Piše: Stjepan Brzica
A sjetio se tek sada kad je njegov pulen skinut s vlasti u Ukrajini pa je manpulacija s Ukrajinom onemogućena. Zatim je destabiliziirao istok Ukrajine pošto je Ukrajina odbacila njegovog pijuna Janukovića, pa je zbog stoga Putin iuzvršio odmazdu nd Ukrajinom. Sirija je posebno pitanje. Ne treba biti veliki analitičar pa shvatiti u čemu je suština. Putin je stao na stranu Hafeza al Asada protiv pobunjenika koji su tražili da bude svrgnut s vlasti i da se uredi politički poredak u zemlji koji je neophodan za ovu zemlju i koji teško može uspostaviti Asad koji je politički istrošen. Sirijcima tzrteba mir i stabilan državni poredak.
Da ne bi bilo zabune sirijske vlasti su zatražile pomoć Rusije, ali po svemu sudeći protiv pobunjenika koji traža svrgavanje Asada, a on je upravo potreban Putinu da mu u znak zahvalnosti trajnije ustupi pomorske baze koje Rusija i sada koristi. Tu su i velike naslage nafte. U čije će ruke pasti? Nnije sigurno da bi u slučaju Asadovog svrgavanja. Rusija mogla koristiti te pogodnosti. Zapad, posebno Velika britanija tradicionalno je protiv izlaska Rusije na Mediteran. Formula o „uzajanoj pomoći“ je odnekud poznata.
To se dogodilo kad su Baltičke zemlje u uoči drugog svjetskog rata Moskvi potpisale sporazum o uzajamnoj pomoći, a onda su ugledni ljudi iz tih zemalja poslati „ na odmor“ u Sibir a sovjetske trupe su uspostavile vojne baze u Letoniji, Latviji i Litvi. Tako je izgledala uzajamna pomoć. Ne čini se da Putinu puno stalo do Asada. Njemu je najvažnije od njega naplatiti uslugu što avionima, tuče kako govori Isil, a moguć je i dolazak u siriju 150.ooo Rusa koji bi pomogli sirijskom predsjedniku.
Ili je to nov Putinov blef za unutrašnju upotrebu. Za sad pod izgovorom da ruski avioni tuku položaje ISIL-a uglavnom tuče položaje sirijske opozicije, a tu i tamo padne poneka granata na ciljeve islamske države, što bi se reklo, da se Vlasi ne dosjete. Ruski avioni su dva puta povrijedili turski zračni prostor, ujedno prostor NATo pakta. Nato je najavio slanje trupa u Tursku radi zaštite svog južnog krila. Provokacija sa povredom turskog zračnog prostora nije bila slučajn. Nije ni slučajno insistiranje Moskve na podjeli obavještajnih podataka s Rusijom.
Amerika nije spremna da podijeli rezultate izviđačkih misija sa Rusiom za to što Amerika i Rusija nemaju iste ciljeve, objasnio je portparol State departamenta John Kirby. A zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova Rjabkov i doveo u pitanje američke ciljeve u Siriji. On tvrdi da odbijanjem podjele sa Rusijom obavještajnih podataka zapad sebe dovodi u nezgodnu situaciju. Zapad nije izgleda nije impresiooniran. A izgleda da Putinu nije sve bilo dovoljno pa se na sceni poavilo se i jedno strašno vozilo sa kojega se mogu zaslijepiti posade avion. Sve je to za unutrašmju potrošnju i za zemlje pod utjecajem Rusije.
Poseban je fenomen ogromna masa izbjeglica iz Sirije, Iraka i Libije. Tamo se ratuje odavno pa se nameće pitanje odkud sada odjednom taj nagli egzodus iako je većini potreban mir koji tim ljudima upravo ne daju mir.Sa izbjeglicama dolaze i oni koji raspollažu velikim svotama novca. Od čega i oni bježe kad se u tim zemljama može praktično sve kupiti u bilo kojoj zemlji svijeta? Ima mišljenja da se među izbjeglicama ulaze i potencijalni teroristi, što nije daleko od mogućnosti.
Nije vjerovatno da je samo rat i nestašica bio jedini uzrok ove seobe. Mora da se negdje u pozadini kriju i nečiji pravi motivi. Moguća je i želja Rusija da stekne potzicije na Bliskomm istoku, ne samo u Siriji. Sve što se tamo gogađa praćenoi je antiasmričkom i antinatovskom propagandom. Libiju su doveli do katastrofe. I odatle imamo mnoštvo izbjeglica.Možda egzodus ima za cilj destabilizacijeu zapadne Europe? Također je čudno da Rusija, Iran, zaljevke zemlje zajedno sa Saudiskom arabijom nisu priskočili u pomoć tim nevoljnicima nego ih otvoreno ili prikriveno guraju prema zapadu a glavni cilj je Njemačka. Ako bi se ta velika i bogata zemlja destabilizirala od Eurpske unije ne bi ništa ostalo. Čiji bi to cilj ,ogao biti?
U pozadini se dosta jasno vidi Putin koji želi pokazivanjem mišića i drugim potezima staviti do znanja zapadu i svojim slijedbenicima koliko je jak. Zapad na to ne reagira na nervozan način. Vjerovatno smatra da nema ni potrebe. Putin u svemu prilično i blefira. Ako misli da je apsolvirao Krim i Ukrajinu vara se. I jedan sa karakterističnim brčićima davno je puno blefirao, a znamo kako je završio on i njegovo hiljadugodišnje carstvo. Ukoliko bi Putin uspio svojom igrom to bi imalo velike gepostrateške poslijedice a mažda i oružane sukobe. Nadajmo se da NATO i SAD pomno prate Putinovu simultanku. A kako će i da li će u bliskoj budućnosti odgovoriti moramo pričekati, a situacija je ozbiljnija negom što se čini.
Europa je u prošlosti više puta drijemala. Da ne idemo dalje do 1683 godine kada ju je probudio poljski kralj Jan Sobjeski koji je sa njemačkim jedinicama hametice porazio vojsku od 300.000 ratnika predvođenih Karamustafom. Drugi sličan slučaj je bila kolebljivost Velike britanije i Francuske uo či drugog svjetskog rata. Prvo je uništena Liga naroda zahvaljujući špekulantskoj politice velike britanije. Italiji su zbog barbarskog napada na Etiopiju bile određene sankcije koje ije nije pogađalo. Iza svega je stajala britanska politika koja se uludo nadala da Italija neće stupiti u savez sa Njemačkom. Francuska se pridržila a Liga naroda više nije postojala. Blefer Adolf Hitler je bio okupirao Ranjsku oblast uz napomenu vojnicima da se povuku ako Francuska bude vojno reagirala.
Nije se ništa dogodilo. U ove obje zemlje pojavila se velika antiratna i pacifistička klima. Mnogi političari u Velikoj britaniji su se suprotstavili obnovi naoružanja. To psihološko stanje je trajalo dok Hitler nije zauzeo Čehoslovačku i izvršio anschlus Autstrije, a posebno je napad na Poljsku preokrenuo plotičku situaciju. Dojuč ne stigne do njenih vrata.erašnji pacifisti su se pretvorili u beskompromisne ratnike. Navedeni slučajevi ukazuju na inertnost Europe u prošlosti. A sada kao da se naslućuju slični simptomi bar dok medvjed eventualno ne zaigra pred vratima.