Dva mjeseca na tri lokacije

Na TVO se upućuje novaka u kalendarskoj godini u kojoj navršava 19 godina života, iznimno i stariji, a najkasnije do isteka 30 godine te novaci koji se dragovoljno prijave. Žene vojne obveznice ne podliježu toj obvezi, ali mogu pohađati dragovoljno temeljno vojno osposobljavanje.

Temeljno vojno osposobljavanje trajat će dva mjeseca i provodit će se na tri lokacije – Knin, Slunj i Požega, do pet naraštaja godišnje, do 800 ročnika po naraštaju, precizirao je ministar Ivan Anušić.

Prigovor savjesti: tri ili četiri mjeseca

Osobama koje zbog vjerskih ili moralnih nazora nisu pripravne sudjelovati u obavljanju vojničkih dužnosti u OS RH dopušten je prigovor savjesti i obavljaju poslove u civilnoj zaštiti i u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave (JLS).

Civilna služba u civilnoj zaštiti traje tri mjeseca, a u JLS četiri mjeseca, jer ti polaznici provode 8 sati civilne službe, a ne 24 sata u službi kao polaznici civilne zaštite, istaknuo je ministar, prenosi HINA.

Prednost pri zapošljavanju

U odnosu na tekst koji je raspravljen u prvom čitanju u Hrvatskom saboru, naveo je Anušić, kod kategorije osoba koje se oslobađaju obveze temeljnog vojnog osposobljavanja je i novak službenik pravosudne policije koji je podnio zahtjev za oslobađanje, a detaljnije je propisana odredba koja se odnosi na prednost pri zapošljavanju.

Ostvarit će je nezaposlena osoba koja je završila temeljno vojno osposobljavanje ili dragovoljno vojno osposobljavanje i razvrstani pričuvnik koji se zapošljavaju na neodređeno vrijeme, pod jednakim uvjetima, u državnim tijelima te upravnim tijelima JLS.

Propisuje se i da se obveznik mora javiti na mjesto i u vremenu utvrđenom pozivom, a ako se ne odazove ili ne opravda izostanak, nadležno tijelo pokrenut će prekršajni postupak i može mu biti izrečena novčana kazna. Upućivanje osoba u civilnu službu određuje se u skladu s kriterijima i stečenim vještinama i kompetencijama u području zaštite i spašavanja, protupožarne zaštite i pružanja prve pomoći.

Predlaže se i odredba da osoba koja civilnu službu obavlja u JLS ima pravo na novčanu naknadu.

Mišljenje Odbora za nabavu veću od 15 milijuna eura

Predlaže se i da Odbor za obranu Hrvatskoga sabora daje mišljenje Ministarstvu obrane (MORH) o nabavi za vrijednosti veće od 15 milijuna eura prije pokretanja postupka nabave, dok o postupcima nabave za vrijednosti od 5 do 15 milijuna eura MORH podnosi izvješće Odboru za obranu do 1. ožujka tekuće godine za prethodnu proračunsku godinu.

Statusna prava i obveze ročnika na temeljnom vojnom osposobljavanju, njihova plaća i materijalna prava uređena su izmjenama i dopunama Zakona o službi u OS RH. Mjesečno će primati plaću u visini od 90 posto plaće za vojnika što iznosi oko 1100 eura, a dva mjeseca temeljnog vojnog osposobljavanja upisat će im se i u radni staž.

Izmjenama zakona predlaže se i potpora djelatnoj vojnoj osobi koja u mjestu službe nema riješeno stambeno pitanje i mlađa je od 45 godina života u gradovima na čijem području je teritorijalni razmještaj Hrvatske vojske, kao što su Knin, Benkovac, Gospić, Petrinja, Našice, ubuduće Beli Manastir, naveo je Anušić.

Premijer Andrej Plenković u uvodu sjednice istaknuo je da da su izmjene tih zakona odgovor na promijenjene sigurnosne okolnosti na koje svi diljem Europe traže odgovore.

Objava Hrvatska vlada u Sabor uputila zakon o vojnom roku – nakon 17 godina uvodi se temeljno vojno osposobljavanje pojavila se prvi puta na Republika.

Prije točno 1700 godina, ovih dana održavao se Nicejski sabor. Taj veliki crkveni skup u Rimskom carstvu pod carem Konstantinom 325. godine smatra se važnom etapom u razvoju Crkve. Oblikovao je ključne dijelove današnje kršćanske vjere. I 1700 godina kasnije, kršćani diljem svijeta mole vjerovanje koje je više od 200 biskupa sastavilo i definiralo upravo u Niceji.

„Niceja je bila jedini koncil, dakle jedini skup u kojem su u biti sudjelovali svi tada relevantni autoriteti antičke Crkve pod vodstvom cara“, objašnjava paderbornski katolički teolog Christian Stoll u razgovoru za DW.
„Za razliku od svih kasnijih koncila, ovaj koncil do danas priznaju sve postojeće kršćanske konfesije.“ Upravo zato je uzoran i rado se obilježava kao obljetnica, naglašava Stoll. To potvrđuju i programi crkvenih akademija i obrazovnih ustanova – ne samo u Njemačkoj – kao i skupovi međunarodnih mreža teologa: gotovo posvuda se ove godine, s različitim naglascima, spominje Nicejski sabor.

Čežnja za jedinstvom

Stoll je i ravnatelj za Katoličku crkvu važnog Instituta Johann-Adam-Möhler za ekumenizam. Prema njegovu mišljenju, „mnogi kršćani diljem svijeta danas gledaju na ovaj sabor“ i to ne samo s nadom, nego i s nakanom da se jedinstvo ne obnovi samo u Crkvi, nego i u političkom svijetu. Jer i 325. godine radilo se, u konačnici, o jedinstvu Crkve i jedinstvu Carstva. Danas su, nasuprot tome, i Crkva i svijet razjedinjeni i rascjepkani.

U dva duboka temeljna prijepora Nicejski je sabor donio razjašnjenja. Prvo, sudionici su se nakon dugih rasprava dogovorili oko jedinstvenog datuma Uskrsa. Tako su svi kršćani u tadašnjem svijetu slavili središnji blagdan kršćanstva na isti dan.

Drugo, sabor je donio odluku o tome kako razumjeti osobu Isusa iz Nazareta. „Već Novi zavjet poznaje različita tumačenja“, kaže Stoll. Zato je u antičkom svijetu bilo „čitav niz teoloških kontroverzi“. „U Niceji je dogovoreno da se Krist može nazivati Bogom – u istom smislu u kojem to vjernici kažu za Boga Oca.“ To se i danas visoko cijeni među svim kršćanskim konfesijama. U vjerovanju stoji da je Isus Krist “rođenog od Oca prije svih vjekova – Boga od Boga, svjetlo od svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga – rođena, ne stvorena, istobitna s Ocem, po kome je sve stvoreno.”

Zanimljivost je bio povijesni kontekst: veliki skup crkvenih predstavnika sazvao je svjetovni vladar. Konstantin (rođen između 270. i 288., preminuo 337.) bio je rimski car od 306., a od 324. vladao je i zapadnim i istočnim dijelom Carstva. Najkasnije od 324. godine javno se izjašnjavao kao kršćanin iako po predaji je to bio tek po svojoj izjavi: i u Crkvi je sporno što je pristao biti kršten tek na svojoj samrti 337. godine.

„Car kao pokretač“

Stoll smatra da je Konstantin bio „pokretač“ sabora. Svjetovna vlast pritom je prvenstveno slijedila političke ciljeve, to jest željela je ukloniti sukobe u Carstvu. Car je htio „spriječiti svađe među biskupima i zaštititi svoju upravu od teoloških prijepora“. Unatoč jezičnim barijerama i različitom porijeklu, sudionici sabora uspjeli su se razumjeti – što bi moglo poslužiti kao uzor i u današnjim vjerskim sukobima, smatra Stoll.

