Sve više ljudi sa Zapada boji se putovati u Kinu. Čini se da njihov strah nije bez povoda

Pinterest LinkedIn Tumblr +

Pritvaranje nekolicine stranaca posljednjih godina izaziva strah, posebno kod onih ljudi koji se na bilo koji način bave politikom.

Jeff Wasserstrom je samozvani stručnjak za Kinu koji ozbiljno razmišlja da se u tu zemlju više nikad ne vrati – barem, kako kaže, dok je predsjednik Xi Jinping na vlasti, piše CNN.

Američki profesor, koji je desetljećima po više puta godišnje putovao u Kinu i posljednji put tamo bio 2018. godine, svoj interes nije usmjerio na Tibet ili Tajvan – problematična područja koja izazivaju bijes Pekinga – već je pisao je o kulturnoj raznolikosti i studentskim prosvjedima u kontinentalnoj Kini, a pojavljivao se i na panelima s osobama za koje kaže da “očito uzrujavaju” Komunističku partiju.

To je prije tri godine kod ovog akademskog građanina iz Kalifornije izazvalo zabrinutost u pogledu toga hoće li Kina odbiti njegov zahtjev za vizom.

Danas pak ozbiljno razmišlja riskira li prelaskom granice da bude zadržan na neko neodređeno vrijeme u Kini. Šansa za takav ishod, kaže Wasserstrom, vjerojatno je “prilično minimalna”, ali posljedice su tako teške – oni koji su u pritvoru mogu biti zatvoreni godinama bez kontakta s obiteljima ili zakazanim datumom suđenja – da on nije spreman kockati se.

I nije jedini.

Više od deset akademskih radnika, zaposlenika raznih nevladinih organizacija i medijskih stručnjaka s kojima je CNN razgovarao, a koji su u vremenima prije Covida redovito putovali u Kinu, rekli su da sada, nakon ukidanja nekih ograničenja vezanih uz pandemiju, to više nisu spremni učiniti zbog straha za svoju osobnu sigurnost. Nekoliko članova međunarodne poslovne zajednice reklo je da će značajno promijeniti svoje ponašanje dok su izvan Kine kako ne bi na sebe privukli bijes vlasti u zemlji u kojoj trebaju poslovati.

Pritvaranje stranaca

Dramatično pritvaranje nekolicine stranaca posljednjih je godina izazvalo dubok strah kod nekih ljudi, posebno kod onih koji se na bilo koji način bave politikom. Dok predsjednik Xi Jinping njeguje kulturu nacionalizma i stvara nova neprijateljstva sa zapadnim vladama, neki strahuju da bi mogli postati meta tamošnje vlasti ako dođe do diplomatskog razdora između njihovih država i Pekinga.

Mnogi su kao prekretnicu u svojem razmišljanju naveli pritvaranje dvojice Kanađana u Kini u prosincu 2018. godine. Michael Kovrig, zaposlenik nevladine organizacije i bivši diplomat, i Michael Spavor, koji su organizirali putovanja u Sjevernu Koreju, uključujući i ono NBA igrača Dennisa Rodmana, privedeni su neposredno nakon što je izvršna direktorica Huaweija, Meng Wanzhou, uhićena u Vancouveru zbog tužbi podnesenih u Sjedinjenim Državama. Njihovo pritvaranje okarakterizirano je kao “žeton za pregovaranje” koji će pomoći puštanju Meng. Tu optužbu Peking, naravno, poriče.

Prošlog kolovoza, kinesko-australska TV voditeljica Cheng Lei također je privedena zbog narušenih odnosa Pekinga i Canberre. Njezino zadržavanje dodatno je iznenadilo s obzirom na to da je radila za državni medijski kanal CGTN.

Svo troje suočeni su s optužbama za špijuniranje.

Gordon Matthews, profesor antropologije koji živi u Hong Kongu, kaže da neki od njegovih kolega s kineskog sveučilišta u Hong Kongu koji su svoj život posvetili Kini, sada razmatraju neke nove oblike akademskog istraživanja kako bi izbjegli posjet kopnenom dijelu Kine.

