Piše: Stjepan Brzica
Sačekat ćemo i vidjeti hoće li u tome uspjeti, ali je najvjerovatnije da neće. U nedjelju večer, 25. listopada su prosrpske grupe pokušale nasilno ući u Crnogorsku skupštinu, Rusi su se založili za vraćanje Kosova u Srbiju, a zapravo su jako nervozni u pokušaju rušenja legitimne vlasti što se više ‘približava termin ulaska Crne gore u NATO pakt’.
Koristeći se općim nezadovoljstvom naroda zbog ekonomske krize imaju u planu izvršiti, na ovaj i na onaj način, prevrat u Crnog gori i spriječiti ulazak ove zemlje u članstvo NATO pakta jer bi time zauvijek izgubili svoje prljave namjere. Također se pokušava Republiku Srpsku pripojiti Srbiji. To se radi potajno i sporo pa zvanične vlasti u Srbiji ne žele takav scensrij jer je nemoguć i svakim pokušaj bi izazvao teške posljedice.
Ali je Dodiku to svejedno.
Nije mu najvažnije pripojenje Srbiji nego sačuvati vlastitu kožu od neminovnog sudskog progona. Dok zvanična Srbija odriče i pomisao o pripojenju velikog dijela Bosne i Hercegovine Srbiji tu je za to patrijarh Irinej koji raspolaže veliko političkom težinom jer sva velikosrpska politika kreće iz vrha Srpske pravoslavne crkve.
Kada je riječ o Srbiji i Rusiji, Srbi su podijeljeni na one koji razmišljaju i na one zadrte, kojih je, kako izgleda puno više. Netko od trezvenih je postavio pitanje što je to Rusija dala Srbiji.
Odgovor je bio, ništa osim bombastičnih obećanja.
Kremlju je u planu da Srbiju odvratiti od NATO akta i Europske unije, jer očito planira destabilizirati Balkan pomoću Srbije. Putinov je ipak glavi cilj destabilizacija zapada. U ovom trenutku je potebno postaviti pitanje odakle i zbog čega je ovaj nagli i nikad viđeni egzodus sa srednjeg istoka, posebno iz Sirije? Istina je da među izbjeglicama ima dosta onih koji će biti vraćeni u svoje zemlje, ali problem ostaje jer već ima prilično neslaganja između članica NATO pakta i EU kako postupiti sa beskrajnimm priljevom izbjeglica.
Nažalost, tu ima dosta sebičnosti ili čak ksenofobije, a to može postati kamen smutnje u Uniji.
Drugo je pitanje, koje nije nelogično da li je ta rijeka izbjeglica odnekud inicirana prijetnjama, bijedom i propagandom? Nije daleko od pameti u ovom trenutku da je ovaj egzodus i u funkciji destabilizacije zapada.
Pogledajmo malu kratu i vidjet ćemo beskrajne kolone izbjeglica i to prema ključnim zemljama zapada što utjeće na stabinost Unije, a to je glavni Putinov cilj. Zatim imamo nerješena pitanja Ukrajine i Krima.
I tu je primjenje metod destabilizacije.
Zatim imamo ključno pitanje Sirije. Rusi pomažu Hafeza al Asada da ostane na vlasti jer bez njega Rusija ne bi mogla ostvariti svoj utjecaj na Bliskom istoku, a kao što vidimo, taj projekt se širi na Irak i još neka područja u toj zoni.
Jedan od glavnih ciljeva Putinove Rusije je istisnuti zapadne zemlje s tog područja. Istina je da je zapad, konkretno Velika Britanija i Francuska, u toj zoni načinile velike pogreške vezujući svoju politiku sa naftom. Teško je i zamisliti da Rusija toj zoni može ponuditi nešto što bi bilo u korist tih zemalja. I Iran se dosta približio ruskoj politici, koliko iskreno vidjet će se, ali je glavni cilj Teherana otresti se sankcija zapada zbog nuklearne energije.
Za sada je Putinova politika smanjila svoje ambicije prema baltičkim zemljama. U posljednje vrijeme ne čuju se izjave, slanje aviona i podmornica za uznemiravanje Finske, Švedske i tri pribaltičke zemlje Letoniju, Latviju i Litvu, ali te zemlje ne ispušta iz vida.
Sada slijedi logično pitanje.
Nije li Rusija zagrizla velik komad? I da li je metod destabilizacije efikasan prema NATO paktu i Sjedinjenim američkim državama? Nije vjerovatno da će te zemlje ostati skrštenih ruku. Iako se sa zapada ne čuju replike na rusko razmetanje silom, ne znači da zapad nema odgovor. Putin špijun, a ne državnik može izgubiti igru, ili će pokušati krajnjim mjerama, što nije blizu pameti?
Može se desiti ono prema Njegošu: Velja kruška u grlo zapadne…