No za samog cara Konstantin se ne čini kako je živio životom sveca: između ostalog i iz nepoznatih razloga dao je likvidirati svog sina Flaviusa Crispusa, a za dobru mjeru i svoju ženu par mjeseci kasnije. Za Crkvu je pak Konstantin izuzetno značajan i zbog takozvane Donatio Constantini – Konstantinove donacije, dokumentu u kojem navodno Konstantin predaje vlast nad Rimskim imperijem tadašnjem papi Silvestru I. što je zapravo dugo vremena bio osnov i svjetovne vlasti papa. Zapravo mnogo duže nego što je još u 15. stoljeću utvrđeno kako je taj dokument – krivotvorina.

Ipak je Nicejski koncil koji je trajao od kraja svibnja (točan datum početka nije poznat) do 25. srpnja 325. pripada zajedničkoj povijesti svih danas postojećih Crkava, što je već samo po sebi rijetkost. Tamo je nastalo zajedničko vjerovanje kao sidrišna točka. Grad Niceja više ne postoji, ali ruševine se nalaze u gradiću Izniku, stotinjak kilometara jugoistočno od Istanbula.

No koliko god da je car Konstantin ovim koncilom težio jedinstvu u carstvu, nije sigurno da je ostao baš uvjeren u ono što je zaključeno o liku Isusa Krista. Spor se zapravo i vodio oko šizme koju je širio biskup Arije i koji je vjerovao u ljudsku prirodu Isusa. Konstantin je zapravo i dugo nakon koncila bio sklon mišljenju tog biskupa.

Franjo i čežnja za jedinstvom

Pitanje ekumenizma već godinama je preminuli papa Franjo povezivao s 2025. godinom. To je bilo, s jedne strane, zbog jedinstvenog datuma na koji ove godine sve Crkve istodobno slave Uskrs – što se događa samo povremeno jer su se kroz povijest kalendari Zapada i Istoka razišli. No još važnije, Franjo je želio usmjeriti pozornost na sjećanje na Niceju i zajedničku baštinu svih kršćana. Posjet u povodu obljetnice bio je planiran za kraj svibnja. Ali dogodilo se drugačije.

Pokojni papa, koji je umro 21. travnja u 88. godini života, bio je u bliskom prijateljstvu s ekumenskim patrijarhom Bartolomejem (85), kojeg je 2014. posjetio u njegovu sjedištu u Istanbulu, a 2015. se s njim ponovno susreo na Lezbosu.

Bartolomej, koji je već 2013. došao u Vatikan na papinu inauguraciju, sada je dva put zaredom putovao u Rim – na Franjin sprovod i na ustoličenje novog pape Lava XIV. To što djeluje samorazumljivo, zapravo to nije: nakon više od 500 godina papa iz Rima i carigradski patrijarh ponovno su se susreli tek 1964.

Lav XIV. i Bartolomej susreli su se 18. svibnja u Vatikanu. Nakon toga je poglavar Katoličke crkve izrazio težnju za potpunim zajedništvom svih kršćana i podsjetio, sa svoje strane, na Nicejski sabor. Očekuje se – a Lav XIV. je to nekoliko dana nakon stupanja na dužnost barem naznačio – da će krajem studenoga otputovati u današnju Tursku i posjetiti Iznik i Istanbul, piše DW.

/Desk/

Objava 1700 godina od Nicejskog koncila ujedinjenja kršćana – kako su dogovorene najvažnije odluke u kršćanstvu pojavila se prvi puta na Republika.

Hvaleći se tvrdnjom da SNSD sada ima više od 200 tisuća članova Dodik je izrazio uvjerenje da će još dugo ostati na vlasti.

Kazao je da SNSD predvodi borbu za tradicionalno društvo temeljeno na obitelji i zdravim ljudskim odnosima, a suvremena zalaganje za ljudska prava i posebice prava LGBT osoba nazvao je “atakom na zdrav razum i zdravo društvo u cijelosti”.

U govoru je ponovno optužio Zapad za protusrpsko djelovanje i najavio nastavak konfrontiranja s međunarodnom zajednicom i osporavanje djelovanja Ustavnog suda BiH.

BiH je opisao kao “prisilnu državnu zajednicu” koju Srbi ne vole i smatraju je “živim mrtvacem”.

‘SNSD će kreirati sporazum o mirnom razlazu’

Od “povjetarca” do “faktora nestabilnosti”

Ovim reizborom Dodik je produžio svoj predsjednički mandat u stranci koji traje od ožujka 1996. godine, kada je i formiran SNSD, stranka kao politički neistomišljenik tadašnjeg radikalnog SDS-a, ali i Radovanu Karadžiću.

Dodik punih 27 godina suvereni je predsjednik ove stranke i tijekom svih ovih godina doživio je istinski politički “preobražaj” – od protivnika SDS-u, Karadžiću. Bio je miljenik Zapada i “svježi povjetarac na Balkanu”  kojeg je svojedobno državna tajnica SAD-a Madeleine Albright nazvala ‘svježim povjetarcem na Balkanu’, a on sam na vlast došao upravo potporom tadašnje međunarodne zajednice.

Današnjim reizborom Dodik je najdugotrajniji predsjednik jedne političke opcije u BiH.

Danas je Dodik pod američkim i britanskim sankcijama, kao i najistaknutiji članovi SNSD-a, on sam je “zamrznuo” odnose s američkim i britanskim veleposlanstvima u BIH, a skoro da nema tjedna da na njegove zapaljive izjave upozoravajuće ne reagiraju ili iz američkog veleposlanstva ili iz Izaslanstva EU-a, gdje već mjesecima traže način kako Dodiku uvesti sankcije. Jedan je od rijetkih koji, u jeku invazije na Ukrajinu, posjećuje i hvali ruskog predsjednika Vladimira Putina, dodjeljuje mu priznanja RS-a itd.

“Ustavni sud egzekutro RS-a”

Dodik je u izvješću, koji je prije glasanja podnio pred Saborom, poručio da “stabilne republičke institucije i imovina Republike Srpske nikada nisu upitne”, kao i da se  “SNSD godinama zalaže za ova pitanja”.

On je kazao kako je “SNSD zajedno sa svojim koalicijskim partnerima uvijek obraćao pažnju na sve kategorije stanovništva u RS”.

Između ostaloga, svrnuo se i na uStavni sud BiH.

“Ustavni sud BiH pretvorio u egzekutora koji želi eliminirati Republiku Srpsku i on je antiustavan, te kao takav gazi BiH, čiji Ustav bi morao braniti”.

Sabor SNSD-a izabrao je i novi Glavni odbor stranke koji broji 410 članova. Na Saboru je jednoglasno usvojen i Statut stranke koji sadrži određene novine kada je riječ o organizaciji i jačanju povjerenja članstva u stranci i njena opredjeljenja. Na Saboru SNSD-a u Doboju sudjelovalo je više od 2.000 gostiju, simpatizera stranke i drugih visokih dužnosnika iz RS, BiH, Srbije, Rusije, Mađarske, Rumunije.

/Desk/

Objava NAJAVIO INICIJATIVU O ‘MIRNOM RAZLAZU’ Dodik ponovno izabran za predsjednika SNSD-a – već 27 godina, daleko više i od Izetbegovića koji je stranku “naslijedio” pojavila se prvi puta na Republika.

