjuju u politologiji ili ekonomiji, ali bi se možda mogao skovati uvjetni pojam shizofrene političke ekonomije, onakve koja izaziva više nekontrolabilnih i opasnih ishoda.
Ono što je zastrašujuće jest da se demokracija u Sjedinjenim Državama počinje svoditi na plasman narativa, a ne zdravorazumskih politika. Biden uz silni tim savjetnika sigurno dobro zna da tarifna politika Trumpa nije dala rezultata, niti ga je mogla dati. Biden je bio žestoki kritičar Trumpovih politikantskih tarifnih politika. Trump je tvrdio da će zaustaviti uništavanje američke proizvodnje uvozom jeftinijih proizvoda iz Kine te je obmanuo birače tezom da će tarifama vratiti nagomilane dugove. Od uvođenja tarifa od danas američki uvoz iz Kine je nabujao, a putanja američkih dugova izašla je iz okvira održivosti. Biden je 2019. vrlo logično upozoravao kako Trump vodi glupe politike:
“Kada je riječ o carinskom ratu predsjednika Trumpa s Kinom, jedno je jasno: američki farmeri i proizvođači bivaju slomljeni – nitko to ne zna bolje od Iowe. Za Trumpa su ljudi koji su povrijeđeni samo pijuni u njegovoj igri. On misli da je grub. Pa, lako je biti težak kada netko drugi osjeća bol. Koliko se poljoprivrednika diljem Iowe i cijele ove nacije suočava s mogućnošću gubitka posla, gubitka svoje farme zbog Trumpovih carina?”, Joe Biden, sredina 2019.
“Trump ne razumije osnove. On misli da njegove carine plaća Kina. Svaki student brucoš ekonomije mogao bi vam reći da američki narod plaća njegove tarife. Blagajnice u Targetu vide što se događa – znaju više o ekonomiji od Trumpa”, Joe Biden, sredina 2019.
Ako se netko pita radi li se možda o tome da se Biden od 2019. do danas opametio, treba jasno reći kako je bila i ostala činjenica da nije Kina ta koja plaća tarife na uvoz vlastite robe u Kinu, nego Amerikanci, te je jasno da su tarife bile i ostale lažni alat sprečavanja uvoza koji će dati doprinos inflaciji, ili ih održati na razini višoj od onih kakve bi trebale biti. I Trump i Biden namete vlastitim građanima i biznisama proglašavaju zaštitom iako ne štite sve, nego samo određene skupine.
Otkako se vremešni Biden trumpizirao kako bi povećao izborne šanse postalo je kristalno jasno da Sjedinjene Države više nisu nacija koja je promovirala slobodnu trgovinu i gospodarski rast baziran na ideji slobodne trgovine. Zapravo je uvođenje novih disfunkcionalnih tarifa prava prilika za buđenje razumijevanja u EU da SAD nikada zapravo i nisu bile svjetionik slobodne trgovine, osim deklarativno, i to isključivo i jedino onda kad su procijenili da im i politički i interesno odgovara. Jeste li, primjerice, znali da Sjedinjene Države nemaju (!) ugovor o slobodnoj trgovini s 29 od 30 članica Nato saveza? Obratite pažnju da govorimo o članicama Nato saveza, zemljama koje bi se bok uz bok s Amerikom zajedno trebale suprotstaviti autokratskim režimima, ali Amerika s njima nema potrebu slobodno trgovati. Sveobuhvatne sporazume o slobodnoj trgovini Sjedinjene Države imaju sa samo 20 nacija – Kostarikom, Dominikanskom republikom, El Salvadorom, Gvatemalom, Hondurasom, Izraelom, Jordanom, Korejom, Meksikom, Marokom, Nikaragvom, Omanom, Panamom, Peurom i Singapurom. Ova lista govori puno o statusu tobožnjeg propagatora slobodne trgovine u realnoj globalnoj slobodnoj trgovini.
Inače, tarifna politika Sjedinjenih Država prema ostatku svijeta na mjestima je bizarna. Ako se samo pogleda raspon tarifa koje imaju za uvoz madraca iz različitih država, može se uočiti da imaju carinu na uvoz madraca iz Slovenije od 744,81 posto. Obratite pažnju na onih 0,81 na 744 postotna poena, nije li to zapravo zabavno?
“Ministarstvo trgovine je u svibnju 2021. uvelo visoke carine na uvoz madraca iz Turske (20,03 posto), Tajlanda (37,48 posto), Malezije (42,92 posto), Kambodže (52,41 posto), Srbije (112,11 posto) i Vijetnama (668,38 posto). Cijene madraca nakon toga su skočile. Video na TikToku nedavno je postao viralan kupac madraca koji tvrdi da su cijene porasle za 40 posto u nešto više od dvije godine. Ipak, domaći proizvođači žele da Uprava proširi carine na više zemalja. Ministarstvo trgovine je u veljači predložio antidampinške carine za desetak zemalja uključujući Meksiko (41,2 posto), Bosnu i Hercegovinu (217,3 posto posto), Italiju (257,06 posto), Poljsku (330,71 posto), Filipine (538,23 posto), Tajvan (624,50 posto) i Slovenija (744,81 posto),” bilježi Wall Street Journal.
Obratite pažnju da je posljedica šume tarifa na uvozne madrace rast cijena madraca na američkom tržištu za 40 posto.
Primjera tragikomičnih posljedica “mudre” tarifne politike Sjedinjenih Država ima na pretek. Kad je, primjerice, Trump pompozno uveo tarife na drvnu građu, cijene su brzo narasle više od 30 posto te su izazvale dramatične troškove za građevinare i njihove kupce.
Što će se dogoditi sada? Je li moguće da Amerika uvede nove ili poveća postojeće tarife bez negativnih domaćih i internacionalnih posljedica? Nije.
Kineske vlasti najavile su odgovor. Ne treba očekivati previše žestoku trenutačnu reakciju NR Kine jer se ne radi o državi koja je ikada propagirala principe slobodne trgovine, pogotovo ne na domaćem tržištu. No, nekako će odgovoriti na novi kurs Amerike koja im poručuje da visoku razinu uvoza iz Kine doživljavaju kao stratešku nacionalnu ugrozu.
Bilo kako bilo, New York Times donosi još neke detalje o američkoj odlučnosti da promjene odnose s Kinom: “Biden će također povećati tarife na neku medicinsku opremu koju dužnosnici nazivaju ključnom za odgovor na pandemiju, uključujući maske za lice i kirurške rukavice. Administrativni dužnosnici smatraju ta povećanja prikladnim suprotstavljanjem ‘nepoštenoj, netržišnoj praksi‘ kineske vlade, uključujući državne subvencije tvornicama i ono što dužnosnici nazivaju krađom inovativnih ideja od stranih konkurenata. ‘Kineski prisilni prijenos tehnologije i krađa intelektualnog vlasništva pridonijeli su njezinoj kontroli nad 70, 80 pa čak i 90 posto globalne proizvodnje za ključne inpute potrebne za naše tehnologije, infrastrukturu, energiju i zdravstvenu skrb – stvarajući neprihvatljive rizike za američke opskrbne lance i gospodarsku sigurnosti‘, rekli su dužnosnici uprave u informativnom listu koji je podijeljen prije objave.”
Ako su Sjedinjene Države iznenada u situaciji da se moraju obraniti od uvoza jeftinih zaštitnih maski iz Kine, Houston, we have a problem!
/Desk/