William Nee, Amerikanac koji radi za nevladinu organizaciju China Human Rights Defenders, spada u kategoriju stranaca koji ne žele putovati u Kinu i kaže da poznaje mnoge ljude s “profilom nižeg rizika” od dvojice privedenih Kanađana, a koji su se našli u istoj nevolji.

“Ne radi se samo o tome što je netko radio i kako je doprinio tome da ga zadrže. To je također i pitanje nacionalnosti i toga što su govorili političari iz moje zemlje”, kaže Nee.

“Ako su spremni samovoljno privesti nekoga tko je bio vrlo umjeren, znanstveni radnik posvećen svom poslu ili osoba iz nekog ‘think tanka’, onda nije teško shvatiti zašto se ljudi ne osjećaju sigurno”, kazao je.

Kinesko Ministarstvo vanjskih poslova kazalo je da je “takozvani povećani rizik od samovoljnog pritvaranja stranaca u Kini potpuno u suprotnosti sa činjenicama”.

“Kina je uvijek štitila sigurnost i legitimna prava i interese stranaca u Kini u skladu sa zakonom”, kazalo je ministarstvo kao odgovor na upit CNN-a. “Na Internetu i društvenim mrežama mnogi stranci dijele svoja iskustva rada i života u Kini, govoreći kako je Kina jedna od najsigurnijih zemalja u kojoj su ikad živjeli, a čak je i noću sigurno hodati posve sam.”

U izjavi se dodaje da je iskustvo Meng Wanzhou u Kanadi zapravo “tipičan slučaj samovoljnog pritvaranja te se nadaju da će se ona vratiti u Kinu što je prije moguće”.

Razina rizika

U lipnju je poslovno savjetodavno vijeće američkog State Departmenta izdalo izvješće pod nazivom “Diplomacija talaca u Kini”, koje je vidio CNN, a koji su slučaj dvojice Kanađana naveli kao primarni razlog zbog kojeg bi tvrtke trebale biti opreznije kad šalju svoje zaposlenike u Kinu.

Akademski djelatnici, bivši diplomati i zaposlenici istraživačkih centara širom svijeta, potpisali su slična otvorena pisma izražavajući zabrinutost zbog tog pritvaranja. Prošli mjesec, američki predsjednik Joe Biden, komentirajući slučaj Kanađana, rekao je novinarima: “Ljudska bića nisu žetoni za trgovanje. Naporno ćemo raditi na njihovom povratku.”

Thomas Nunlist, analitičar rizika iz tvrtke Hill & Associates, kaže da je posljednjih godina u Kini zabilježen porast upita multinacionalnih kompanija koje traže smjernice o pitanjima ublažavanja rizika pritvaranja i protokola dobivanja odgovora od kineskih vlasti.

Nunlist kaže da je za prosječnog poslovnog čovjeka, putnika ili studenta “rizik od pritvaranja nizak”. Međutim, dodaje da brojni čimbenici povećavaju rizik od zadržavanja u Kini, uključujući posjedovanje dvojnog državljanstva, vladu neke države u pozadini posjeta ili političku povezanost te sudjelovanje u “osjetljivim aktivnostima”.

Između 2009. i 2020. godine, u medijskim se izvješćima pojavilo više od 50 slučajeva koji uključuju strance koji su zadržani u policijskom pritvoru ili kojima je zabranjeno napuštanje Kine, navodi Nunlist. Od toga je 28 bilo uključeno u ono što je njegova tvrtka smatrala “osjetljivom djelatnošću”.

“Neke aktivnosti, poput suradnje sa Sjevernom Korejom ili rada na zagovaranju ljudskih prava, bile su očito osjetljive; druge, poput provođenja geoloških ili povijesnih istraživanja, bile su manje politički osjetljive.”

Ostali slučajevi uključuju strance koji u Kini uzimaju ili trguju drogom, jer u toj zemlji trgovina narkoticima i dalje može rezultirati smrtnom kaznom, pa je nekoliko ljudi uključenih u takve aktivnosti privedeno radi ispitivanja. Trojica Kanađana osuđena su na smrt zbog optužbi za trgovanje opojnim drogama otkako su odnosi između Ottawe i Pekinga narušeni, iako Kina poriče da politika utječe na kazne.