Iz HNS-a su poručili kako će i dalje raditi na “zaustavljanju procesa dekonstituiranja hrvatskoga naroda u BiH u skladu sa Zaključcima izvanrednoga zasjedanja HNS-a od 19. veljače 2022., uključujući pokretanje pravnih i političkih procedura u korist institucionalne i teritorijalne reorganizacije BiH u skladu s federalističkim načelima kako bi se osigurala funkcionalnost države i jednakopravnost triju konstitutivnih naroda u BiH, pogotovo nakon bošnjačkih prijetnji i izražene nesnošljivosti prema suživotu s Hrvatima u BiH”.

Podsjetimo, upravo da se radi o 7. zaključku, a koji je najviše uzburkao javnost nakon izvanrednog zasjedanja HNS-a u veljači ove godine.

Također, jedna od značajnih poruka je i da je, “u suradnji s nadležnim institucijama Republike Hrvatske, potrebno razmotriti i pitanja koja se odnose na pravne aspekte Daytonskoga i Washingtonskoga sporazuma koja su narušena neodgovornim djelovanjima vodećih bošnjačkih političkih aktera i ureda OHR-a u Sarajevu u protekla dva desetljeća”.

Prenosimo zaključke HNS-a s proširene sjednice Predsjedništva u Mostaru:

1. Hrvatski narodni sabor Bosne i Hercegovine (HNS BiH) izražava svoje snažno nezadovoljstvo zbog nametnutih odluka Visokoga predstavnika za Bosnu i Hercegovinu od 27. srpnja 2022. o izmjenama i dopunama Izbornoga zakona BiH koje nisu na tragu odluke Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić U 23/14. Ovim izmjenama je trenutni nelegalni sastav Središnjeg izbornog povjerenstva (SIP) dobio iznimno velike ovlasti što omogućava zloupotrebe i donošenje politički motiviranih odluka. HNSBiH podsjeća kako korištenje bonskih ovlasti ne odgovara demokratskim načelima, pogotovo u slučaju BiH kao potencijalne kandidatkinje za članstvo u Europsku uniju. Pozivamo da se žurno razmotri prebacivanja središnjega Ureda visokoga predstavnika (OHR) iz Sarajeva u Bruxelles kako bi se zaštitila sigurnost i neovisnost Visokoga predstavnika i oslobodila od političkih utjecaja.

2. HNS BiH, sa žaljenjem, prima k znanju ključnu poruku koju su neki predstavnici međunarodne zajednice poslali zadnjih nekoliko tjedana javnostima u BiH, a to je da se govor mržnje, pozivi na ubojstva i nasilje, prijetnje terorizmom i ratom, isplate za postizanje maksimalističkih nacionalističkih ciljeva, u ovom slučaju u korist bošnjačkih političkih predstavnika. HNS BiH osuđuje politike pojedinih glavnih gradova koje sustavno djeluju štetno na stabilnost BiH, te hrvatskoga konstitutivnog naroda, kao i koncepta BiH kao države tri konstitutivna naroda i svih ostalih građana.

3. HNS BiH oštro osuđuje nezapamćeni porast govora mržnje, pozive na nasilje i sukobe koje šire pojedini bošnjački politički lideri, dobro uigrane skupine na društvenim mrežama i predstavnici pojedinih medija. HNS BiH smatra neprihvatljivom sramežljivu reakciju međunarodnih organizacija i predstavnika u BiH na prijetnje upućene liderima i cijelome hrvatskome narodu. Takve reakcije su rezultat njihove pristranosti u korist bošnjačkih političkih aktera i muslimanskih krugova koji za svoje destruktivne aktivnosti ostaju nesankcionirani. Legitimni prijedlozi i potezi hrvatskih predstavnika usmjereni isključivo na očuvanje ravnopravnosti Hrvata u BiH i stabilnosti države, se ignoriraju i zanemaruju. HNS BiH smatra kako su širenje govora mržnje i pozivi na nasilje prema hrvatskom konstitutivnom narodu, njihovim predstavnicima, susjednim državama i dužnosnicima međunarodne zajednice neprihvatljivi, trebaju biti sankcionirani i iziskuju oštar odgovor svih hrvatskih predstavnika. HNS BiH jasno poručuje kako će namjere eliminiranja Hrvata kao konstitutivnoga naroda propasti.

4. HNS BiH i svi njegovi predstavnici nastavit će svoje djelovanje s ciljem jačanja političkoga, gospodarskoga, kulturnoga i demografskoga položaja te zaustavljanja procesa dekonstituiranja hrvatskoga naroda u BiH u skladu sa Zaključcima izvanrednoga zasjedanja HNS-a od 19. veljače 2022., uključujući pokretanje pravnih i političkih procedura u korist institucionalne i teritorijalne reorganizacije BiH u skladu s federalističkim načelima kako bi se osigurala funkcionalnost države i jednakopravnost triju konstitutivnih naroda u BiH, pogotovo nakon bošnjačkih prijetnji i izražene nesnošljivosti prema suživotu s Hrvatima u BiH.

5. HNS BiH još jednom oštro osuđuje bošnjačke političke stranke koje bojkotiraju pregovore o postizanje dogovora o izmjenama Izbornoga zakona i ograničenim izmjenama Ustava BiH. HNS BiH ostaje otvoren za pregovore na načelima Političkog sporazuma iz Mostara od 17. lipnja 2020., uključujući ograničene izmjene Ustava BiH kako bi se implementirale sve presude Europskoga suda za ljudska prava i Ustavnoga suda BiH u interesu konstitutivnih naroda, nacionalnih manjina i svih drugih građana na načelima konstitutivnosti i legitimnog predstavljanja. HNS BiH smatra kako je, u suradnji s nadležnim institucijama Republike Hrvatske, potrebno razmotriti i pitanja koja se odnose na pravne aspekte Daytonskoga i Washingtonskoga sporazuma koja su narušena neodgovornim djelovanjima vodećih bošnjačkih političkih aktera i ureda OHR-a u Sarajevu u protekla dva desetljeća.

/Republika/

Objava HNS osudio govor mržnje i predlaže Schmidtovo izmještanje u Bruxelles zbog sigurnosti i da će nakon bošnjačkih prijetnji raditi na teritorijalnoj reorganizaciji pojavila se prvi puta na Republika.

‘Poštujući osjetljivost trenutka, na poziv Tajništva HNS-a, poslali smo popis naših izaslanika i uredno primili poziv za sudjelovanje. Nikada nismo, pa ni u trenutku napuštanja rada ove institucije, dovodili u pitanje prirodu HNS-a kao krovne političke institucije. Poštujući aktualni trenutak, ovo je bio potez poštivanja ove institucije s naše strane”, navodi se. Ističu kako HNS 19. veljače ”mora donijeti jasne i nedvosmislene poruke koje će ići u smjeru težnji ka Ustavno administrativnim reformama BiH, jer je više nego očigledno kako nama kao narodu nema održive budućnosti u ovakvoj BiH”. ”Od Hrvata se traži kompromis, iako živimo već u situaciji gdje nam se gaze naša ljudska i građanska prava nametnutim amandmanima na Ustav F BiH i Izborni zakon. Traženje isključivo izmjena izbornog zakona je malo! Nama nije cilj zasjesti u fotelje vlasti, nego učiniti BiH po mjeri sva tri naroda, a posebno učiniti je po mjeri hrvatskog naroda u BiH. Najbolji izborni zakon nam ne osigurava jednakopravnost u državi s dva entiteta i tri konstitutivna naroda”, navodi HRS.

Dodaje se kako se moraju ”stvari vratiti na početak, odnosno poništiti sva razna nametanja međunarodne zajednice i vratiti se na Washingtonski sporazum i tek tada govoriti o kompromisu”.

”Mora se pozvati Republika Hrvatska kako bi iskoristila sav diplomatski kapacitet unutar euroatlanskih institucija za podršku u tome. Na kraju, mora se pozvati na odgovornost aktualno političko vodstvo hrvatskog naroda za (ne)učinjeno. Sve sukladno Statutu HNS-a. Ne vidimo ništa spornoga u dovođenju u pitanje odgovornosti Dragana Čovića, sukladno Članku 27 St. 3 Statuta HNS-a, koji govori o narušavanju ugleda ove institucije”, navodi se u priopćenju.

