Srpski član Predsjedništva BiH i predsjednik SNSD-a Milorad Dodik rekao je da “nitko ne spori Mirku Šaroviću da se sastaje ili razgovara s bilo s kim, ali ukoliko takvi razgovori ostanu tajna, kao u slučaju s Grabrielom Escobarom, javnost ima pravo sumnjati u sadržaj razgovora. Kako se čini, a ta “javnost” je najviše on sam, Dodik, kojeg je svojedobno državna tajnica SAD-a Madeleine Albright nazvala ‘svježim povjetarcem na Balkanu’, a on sam na vlast došao upravo potporom tadašnje međunarodne zajednice.
“Ja svoje sastanke i razgovore, posebno na takvoj razini, objavim, upravo da javnost Republike Srpske bude uključena u sve procese. Kada sam nedavno pročitao što govore Mirko Šarović i Mladen Ivanić, rekao sam da nema ništa tajno što neće biti javno i zahvaljujući Escobaru javnost je doznala da je on zvao oporbene lidere lobirajući da ne podrže srpsko jedinstvo i moju inicijativu za vraćanje nadležnosti”, rekao je Dodik za agenciju SRNA.
On je naglasio da je to tek dio razgovora, a da je za javnost u Republici Srpskoj puno važnije da lideri oporbe kažu što su od Escobara tražili zauzvrat.
“Jesu li tražili sankcije za Republiku Srpsku ili za Dodika, jesu li tražili da dođu na vlast na spekulativan način…!? Doznat ćemo i to, neka ne brinu junaci iz oporbe”, rekao je Dodik.
Rekli bi da se kotač povijesti neumoljivo okreće. “Srpsko jedinstvo” za Dodika je zasigurno imalo potpuno drukčiju konotaciju davne 1998. i prijevremenih parlamentarnih izbora 1997. godina kada je SDS izgubio većinu u Narodnoj skupštini, a Dodikov SNSD dobio samo dva zastupnika. Ipak, Biljana Plavšić, kao predsjednic RS-a, imenovala je Dodika mandatarom, a on je uspio oformiti vladu u siječnju 1998., uz podršku zapadnih država, visokog predstavnika i bošnjačkih zastupnika. I za Dodika i za Plavšić tada je vrijedilo da su američki saveznici, Karadžića su optuživali za izdaju itd. Danas, njihova retokia je potpuno drukčija, Plavšić je već tri puta potpuno mijenjala političke stavove, iz krajnosti u krajnost, Dodik je za sada doživio dva “preobražaja”.
Dajući podršku upravo Dodiku, tadašnji visoki predstavnik u BiH, Carlos Westendorp, suspendirao je Nikolu Poplašena iz Srpske radikalne stranke.
Nikola Poplašen koji je na izborima izabran na predsjednika RS-a u rujnu 1996., koristeći svoje ustavne ovlasti, u ožjuku 1999. pokušao je smijeniti Dodika s dužnosti predsjednika Vlade od prošlih izbora iz 1996. Međutim, Westendorp je reagirao prijeteći Poplašenu da će biti suspendiran sa svoje dužnosti, što je i učinio 5. ožujka 1999. Ovu Westendorpovu odluku Poplašen je ocijenio “nedemokratskom i nedaytonskom”, no Dodik ju je podržao tvrdeći da je Poplašen svojim ponašanjem ugrozio instituciju predsjednika Republike i da ju je Westendorp svojom reakcijom zaštitio.
U to vrijeme trajala je i arbitraža oko Brčkog koje je na isti dan proglašeno distriktom, a kako je Dodik prethodno obećao dati ostavku ako ne pripadne Republici Srpskoj, to je i učinio. Međutim, Westendorp je zamolio Dodika da promijeni odluku, pa je ovaj dva dana kasnije i najavio takvu mogućnost. Tog dana je Narodna skupština Republike Srpske podržala Poplašena i glasovala protiv Westendorpove odluke o smjeni, a Poplašena su podržali i Dodikovi koalicijski partneri. Westendorp je, međutim, ignorirao odluku Narodne skupštine i 8. ožujka proglasio odluku konačnom. Zahvaljujući Westendorpovoj odluci, Dodik je ostao predsjednik Vlade do siječnja 2001.
Kako je imao zabranu kandidiranja na izborima, Poplašen je, zajedno s drugim suradnicima, 29. svibnja 2002. dao ostavku na mjesto predsjednika SRS-a RS-a kako bi stranci omogućio da se kandidira na općim izborima 2002., a da bi ova kratka, povijesna činjenica imala i značajnu dozu apsurda pobrinuo se Dodik 2012. godine kada je, kao predsjednik RS-a, Poplašena odlikovao Ordenom Republike Srpske.
Stoga, Dodik vrlo dobro zna što znači potpora međunarodne zajednice pojedinim političarima u BiH, a zaboravljajući na svoj način dolaska na vlast, sada za to optužuje oporbene političare iz RS-a.
Da apsurd bude još i gori, i Milorad Dodik i politička stranka SDS na američkoj su crnoj listi sankcioniranih, a Dodik i dalje kao uvjet za vraćanje u institucije ističe ukidanje tzv. ‘Inzkovog zakona’ o negiranju genocida, ratnih zločina i veličanju osoba osuđenih za ratne zločina, genocida koji je veliko opterećenje SDS-u jer je počinjen u vrijeme njihove vladavine.
Sudbina je, čini se, Dodiku namijenila nevjerojatnu igru.
(Republikainfo.com/V.S.H.)