Zabrane napuštanja zemlje

Postoji još jedan oblik pritvaranja u Kini koji često ne uključuje zatvor i za što ne trebate čak niti počiniti neko kazneno djelo. Radi se o zabrani napuštanja zemlje što je regulirano Zakonom o izlasku i ulasku, usvojenom 2012. godine za neriješene građanske slučajeve u Kini.

Ponekad će službenici osiguranja posjetiti ljude kako bi ih obavijestili da podliježu zabrani izlaska; drugi put osoba neće znati da ne smije izaći sve dok ne pokuša napustiti zemlju. Oni zahvaćeni ovom kaznom obično mogu živjeti u vlastitim stanovima i slobodno se kretati po zajednici čime sama Kina postaje gigantski zatvor koji ne mogu napustiti.

Posljednjih godina zabrane se sve više koriste za strance – uključujući građane SAD-a, Australije i Kanade – koji u Kini uopće nisu suočeni s nekim optužbama. Određenom broju američkih građana, etničkih Kineza, zabranjeno je napuštanje Kine, te su u osnovi držani kao “taoci” kako bi namamili svoju kinesku rodbinu koja živi u inozemstvu da se vrati u zemlju radi rješavanja poslovnih i pravnih sporova.

“Američki su građani često privođeni kao de facto taoci u poslovnim sporovima ili kako bi prisilili članove obitelji da se vrate u Kinu”, rekao je James P. McGovern, američki demokratski kongresmen i predsjednik dvostranačke Kongresno-izvršne komisije o Kini.

Ali ta se mjera ne koristi samo za osobe kineske nacionalnosti.

Bill Birtles i Mike Smith, dvojica australskih novinara koji su radili u Kini, pobjegli su iz zemlje prošlog rujna nakon što su im izrečene zabrane izlaska. Potražili su utočište u diplomatskim misijama svoje zemlje u Pekingu i Šangaju, dok je Canberra pregovarala s kineskim dužnosnicima kako bi im omogućili odlazak.

Zastoj je trajao pet dana, prije nego što su zabrane ukinute. Muškarcima je rečeno da su “osobe od interesa” vezano uz istragu Cheng Lei, kinesko-australske voditeljice državne radiotelevizije CGTN, uhićene početkom prošle godine.

U veljači 2019. Richard O’Halloran postao je prvi irski državljanin koji je bio predmet kineske zabrane izlaska, navodi njegov pravni tim. Ovaj otac četvero djece otputovao je u Šangaj kako bi riješio poslovni spor koji uključuje optužbe za prijevaru protiv dioničara u tvrtki za leasing zrakoplova u kojoj je radio. Naime, dioničar tvrtke, Min Jiedong, optužen je za prijevaru kineskih investitora za oko 70 milijuna dolara.

Ali kad je O’Halloran stigao do zračne luke, otkrio je da mu je zabranjeno napuštanje Kine i bio je prisiljen biti svjedokom u kaznenom postupku u slučaju Min. Tijekom tog postupka O’Halloran je trebao posjećivati ​​imigracijski ured svakih nekoliko mjeseci kako bi mu se produžila zabrana izlaska, a da mu čitavo to vrijeme nisu rekli zašto mu je onemogućen odlazak ili što konkretno od njega žele. Njegovi odvjetnici rekli su da o čitavom slučaju nije dobio nikakve pisane obavijesti.

Minov slučaj završen je u ožujku 2020. godine i on je sada u zatvoru bez mogućnosti žalbe.

Financijska prilika

Kina je 2020. postala najveće svjetsko odredište izravnih stranih ulaganja, a priljev novca u zemlju porastao je na 163 milijarde dolara. S obzirom da je Kina smanjila ograničenja za ulaganja i bila jedina velika svjetska ekonomija koja je prošle godine rasla, poslovanje u toj zemlji postalo je još življe.

Te rijetke odmazde zbog geopolitičkih prepucavanja i prijetnje zabranom izlaska kad stvari krenu po zlu, za mnoge ipak nisu dovoljan razlog da ne posluju s Kinom.