HRS navodi kako su, ”poštujući instituciju HNS-a, imali najiskreniju namjeru prijeći preko dosadašnjeg nedemokratskog i totalitarističkog načina vođenja rada ove institucije, pristati na poziv na sudjelovanje i sudjelovati u radu iste”.

”Međutim, po pitanju organizacije ove sjednice HNS-a, ne samo da se nastavlja sa nedemokratskim metodama, nego se iste nadograđuju. Izaslanici nisu upoznati s dnevnim redom, materijalima sa sjednice, kao niti sa protokolom iste. Plan je donijeti sve na samu sjednicu, očekujući bespogovorno dizanje ruku za iste. Uz to, sjednica je zatvorena za javnost, uz ometanje mobilnih signala i nalog zaštitarima da onemoguće bilo kakav pokušaj snimanja. Statut HNS-a vrlo jasno kaže kako je rad Sabora javan. U slučaju pojedinih informacija koje nisu za javnost, Statut dopušta tajnost, Člankom 48 Statuta, ali prethodno se mora pojasniti zašto. To nije učinjeno. Posebno ističemo da Odluku o zatvorenoj sjednici može donijeti samo Sabor a ne Predsjedništvo. Koga i čega se to plašimo? Jesmo li mi tu zbog naroda ili je obrnuto? Kojih to važnih informacija moramo lišiti javnost? Zar nije sramotno da, primjerice, Milorad Dodik dobiva izvješća u realnom vremenu o ishodima razgovora u Neumu, a detalji istih se uskraćuju javnosti, odnosno svome narodu?”, pitaju iz HRS-a.

Nadalje navode da, kako kažu, bude još tragikomičnije,  “uz sve staljinističke metode kontrole i zatvaranja, zaključci sjednice, dan ranije, bivaju objavljeni u integralnom formatu na pojedinim portalima”.

“Prije nego ih je ijedan izaslanik uopće vidio, a kamoli imao mogućnost urediti. Općeniti, površni, blijedi, pokornički, daleko od onoga što narod očekuje od političkih aktera hrvatskog naroda u BiH. Prema svemu ovome, nisu se stvorili demokratski uvjeti za sudjelovanje HRS-a u (ovakvom) HNS-u. Naše sudjelovanje, legitimiralo bi nestatutarne metode upravljanja ovom institucijom i politiku bez strateškog cilja, bez imalo hrabrosti i spremnosti na žrtvu”, navode republikanci.

Što se tiče najavljene obveze poštivanja zaključaka, HRS navodi kako im ”nisu potrebni nikakvi zaključci koji bi ih obvezali poštivati legitimitet naroda”.

”Za razliku od pojedinih tzv. stranaka iz Predsjedništva HNS-a, koje su već sudjelovale u Vladama Alijanse i Platforme i nikada se za to nisu ispričale svom narodu i/ili podnijele račun, poštivanje legitimne volje svoga naroda je dio programskih i statutarnih dokumenata HRS-a. Hrvatskome narodu u BiH je potrebna snažna, dosljedna i nedvosmislena politika koja će, ako treba, dovesti u pitanje samo postojanje ove i ovakve BiH ukoliko se nastavi gaženje naših ljudskih i građanskih prava. Hrvatskome narodu u BiH je potrebna politika koja će u prvi plan staviti Ustavne promjene i administrativno preuređenje BiH, a ne (samo) izborni zakon s kojim sebi osiguravamo pozicije i nastavak suradnje sa istim onima koji nam ta ista prava gaze. U konačnici, potreban nam je HNS koji će poštivati dokumente koje usvaja, koji će biti krovna politička institucija hrvatskog naroda, a ne propagandistički alat u rukama HDZ-a. Odakle nam pravo pozivati se u zaključcima na „nesuradnju sa uzurpatorima hrvatskog legitimiteta“ u situaciji kada smo 8 godina u koaliciji na svim razinama s tim istim uzurpatorima? Zašto se odmah ne napusti ta koalicija?”, navodi HRS dodajući kako je u ”koaliciji s narodom, a ne političkim elitama Sarajeva i Banja Luke”.

”Jedini smo ponudili jasan prijedlog ustavnih promjena i administrativnog preuređenja BiH, kao što smo jedini ponudili dokument reforme HNS-a. Budući da nam je totalitarističkim metodama onemogućeno iste promovirati kroz instituciju HNS-a, očigledno smo prinuđeni to raditi van ove institucije. Iskoristiti ćemo kapacitete koje imamo na raspolaganju u zakonodavnim tijelima, kao i veze u Saboru RH i EU Parlamentu kako bi iste promovirali i proveli u djelo. U interesu svoga naroda, a ne interesu nas samih. Pozivamo Predsjedništvo HNS-a da slobodno otvori zasjedanje za javnost, HRS tamo neće prisustvovati”, ističu iz HRS-a.

/Republika/

Objava Iz HRS-a neće na HNS: Otvorite ga za javnost, nećemo sudjelovati. Dodik dobiva izvješća o neumskim pregovorima, a narodu se uskraćuju pojavila se prvi puta na Republika.

Očekuje se donošenje odluka oko pristupa jesenskim izborima, hoće li se iste bojkotirati ili blokirati ili će se za te korake upotrijebiti neki blaži termin te kako će se prema ovom pitanju odrediti stranke članice. No, najveći gubitnik mogao bi biti HDZ jer upravo ta stranka ima skoro sve hrvatske pozicije na svim razinama vlasti.
Od „braće Bošnjaka“ do „bojkota“

“U slučaju da propadnu pregovori u vezi izmjena Izbornog zakona BiH, Hrvati u BiH, okupljeni oko krovne političke organizacije hrvatskog naroda u BiH će dati kvalitetne odgovore na predstojeće izazove. Legitimno predstavljanje, konstitutivnost i ravnopravnost naroda, otklanjanje diskriminacije pri kandidiranju predstavljaju ključne elemente u postizanju dogovora u procesu ograničenih izmjena Ustava i Izbornog zakona”, stoji u najavi izvanrednog zasjedanja HNS-a.

Pitanje je koje odluke će donijeti HNS, hoće li iste biti “kozmetičke prirode” ili će biti katastrofalne za Hrvate kao konstitutivan, politički narod u BiH?

Hoće li odluke dodatno doprinijeti daljnjoj političkoj eskalaciji ili stranke okupljene oko HDZ-a imaju taktiku i viziju daljnjeg političkog djelovanja i to u svjetlu činjenice da međunarodni faktori, ujedno i medijatori u neuspješnim pregovorima oko reforme Izbornog zakona ne drže upitnim (od bošnjačkih stranaka upitnom), konstitutivnošću naroda te mišljenja Venecijanske komisije koja ide u prilog hrvatskim pregovaračima.

“Nemam problem oko riječi bojkot”, kazao je prošli tjedan novinarima u Sarajevu predsjednik HNS-a i HDZ-a BiH Dragan Čović, pri tom dodajući kako su “sada sve opcije legitimne jer su rokovi za dogovore praktično odavno istekli”.

Ove njegove riječi dolaze nakon značajnog optimizma na zasjedanju HNS-a u lipnju prošle godine kada je kazao: “Želimo s braćom Bošnjacima tražiti trajna rješenja s jasnom porukom da budemo svoji na svome bez diskriminacije. Ja sam siguran da možemo naći rješenja u izbornom zakonodavstvu s dvije izborne jedinice u Federaciji BiH oko Predsjedništva i Doma naroda kroz legitimno predstavljanje uz uvažavanje svih presuda Ustavnog suda i Suda za ljudska prava u Strasbourgu”.

