Analitičari kažu da će energetske i brodarske tvrtke oklijevati s potpunom obnovom operacija dok ne budu sigurne da su neprijateljstva završena, prenosi The New York Times.
Brodarske tvrtke suočavaju se sa zbunjenošću i nesigurnošću oko statusa Hormuškog tjesnaca, uskog prolaza kroz koji protječe značajan udio svjetske energije, dok procjenjuju proturječne poruke dužnosnika iz Irana i Sjedinjenih Država.
No, čak i ako se tjesnac uskoro potpuno otvori — iranska vojska je u subotu izjavila da će ponovno uspostaviti “strogu” kontrolu nad prometom — bit će potrebni tjedni da znatne količine nafte i plina iz Perzijskog zaljeva stignu do kupaca diljem svijeta. Također, trebat će mnogo više vremena da tvrtke poprave štetu nanesenu jednoj od najvažnijih svjetskih regija za proizvodnju energije.
Vjerojatno će proći dugo vremena prije nego što galon benzina bude koštao manje od 3 dolara, kao što je to bilo prije nego što su Sjedinjene Države i Izrael napali Iran 28. veljače. Nestašice određenih proizvoda, poput zrakoplovnog goriva i prirodnog plina, također bi mogle potrajati u nekim zemljama tjednima ili duže.
“Ne očekujemo da će se cijene nafte — a time i cijene na crpkama — vratiti na predratne razine”, rekao je Arjun Murti, partner u Veritenu, tvrtki za energetska istraživanja iz Houstona.
Razmišljajte o Hormuškom tjesnacu, koji se nalazi između Irana i Arapskog poluotoka, kao o ventilu. On mora biti otvoren da bi energija tekla. No, hoće li brodarske tvrtke repozicionirati tankere i hoće li proizvođači ponovno pokrenuti bušotine, ovisit će prvenstveno o tome vjeruju li da je popuštanje napetosti (détente) između Irana, SAD-a i Izraela trajno.
Spencer Dale, bivši glavni ekonomist naftne kompanije BP, izjavio je da će proizvođači koji su bili prisiljeni ugasiti svoje naftne i plinske bušotine oklijevati s njihovim ponovnim pokretanjem “sve dok ljudi ne budu imali povjerenja u trajni sporazum”.
Trgovci su bili puni nade u petak, kada je cijena sirove nafte Brent pala za 9 posto na oko 90 dolara po barelu, što je najniža cijena od drugog tjedna rata. Međutim, za one kojima je bio potreban stvarni tanker pun nafte, cijena je bila viša: gotovo 99 dolara po barelu. Ova druga cijena, često nazvana “spot cijena”, izravnije odražava ono što rafinerije stvarno plaćaju — a time i koliko će energija koštati cijelo gospodarstvo.
Kako su se cijene nafte razišle
Status plovnog puta ostao je nejasan u subotu nakon što je iranska vojska priopćila da će tjesnac ostati “pod strogom kontrolom”. Samo dan ranije, ministar vanjskih poslova te zemlje rekao je da je tjesnac “potpuno otvoren”. Predsjednik Trump je tu najavu prikazao kao prekretnicu, no situaciju je zakomplicirao izjavom da će SAD zadržati blokadu brodova koji idu prema iranskim lukama ili dolaze iz njih. To je zapravo spriječilo Iran da izvozi energiju posljednjih dana.
Brodovi se do petka poslijepodne nisu vratili u tjesnac u velikom broju. Ako se plovidba susjeda Irana ponovno pokrene, prvi prioritet bit će odlazak tankera punih energenata koji su ostali zaglavljeni u Perzijskom zaljevu prema Aziji i Europi. Prazna plovila bi tada dobila priliku preuzeti gorivo iz skladišta, čime bi se oslobodio prostor za novu naftu i plin. Sve bi to globalnom gospodarstvu dalo prijeko potrebnu “infuziju” energije.
Ipak, rat je nanio štetu koju će trebati mjeseci, ako ne i godine, da se popravi. Ne samo da su proizvođači isključili procijenjenih 10 posto globalne opskrbe naftom, već je više od 80 energetskih postrojenja u regiji oštećeno, mnoga od njih teško, prema podacima Međunarodne agencije za energiju (IEA).
Povratak proizvodnje na predratne razine mogao bi trajati do dvije godine, izjavio je ovog tjedna Fatih Birol, izvršni direktor agencije.