Jedna američka analitičarka koja je redovito radila u Kini, rekla je da je s političkog stajališta ne brine ulazak u zemlju. U stvari, rekla je da njezina zajednica željno iščekuje odlazak u istraživačke i investicijske svrhe, nakon što pandemija dozvoli ponovno putovanje u Kinu. “Priljev sredstava u Kinu i dalje je pozitivan i snažan”, rekla je. “Dakle, ako ulažete, tipično je putovati tamo svaka tri mjeseca.”

Sada kad je Biden na funkciji, nada se lakšem iskustvu za američke građane nego tijekom nestabilnih godina pod administracijom bivšeg predsjednike Donalda Trumpa.

James Smith, kanadski poduzetnik koji desetljećima upravlja tvornicom u južnom kineskom gradu Guangzhouu, rekao je da ga ništa od ovoga ne odvraća od poslovanja u Kini, ali uvijek ima na umu jedinstvene rizike povezane s Kinom. Zamolio je da u ovom tekstu bude naveden pod pseudonimom kako bi izbjegao odmazdu za svoje komentare.

“Kad sam u Kini, ne izlazim. Ne družim se baš previše, ne izlazim u barove”, kaže. “Znate, previše se može izgubiti. Dakle, moj život u Kini vrlo je jednostavan i želim ga takvim zadržati. Jer, znate, čuo sam horor priče. Mislim, to je prilično zastrašujuć svijet. Jednostavno ne želim biti dio toga.”

Jedan financijski direktor, etnički Kinez, koji posluje u Kini i putuje s američkom putovnicom, kaže da, iako većina ljudi s kojima se susreće u poslovnom svijetu i dalje želi raditi u Kini, sve više prilagođava ono što dijeli na društvenim mrežama i o čemu razgovara s prijateljima izvan zemlje kako bi zaštitili svoju sigurnost i poslovne prilike. Također je zatražio da ga ne imenuju iz sigurnosnih razloga.

Klima u Hong Kongu

U Hong Kongu, gdje je sjedište njegove tvrtke, ovo je postalo posebno pitanje zbog zakona o nacionalnoj sigurnosti, koji je gradu prošlog lipnja nametnuo Peking, a koji kriminalizira ideje o odcjepljenju, subverziju, terorizam i dosluh sa stranim silama.

“Mnogi ljudi koje sam poznavao i koji su prije bili prilično glasni o političkim pitanjima na društvenim mrežama, sada više ništa ne objavljuju – posebno posljednjih nekoliko godina, jer se promijenila politička klima”, rekao je.

Prisjeća se jednog kolege budista koji je počeo uplaćivati doprinose školi u Tibetu, nemirnoj regiji Kine s prognanom vladom koja je agitirala za svoju autonomiju. Kaže da je njegova tvrtka pozvala jednu kolegicu sa strane tražeći od nje da se suzdrži od doniranja i da šuti o tibetanskim pitanjima, kako ne bi imala probleme kad zastupa tvrtku u Kini.

“To izaziva jezu,” kaže. “Ali moram ići u Kinu raditi. Zapravo nisam zabrinut zbog svoje osobne sigurnosti. Mislim, nisam previše utjecajna osoba, u smislu političkih mišljenja.”

Čimbenici rizika za onoga tko jest utjecajan i važno ga je zadržati, ne moraju uvijek biti očigledni.

Primjerice, direktor jedne firme sa sjedištem u Pekingu kaže da vjeruje da rizik putovanja u Kinu “nije baš nula”, ali naglašava da postoje određena upozorenja koja nekome tko živi u zapadnoj demokraciji možda neće biti odmah vidljiva. I on je zatražio da ga ne imenuju iz sigurnosnih razloga.

“Znam jednog poslovnog čovjeka koji je prije pandemije prilično često putovao u Kinu. A ono što sam primijetio na njegovom LinkedIn profilu je to da je dijelio stvari iz Epoch Timesa”, kaže on, misleći pritom na medijsku kuću povezanu s religijskim pokretom Falun Gong kojeg je kineska vladajuća Komunistička partija zabranila.

“Zato mu je za sada bolje ne dolaziti. Dijeli stvari iz Epoch Timesa, a to kao da je radioaktivno.”