Pozivnice odaslane

Kako Dnevni list doznaje, pozivnice za sudjelovanje u radu izvanrednog zasjedanja HNS-a BiH poslane su svim članicama kao i onima koji su svoje članstvo u toj nevladinoj udruzi zamrznule ili su iz iste istupile.

Međutim, iako predsjednik najjače hrvatske opcije “nema problema” s riječi bojkot, taj stav s njim ne dijele mnogi predsjednici stranaka članica HNS-a. Jedan od njih je i Slaven Raguž, predsjednik Hrvatske Republikanske stranke (HRS).

“Primili smo poziv za slanje izaslanika, ali to ne znači da ćemo i sudjelovati. Poštujemo tu instituciju, ali smatramo da je HNS postao marketinški alat u rukama HDZ-a i Dragana Čovića. S druge strane, smatram da je bojkot izbora, pravno i praktički, gledano sa hrvatskog političkog gledišta, politički suicid. To je suluda i glupa ideja. No, bojkot vlasti – da, ali sumnjam da bi na to pristao HDZ jer i prije kada sam to predlagalo iz HDZ-a su mi odgovorili ‘od čega će oni živjeti’. Prema tome, nema spremnosti na takvu žrtvu”, kazao je Raguž za Dnevni list.

On se pri tom osvrnuo i na događaje u Srebrenici, kada su bošnjački predstavnici pozivali na bojokt izbora, a na koji su se Bošnjaci u većini odazvali, a potom SDP popunio mjesta.

“Tako bi se dogodilo i Hrvatima ako bi bojkotirali izbore. No, bojkot bi imao smisla samo ako bi izbore bojkotirale i stranke u RS-u, ali to se neće dogoditi jer bi time vladajući izgubili vlast”, kazao je Raguž.

Mnoge članice protiv bojkota

I mnogi drugi predstavnici stranaka, članica HNS-a protiv su bojkota izbora te smatraju kako se na izbore treba izaći, po novom ili starom Izbornom zakonu i unatoč, kako tvrde, nelegalnom raspisivanju izbora od strane također upitne legalnosti SIP-a.

Baš onako kako je i kazao visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt, a čija će se uloga u ovom procesu tek vidjeti.

Na prošlim pregovorima mnogi sudionici pregovora govorili su o mogućnosti odgode izbora. Suad Arnautović, član Središnjeg izbornog povjerenstva (SIP) BiH nedavno je za FTV kazao da se izbori mogu odgoditi najviše 30 dana od dana već zakazanih izbora, ako u nekoj izbornoj jedinici ili na nekom biračkom mjestu nije moguće organizirati izbore kako je predviđeno zakonom.

“Prema članu Izbornog zakona SIP-u je potrebno osigurati sredstva 15 dana nakon dana raspisivanja. Ako nema operativnih sredstava onda ih odgađamo do mjesec dana. Ako budu igrali igru koju su igrali 2020. godine i uskrate nam proračun, mi smo tada lokalne izbore raspisali u svibnju, a proračun nam je operativan bio tek u srpnju. I tada su se igrali sa živcima birača i državljana BiH i jedan od scenarija je da će se to dogoditi i za ove izbore”, rekao je Arnautović.

Međutim, sve izglednije je da bi se u ovaj scenarij mogao umiješati i Schmidt.

‘Tezgarenje’ za još malo vremena?

Ipak, iako je već odavno istekao ‘dead-line’ za dogovor oko promjene Izbornog zakona, dobro je podsjetiti da je predsjednik Naroda i pravde (NiP) Elmedin Konaković, kazao kako su stranke u BiH od međunarodne zajednice dobile jasan signal da se pregovori u svezi s izbornim reformama trebaju voditi na način da se uvažavaju konstitutivni narodi.

“Vidjeli ste ovih dana visokog predstavnika Schmidta koji je eksplicitno rekao ovako – ohrabrujem pregovore, rješenja su takva da u njima svoje mjesto imaju konstitutivni narodi. Dakle, on apostrofira ono što piše u Ustavu. Nemamo signale iz međunarodne zajednice da su nam spremni pomoći kako bi imali uređenje kakvo ja sanjam – jedan čovjek jedan glas, bez entiteta i kantona, a da to bude lokalna zajednica i država. Jednako nam je to rekla i američka administracija, a čak i izravnije kad su nas pozvali na prve pregovore, rekli su: ‘Vratite se na Washingtonski sporazum i smirite odnose u Federaciji’. Dakle, mi smo od međunarodnih faktora, od kojih stalno tražimo pomoć, dobili smjernice. Zaista smatram da bi bilo neozbiljno sada kazati nećemo ni s vama razgovarati. To ne vodi nigdje”, kazao je Konaković.

Je li ova izjava i nada za dogovor, a koja bi trebala olakšati i pregovaračku poziciju predsjednika Bakira Izetbegovića te biti signal za “tezgarenje” za još malo vremena za konačan dogovor pa tako i odgodu izbora? Na koncu, čeka se izvanredno zasjedanje HNS-a, a donesene odluke mogle bi biti prekretnica ne samo za najjači HDZ BiH već i za cjelokupno hrvatsko političko tijelo. Je li vrijeme za robusne poteze i nepotrebne političke žrtve ili još više diplomacije, piše Dnevni list.

/Republika/

Objava Bojkot izbora po scenariju iz Srebrenice HDZ bi potpuno uklonio iz vlasti pojavila se prvi puta na Republika.

Iako se većina zastupnika cijepila ili je preboljela koronu, ima ih koji ne spadaju niti u jednu od te dvije kategorije, a odbijaju se i testirati.

Odnosi se to i na Zlatka Hasabegovića, zastupnika Domovinskog pokreta. On nije mogao vjerovati da od 15. studenog više neće moći slobodno ulaziti u Sabor.

“To je nemoguće. Čak i da su sami zastupnici donijeli dvotrećinskom većinom takvu odluku, ona bi bila rubna, a da nam se brani dolaziti u Sabor temeljem administrativne odluke nekakvog Stožera, potpuno je neprihvatljivo.

Netko će sigurno podnijeti ustavnu tužbu zbog toga, pa će se očitovati Ustavni sud. Nisam i neću se cijepiti, a ne želim se ni testirati. Moje je pravo imati virus. Dok će te mjere biti na snazi, moja noga neće kročiti u Sabor. Možda ćemo organizirati alternativni sabor na Duvanjskom polju”, rekao je Hasanbegović za Novi list.

/Republikainfo.com/

Objava Hasanbegović je ovako opravdao neslaganje sa Stožerom: “Zabrana dolaska u Sabor zbog administrativne odluke vodi ustavnoj tužbi; Moje je pravo imati virus” pojavila se prvi puta na Republika.

Stjecajem okolnosti, 2014. godine uređivao sam njegovu prvu knjigu sabranih kolumni nazvanu “144 plus jedan Kratki espresso”, tako da sam silom prilika morao, najčešće po drugi put, pročitati čak 150 njegovih kolumni koje su uglavnom objavljivane u Večernjem listu.

Pišući urednički pogovor, karakterizirao sam “Raspudića kao rasnog novinskog pisca i vrsnog pripovjedača, kao zajedljivog, bezobraznog i opakog polemičara koji u svađi ne bira sredstva”. Opazio sam da je “zaražen politikom”. Zadnja rečenica tog pogovora glasi: “Zato ne treba iznenaditi ako za koju godinu i završi u njoj.” I, kao što vidimo, dogodilo se upravo to.

– Očito ste vi, kao iskusan čovjek, vidjeli nešto što ja nisam. Do prije nekoliko mjeseci, prije epidemije korone, da mi je netko rekao, idu izbori i ti ćeš biti kandidat, odgovorio bih – nemoguće. Ne znam bih li do ulaska u politiku došlo samo od sebe za pet ili deset godina. Ali, dogodila se vrlo čudna situacija, pandemija korone, strah, cijeli svijet u istim problemima. S druge strane, nije to bubonska kuga da gledaš tisuće mrtvih oko sebe. Vrlo čudno stanje. Kad sam shvatio da vladajući koriste Stožer u političke svrhe i da rade perfidan predizborni PR poput onih dječjih crteža superheroja, “Moj prijatelj Vili” itd., počeo mi je zvoniti alarm. Shvatio sam, što su oni poslije i napravili, da će oni nagurati izbore na početak ljeta kako bi postigli cilj koji su na kraju i ostvarili. A to je mala izlaznost. Uspjeli su smanjiti izlaznost na 46,9 posto. Osim toga u vrijeme straha i nesigurnosti ljudi nisu skloni promjenama. Uz ta dva elementa treba dodati i anketni inženjering, jer ove smiješne ankete su bile HDZ-ova igra. To se ne događa prvi put. Ankete su nerealno davale prednost Restart koaliciji, čime se uljuljkao dio njihovih birača koji se ponašao po principu “dobit ćemo ionako” pa nisu izašli. HDZ po tim prvim anketama malo zaostaje, čime se motivira njihovo biračko tijelo koje je uglavnom uvezana klijentela. A s nama ostalima su igrali igrice. Imao sam informacije i iz HDZ-a i iz SDP-a da njihove interne ankete mojoj listi u Drugoj izbornoj jedinici daju dva sigurna mjesta, a onda se pojavi ta famozna anketa u kojoj ne prelazim prag s 4,8 posto. Nakon toga novine donose naslove “Raspudić ne prelazi prag”, a ja na kraju dobijem osam posto. Uvjeren sam da su mi tom akcijom skinuli dva posto i drugi mandat. Posljedica svega toga je da HDZ sa 60.000 manje glasova nego na prošlim izborima osvaja skoro većinu u Saboru.

Kako je to biti “politički kapitalac”?

– Kapitalac je pojam iz uobičajene metaforike koji se odnosi na krupne zvjerke. Ja već deset godina pišem izrazito čitanu kolumnu. Puno puta sam u Saboru slušao svoje sintagme i svoje argumente. I to je bila politika na neki neizravan način. “Kapitalcem” me nazvao Nikola Grmoja, želeći valjda reći da je, nakon što sam stao uz Most, to za njih bila važna politička akvizicija.

Koji su dojmovi nakon prvih zastupničkih dana u Saboru?

– Dobri su. Mislio sam da će mi trebati više vremena za savladavanje procedure i Poslovnika. Vrlo brzo sam pokopčao osnovne stvari, tako da mi je čak uspjelo da na proceduralnom pitanju dobijem vrlo iskusnog Jandrokovića. Nakon njegove seksističke izjave o Daliji Orešković kako je lijepa s palicom kojom traži povredu Poslovnika, Marija Selak Raspudić je reagirala pozivajući se na članak 238 da je to seksističko omalovažavanje zastupnice. Dok je ona govorila, dio HDZ-ovaca se bučno smijao, u staroj ulizičkoj maniri. Onda sam se ja pozvao na točku 231, na ometanje u govoru, na što je Jandroković rekao da nemam pravo. I počeo je čitati Poslovnik misleći me poklopiti, a onda je naišao na stavku o ometanju i vidio da imam pravo.

Već na prvom zasjedanju zasmetao vam je premijerov odnos prema zastupnicima. Mislite li da on namjerno i svjesno omalovažava političke suparnike ili je to stvar karaktera?

– Dijelom jedno, djelom drugo. Moje prvo saborsko obraćanje bilo je vezano za Deklaraciju o položaju Hrvata u BiH. Ona je donesena u prosincu 2018. i njome se ministar vanjskih poslova obvezuje jedanput godišnje podnositi izvještaj u Saboru o položaju Hrvata. Prošla je čitava 2019. godina i sedam mjeseci ove 2020. da izvješće nije podneseno. Pitao sam ga zašto krše vlastitu Deklaraciju, znači li to da se odustalo od Deklaracije ili je riječ o nemaru ili neradu ministra kojeg nam i sada nudi kao svog kandidata. Nisam dobio nikakav konkretan odgovor. Osobno nisam osjetio to njegovo omalovažavanje, ali ga je pokazao prema nekim drugim zastupnicima. Dok su ljudi govorili i izravno mu se obraćali, on je tipkao na mobitel. Iznenadilo me je takvo nepoštovanje zastupnika. Druga stvar je činjenica da su oni nama program nove Vlade dostavili samo pola sata prije početka sjednice. Smatram da je to skandalozno. Svi klubovi su tražili sat vremena pauze, dobili smo 15 minuta, ali nije nam trebalo ni toliko jer su nam dali samo skraćenu verziju predizbornog programa HDZ-a.

Kako je prošao prvi susret s Gordanom Jandrokovićem nakon predizborne kampanje?

– Nismo imali bliski susret. Ja mu se obraćam s gospodine predsjedniče, a on meni s uvaženi zastupniče. Poštujem procedure i nemam primjedbi na njegovo vođenje sjednice kao predsjednika Sabora.

Niste li ga u kampanji prekomjerno napadali? Jer, on je na kraju osvojio znatno više glasova od cijele vaše liste u II. izbornoj jedinici. Jesu li vam se ti napadi isplatili?

– On je osvojio manje od 30 posto preferencijalnih glasova svoje liste, a ja 60 posto glasova svoje. Razumno je postaviti pitanje kako bi Jandroković prošao da je išao kao neovisan kandidat na čelu jedne liste koja nije imala nikakve podružnice na terenu. To je kao da se utrkuje čovjek u sportskom automobilu i čovjek na dječjem romobilu. Auto je deset puta brži, a na kraju dođe ne cilj samo dvaput brže. I tko je onda tu podbacio?

Zašto se uvijek uz Plenkovića najviše napada Jandroković? Nije li u ovih nekoliko godina baš Jandroković sazrio kao političar?

– Mislim da je Jandroković pošten čovjek. Za razliku od velikog broja hadezeovaca on se nije materijalno okoristio o politiku. Međutim, ja sam ukazivao na to da je on bio oličenje partijskog poltronstva i preživljavanja. Moralno je bila problematična njegova bliskost s Ivom Sanaderom i žurno okretanje leđa čim je pao, to mu se ponovilo s Jadrankom Kosor pa s Karamarkom, a sada gledamo četvrtu epizodu s Plenkovićem.

Kako komentirate Milanovićevu odluku da ne dođe na konstituiranje Sabora?

– Mislim da je to loša odluka. Sabor je naša najvažnija politička institucija zahvaljujući kojoj smo zadržali kontinuitet državnosti u prošlosti. A ako se on zalaže da se predsjednik bira u parlamentu, to je razlog više da ga poštuje. Nije bio formalno obvezan doći na konstituirajuću sjednicu Sabora, ali smatram da je to dobar običaj.

On je najavio i neka nova, vjerojatno izvanprotokolarna ili nekonvencionalna iznenađenja. Što se još može očekivati od njega?

– Davao je neke čudne izjave i za vrijeme časničke prisege. Rekao im je, tko zna tko će vam sljedeći put doći, predsjednik ili predsjednica, da on ima uvijek spakirane kofere… On ima izravni legitimitet dobiven od građana na izborima i mislim da treba poštovati svoje obaveze i tu instituciju.

Nije li neobično, a sigurno je neuobičajeno, što ste inzistirali da samostalno sastavite cijelu svoju listu za Drugu izbornu jedinicu mimo vodstva Mosta?