Situacija se također može brzo promijeniti, što se često pokazalo tijekom Trumpove administracije. Prošlog ljeta, kada su američke vlasti uhitile četvero kineskih državljana, tvrdeći da su lagali u svojim zahtjevima za vize o svojim vezama s PLA-om, neki su u Pekingu rekli da je to povećalo rizik za bilo kojeg američkog državljanina u Kini s prethodnim vezama s američkom vojskom.

“Lako je pronaći takve osobe u Kini. Samo pogledate njihov LinkedIn profil. Mnogi će ljudi odgovarati tom profilu. Dakle, da, to je ljude učinilo prilično nervoznima”, kaže izvršni direktor tvrtke sa sjedištem u Pekingu.

Šansa za razumijevanje Kine prolazi

Kad je Wasserstrom, američko-kineski stručnjak, otišao na postdiplomski studij početkom 1980-ih, bilo je normalno da oni koji pišu o Kini zapravo i nisu nedavno bili u toj zemlji jer je Kina desetljećima bila zatvorena za strance.

“Postojalo je čitavo jedno razdoblje kada su glavna djela o tom području na engleskom jeziku pisali ljudi koji su istraživali Kinu s Tajvana ili su intervjuirali izbjeglice ili emigrante u Hong Kongu”, kaže Wasserstrom. “Baš kao što je na neki način Xi Jinping označio povratak Kine u vremena kad se njegovao kult ličnosti”, ono što se sada događa u akademskom prostoru “svojevrsno je vraćanje u neko drugo vrijeme”, jer znanstvenici ne žele putovati onamo i teže im je pristupiti osjetljivim web stranicama i grupama kad uđu u zemlju.

Lev Nachman, doktorand na UC Irvine i gostujući znanstvenik na Nacionalnom tajvanskom sveučilištu, kaže da je istraživanje u Kini sada “puno kompliciranije” nego prije pet ili šest godina.

“Mnogi novi savjeti koje dobivamo kao dodiplomski studenti, odnose se na to da radimo samo one projekte koji ne zahtijevaju terenski rad u Kini”, kaže on, jer je pristup arhivima i sugovornicima otežan. “Poteškoće su se sada povećale, zajedno s rizikom za osobnu sigurnost.”

Prošle je godine Trump izdao izvršnu naredbu da se unutar Kine i Hong Konga otkaže Fulbrightov program razmjene, koji šalje neke od najsjajnijih američkih umova na razna mjesta širom svijeta, što je posebno upečatljiv potez s obzirom na to da je prvi Fulbrightov sporazum s bilo kojom državom potpisan u gradu Nanjingu u istočnoj Kini 1947. – prije komunističkog preuzimanja kopna – i služio je za obrazovanje kineskih učenika u SAD-u.

Manji broj akademskih djelatnika koji su spremni putovati u Kinu i više onih koji su nakon pandemije ondje zatekli puno zatvoreniju državu, moglo bi rezultirati manjim brojem zapadnih umova koji iz prve ruke izvještavaju i proučavaju Kinu u vremenima kad, vjerojatno, svijet nikada nije imao veću potrebu razumjeti tu zemlju.

Wasserstrom dodaje da je možda najnovija poteškoća u ovoj kineskoj priči to što više nije moguće zaviriti na kinesko kopno iz Hong Konga, gdje su akademski studiji i sloboda govora također bili meta u proteklih godinu dana prema zakonu o nacionalnoj sigurnosti.

Nedavno je Baptističko sveučilište u Hong Kongu otkazalo izložbu fotografija na kojoj su prikazane slike lokalnih prodemokratskih demonstracija zbog “sigurnosnih razloga”. Knjige raznih demokratskih ličnosti uklonjene su iz javnih knjižnica, jer ih se prema zakonu o sigurnosti sada smatra nezakonitima.

“Prije sam mislio da bih, ako ne budem mogao ići u Kinu, samo češće odlazio u Hong Kong”, kaže Wasserstrom. “A sada osjećam da zapravo ni Hong Kong više nije siguran.”

(izvor: jutarnji.hr)

Share.

Comments are closed.