– Nije bilo mimo Mosta. To je u startu bila moja pozicija. Kad me je Most zamolio da porazgovaramo sa Škorom, još prije njegova dogovora sa Suverenistima i Hasanbegovićem, ja sam bio za stvaranje što šire koalicije svih snaga koje su za promjene. Baš zbog fenomena žetončića i vidjevši kako se nakon izbora ljudima izvlače kojekakve afere, ja sam inzistirao da sam slažem listu. Jer ja sam u to uložio sav svoj integritet i čist obraz. Škoro i njegovi su podcijenili i Most i mene i na kraju je ispalo izvrsno što je to puklo. Širila se laž da sam ja nešto tražio za svoju suprugu. To nije bila njena politička opcija i nije sudjelovala u tim pregovorima niti se spominjala u bilo kakvoj kombinaciji. Tek kada je to puklo i kad sam odlučio ići s Mostom i ona je odlučila pridružiti nam se. Most je sada čista, mlada i najperspektivnija politička opcija u Hrvatskoj.

Nastupili ste kao potpuni politički individualac. Kako će funkcionirati suradnja s Mostom, koji napokon želi postati prava stranka?

– Ja nisam član stranke. Most je krenuo kao široki pokret. Tako je to moglo funkcionirati jedno vrijeme. No kasnije je bio nužan proces političkog profiliranja i konstituiranja kao stranke. Puno ljudi koji su bili privučeni perspektivom moći u međuvremenu su pootpadali s Mosta. Definitivno čišćenje se dogodilo nekoliko mjeseci prije izbora kad je Most bio ispod praga u većem dijelu Hrvatske. Ljudi su radi svojih interesa počeli prelaziti drugim opcijama. Most se politički profilirao na prostoru od centra do jedne umjerene, moderne konzervativne pozicije. Ja to zovem radosni konzervativizam britanskog tipa. Iza nas je jako puno mladih ljudi. Profil naših birača pokazuje da su za nas glasale žene, visokoobrazovani i mladi. Mi smo definirali zajedničke politike i vrijednosti oko kojih se ja apsolutno slažem. Moja suradnja s Mostom je puno čvršća nego što je to pozicija punopravnih članova neke stranke. Zato sam siguran da ćemo čvrsto ostati zajedno.

Nije malo onih koji tvrde da ste vi i vaša supruga spasili Most od odumiranja. Pretpostavljalo se da mandate mogu osvojiti samo Bulj i Petrov. Jeste li ih vi spasili od političkog sunovrata?

– Dijelom je to istina. Mi smo unijeli nekakav svoj simbolički kapital. Stoga je odjeknula vijest da dvoje poznatih ljudi koji nikada nisu bili u politici ulaze u jednu stranku i kandidiraju se. S druge strane, u situaciji koronakrize i ograničavanja kretanja ne bismo bez Mosta mogli s nekakvom samostalnom listom. Nismo tu bili samo mi. Golemi uspjeh je rezultat Marina Miletića u Rijeci, Zvonimir Troskot kao stručnjak za ekonomiju i financije donosi čitavu jednu novu dimenziju, zatim mladi načelnik Podbablja Ante Kujundžić. Jako mi je žao što nije ušla u Sabor Marina Budimir, sjajna žena, odlična gradonačelnica Iloka koja je imala 5,85 posto glasova.

Koliko su Mostu, a i vama, pomagale tzv. konzervativne civilne udruge?

– Nisam siguran koliko su pomogle jer je dio njih poput Stjepe Bartulice izravno išao s Domovinskim pokretom. Dio njih je i dalje bio uz HDZ. Uz Most niste nigdje vidjeli ni kardinala ni biskupa. Vidjeli ste kardinala Puljića usred kampanje u Vukovaru s Plenkovićem.

Kako procjenjujete budućnost Škorina Domovinskog pokreta? Ipak je velika razlika između pragmatičnih poslovnih ljudi koji su se pridružili Miroslavu Škori i onog dijela koji ima prvenstveno ideološku agendu.

– Ako bih koristio boksačke metafore, Most bih u Saboru usporedio s mladim Mikeom Tysonom. On nije prevelik, nije pretežak, ali je čvrst kao kamen i razara. A Domovinski pokret je poput 200 kila teškog, debelog i nabildanog boksača koji je vrlo trom i neperspektivan. Sve ovisi o njima. Čeka ih jedan proces koji je Most već prošao. Oni su izrazito heterogeni, uz to, pridružilo im se puno ljudi iz čistog interesa. Dijelom se već vidi razočaranje zato što ne participiraju u vlasti, što s Mostom nije slučaj. Prosjek godina Mostovih saborskih zastupnika je 39, dok je, primjerice, prosjek godina koalicije Možemo!, koji se predstavljaju kao mladi okrenuti budućnosti, 50 godina! Slično je i s DP-om. Zadnjih tjedana kampanje Domovinski pokret je padao, a mi smo rasli. Da je kampanja potrajala još malo, Most bi bio jači od njih.

Nije li osnivanje zasebnog saborskog kluba Suverenista prvi znak neke buduće podjele?

– To je neuobičajena odluka. Imati više klubova daje više prostora za nastup u Saboru, ali puno je jača poruka kad imate klub od 16 članova ili jedan od 12, a drugi od četiri zastupnika. Pogotovo su ružan dojam ostavile ove svađe oko mandata Ruže Tomašić.

Kako komentirate iznenađujuće velik uspjeh lijevo-zelene koalicije Možemo?

– Oni su rezultat pada SDP-a. Svoju reputaciju izgradili su u Zagrebu, ali još ih se nije vidjelo na djelu. Vrlo ugodno je danas kritizirati Bandića i njegovu kliku. To nije teško. Oni su u opasnosti, koju je Most izbjegao, da završe kao Laburisti i Orah, da budu hit jedne sezone. Njihov je najveći problem na čemu će graditi svoju politiku nakon što Bandić padne.

Ima li ekstremista, bilo desnih, bilo lijevih, u ovom sazivu Sabora? Neki bi tu odmah spomenuli dvije dame, desnu Karolinu Vidović Krišto i lijevu Katarinu Peović.

– Trebalo bi najprije definirati što to znači ekstremist. Mi smo, prije svega, antitotalitaristi. Ekstremistima možemo smatrati ljude koji baštine i slave totalitarne režime iz naše prošlosti. A, nažalost, toga ima, čak bih rekao otvorenije na lijevoj strani s titoistima i filojugoslavenima. Oni imaju pravo misliti da je Jugoslavija bolji politički okvir za hrvatski narod nego što je to samostalna hrvatska država, ali obrana zločina totalitarizma, ubojstava ljudi bez suđenja, političkih ubojstava hrvatskih emigranata od strane Službe bezbjednosti, to je politički ekstremizam koji je nama potpuno neprihvatljiv. Jednako je tako neprihvatljivo i veličanje nacističkog, fašističkog, ustaškog, Staljinova ili bilo kojeg drugog totalitarnog režima.

Vašu predizbornu kampanju zasjenila je, na neki način, izjava o mogućoj zabrani prava na abortus čak i silovanim ženama. Što danas mislite o svemu tome?

– To je bio tipičan spin. To je priča o zecu kojeg se pusti da svi trče za njim umjesto da se razgovara o drugim stvarima. Tada je u Vladi jedna afera smjenjivala drugu. Jedanaest ministara je otišlo zbog toga. Afera vjetroelektrane/poticaji pokazala je dokle seže HDZ-ova koruptivna hobotnica. Umjesto da se govori o tome, njima je bilo bolje da se iscrpljujemo na tako složenoj temi kao što je pobačaj. Ja nisam govorio o zabranama, samo sam jasno artikulirao da se zalažem za zaštitu života od začeća do naravne smrti. Hajka dijela medija završila je u komičnim apsurdima. Tako su na cesti prema Sisku osvanuli plakati “Ženama je mjesto u kuhinji” i u potpisu Miro i Nino. A moja žena nosi Prvu izbornu jedinicu, tuče se s Plenkovićem i Bernardićem, doktorica je znanosti i konzultantica Sveučilišta u Oxfordu. Eto dokle ide isključivost i ideološko sljepilo lijevih ekstremista.

Pokazalo se da su ove izbore presudili strah od pandemije i neizvjesnosti nove ekonomske krize pa su ljudi išli na poznato i ono što im izgleda sigurno. Kako sada, izvan kampanje, procjenjujete Plenkovićev mandat?

– Ne dovodeći u sumnju njegove dobre namjere i njegove kapacitete, činjenica je da on dolazi iz jedne mašinerije kakva je HDZ koja je vrlo nemilosrdna prema vlastitim vođama kada padnu. On nije čovjek koji je imao istinski autoritet u stranci. Njega su padobranom spustili na vrh stranke. To je njegov prvi problem. Drugi je trenutak raskola s Mostom. Tada je trebao raspisati izbore. Umjesto toga, odlučio se za jednu sramotnu političku trgovinu koja je potpuno obesmislila političke procese u Hrvatskoj. Neprihvatljivo je da on poklanja Ministarstvo obrazovanja i znanosti strančici koja ima jedan posto potpore javnosti. Tako se Plenković politički potpuno kompromitirao. Način na koji je nametnuta Istanbulska konvencija je također bio problematičan. Mi sada u njegovu novom programu nismo ništa čuli o Brexitu. Postoji sve veći jaz između briselske birokracije i europskih građana. Nismo ništa čuli što će biti s EU. Je li Schengen već mrtav nakon migrantske krize i pandemije korone, dok ga mi glorificiramo?

A što očekujete u novom mandatu?

– Većina je jako tanka i nategnuta. Po meni je skandalozno ovo što se radi s nacionalnim manjinama. Dobar običaj je bio da zastupnici manjina pričekaju da se formira većina i da se onda oni pridruže većini. Za prebroditi ekonomske teškoće koje nas čekaju treba mu puno jača većina. Ja mu ne bih bio u koži i čekao goleme probleme koji nadolaze s ovako tankom i nategnutom većinom.

Ipak, reklo bi se da je iz Bruxellesa europske novce “donio u zubima”. Je li to prvenstveno njegova zasluga kao čovjeka koji u Europi pliva kao riba u vodi? Bi li takvo nešto mogao i neki drugi političar u Hrvatskoj?

– Njegovi medijski spin-doktori žele pokazati da smo mi dobili neki veći dio kolača nego što nam pripada zahvaljujući njegovoj umješnosti i vezama. Po tome ispada da EU nije jedna poštena, fer i transparentna organizacija, nego neki mutni prostor u kojem oni koji znaju muljati i lobirati dobiju više. Gdje je tu istina? Ja ne vjerujem u besplatne ručkove.

Jeste li se odlučili fokusirati u Saboru na neke određene teme ili mislite, slično kolumnistu u novinama, biti političar opće prakse?

– Postoje općepolitička pitanja i stručno-sektorska. Ja ne mogu više znati o ekonomiji od Zvonimira Troskota, ne mogu ja biti jači narodni tribun od Mire Bulja. Postoje, međutim, neka pitanja koja su mi bliska i kojima ću se više baviti. To je ponajprije ovo što se događa u Europskoj uniji. Kod nas se Brexit medijski sramotno prezentirao, kao da su Englezi iz nekog čudnog razloga odlučili počiniti samo­ubojstvo pa će nakon izlaska iz EU ostati gladni. Ništa se od toga nije dogodilo. Najprije treba priznati da postoje neki problemi s EU. Zanima me i vanjska politika, a posebno položaj Hrvata u BiH. Naravno, zanimaju me i vrijednosno-ideološka pitanja, kultura, znanost, mediji te konkretni problemi vezani uz izbornu jedinicu u kojoj sam izabran.

Je li se napokon nešto bitno promijenilo u vašem Mostaru dogovorom oko održavanja prvih izbora nakon toliko godina?

– U svakom slučaju, to je korak naprijed. Već deset godina gradonačelnik je izvan mandata. Postavilo se praktično pitanje što ako, ne daj Bože, gradonačelnik umre. Tko će donositi svakodnevne odluke? Paradoksalno je što je grad cijelo to vrijeme nekako funkcionirao. Svaki dogovor je dobar i može značiti pomak. Mostar je najveća žrtva i talac ukupnih neriješenih pitanja u BiH.

Koliko su točne tvrdnje da ste zanemarili znanstveni rad i da su vam bili važniji kolumnističko-televizijski angažmani? Je li vam žao zbog toga?

– Moj znanstveni put je uredan, prema propisima i ne može se dovesti u pitanje. U roku sam, s najvišim ocjenama, diplomirao, magistrirao, doktorirao, čekao docentsko mjesto, nakon docenture u prvom sljedećem roku se reizabrao. Dugo i temeljito radim na knjizi o Machiavelliju koja me još dijeli od uvjeta za izvanrednog profesora u sljedećem izboru. Pritom valja imati na umu da je važan dio našeg posla na fakultetu nastava, koju sam uvijek obavljao redovito i savjesno, zbog čega sam dobivao najviše ocjene od studenata u anketama.

Što vam je bilo važnije za političku karijeru, vrlo čitana kolumna u novinama ili nešto manje gledana TV-emisija koja je išla u relativno kasnom večernjem terminu?

– Kolumna je sigurno bila važna, a po mladima koji su sada volontirali na izborima vidim da su svi čitali “Kratki espresso”. A živimo u vrijeme vizualnih medija, tako da je sigurno koristila i TV-pojavnost. Mislim da su ljudi prepoznali da sam slobodan i neovisan čovjek o bilo kome, a i tamo kad i gdje griješim, griješim svojom glavom.

Kako danas reagirate kad vas nazovu “urbanim desničarom” ili “modernim konzervativcem”?

– Što bi značilo “urbani desničar”? U šali bih mogao reći da je istina da sam rođen u gradu, a majka mi je arhitekt, urbanist, čak sam prenatalno odslušao dva semestra urbanizma… Pojam desno je fluidan kao i lijevo. U postmoderno vrijeme se i u politici puno toga promijenilo. Ako moram sebe definirati, rekao bih da sam u kulturološkom smislu prije “postmoderni” – o tome sam objavio i knjigu – nego “moderni” konzervativac. Naši ljevičari su, kulturološki gledano, često vrlo konzervativni, u lošem smislu ofucane moderne. Podigao sam u Mostaru prvi spomenik Bruceu Leeju u svijetu, a lekcije bi mi držali režimski pankeri u gradskim stanovima koji bi još cijedili šezdesetosmaške mitove na tuđi račun. Cijenim klasičnu europsku kulturnu baštinu i u tom sam smislu neka vrsta klasičara i konzervativca, u smislu jednog Rogera Scrutona. U Saboru sam s Mostom za koji smatram da je politička budućnost Hrvatske. Politički raspon mu je od centra do razborite desnice. Moja je supruga primjerice, politički gledano, klasični centar. Ja sam nešto konzervativniji. U kampanji su me prikazivali svakako. Ovisno jeste li gledali Bujicu ili čitali Feralovu siročad u Pupovčevim Novostima, mogli ste me percipirati potpuno različito jer su me jedni prikazivali kao nekakvog ljevičara, a drugi kao ekstremnog desničara. Čista dijalektika.

(Izvor: Globus)

Objava Raspudić za Globus: Ne bih bio u Plenkovićevoj koži: Nije nimalo cinično reći da je danas puno ugodnije biti u oporbi pojavila se prvi puta na Republika.