Pred Sudom BiH početkom veljače počinje suđenje 11-orici nekadašnjih pripadnika HVO kojima se na teret stavljaju ratni zločini protiv bošnjačkog stanovništva na području Mostara, točnije uhićivanje, fizičko, psihičko i seksualno zlostavljanje i progon u logoru Vojno i Heliodrom i to, kako se navodi u optužnici koju potpisuje tužiteljica Tužiteljstva BiH Remzija Smailagić, “koji su počinjeni radi ostvarivanja cilja udruženog zločinačkog pothvata ili su svi bili kao prirodna ili predvidiva posljedica izvršenja udruženog zločinačkog pothvata”.
Optuženi su N. Ćorić (1970.), J. Kordić (1973.), D. Lovrić (1968.), D. Sušac (1971.), N. Tinjak (1971.), N. Šukalo (1967.), D. Mihalj (1970.), S. Škobić (1960.), T. Aničić (1957.), M. Šunjić (1960.) i S. Golemac (1969), svi nekadašnji pripadnici postrojbi HVO-a. Svi optuženi terete se da su, u periodu od srpnja 1993. do ožujka 1994. godine, tijekom oružanog sukoba HVO i ARBiH, u mjestu Vojno počinili zločine nad bošnjačkim civilnim stanovništvom. Svi se terete za kazneno djelo ‘zločin protiv čovječnosti’ KZ BiH, kršenje Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata i djela u suprotnosti s Međunarodnim humanitarnim pravom, piše Dnevni-list.
Zbog političke konotacije žrtve u drugom planu
Za djela koja im se stavljaju na teret predviđena je kazna zatvora najmanje 10 godina te su određene i mjere zabrane napuštanja boravišta, zabrana putovanja, oduzimanje putnih isprava BiH i R Hrvatske, uz zabranu izdavanja novih kao i zabranu prelaska granice sa osobnom kartom, javljanje određenom državnom organu kao i zabranu sastajanja sa suoptuženim i svjedocima.
Tužiteljstvo je predočilo brojne dokaze u ovom predmetu, zapisnike sa saslušanja, foto dokumentaciju, nalaze i mišljenja liječnika ali i prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu protiv Marka Radića Make, zapovjednika Bjelopoljske bojne HVO-a, osuđenog na dugogodišnju kaznu zatvora od 21 godinu te je očito da su ovi predmeti povezani.
Međutim, optužnica ima i osjetnu političku konotaciju, a na što ukazuju i odvjetnici optuženih.
“Hrvati do sada nisu znali da su pravili državu Herceg-Bosnu, čime želim kazati da tužiteljica, nažalost, iskazuje svoja iskrivljena politička uvjerenja na način da revidira povijest i činjenice o uzrocima i činjenicama rata. U ‘kapi optužnice’, što mi pravnici zovemo uvodne dijelove optužnice gdje se daje opis povijesnih okolnosti u kojem se tumače sukobi Armije BiH i HVO-a, bošnjačke strane uglavnom tumače sukob kao agresiju, zanemarujući pri tom činjenicu da su se Hrvati i Bošnjaci borili protiv istog agresora. Kada pogledate ovakvu ‘kapu optužnice’ postaje nebitno što su žrtve pretrpjele nego gledate prvenstveno politički kontekst, bacajući prašinu u oči javnosti da se sudi cjelokupnom narodu za ‘udruženi zločinački pothvat’, a ne konkretno pojedincima za konkretne radnje koje su formulirane kao kazneno djelo zločin protiv čovječnosti i kršenje Ženevske konvencije”, komentira za Dnevni list mostarski odvjetnik Nenad Gvozdić, branitelj jednog drugooptuženog J. Kordića.
Odvjetnik Gvozdić optužnicu smatra iskrivljenom formulacijom samog sukoba u kojoj je, prema tužiteljstvu, “postojao teritorij planiran za uspostavljanje hrvatske države Herceg-Bosne”.
“Zapanjen sam da jedna tužiteljica sebi može dozvoliti ovakve politički nakaradne ideje, iako shvaćam da ona uporište nalazi u haškim presudama i formulaciji udruženog zločinačkog pothvata (UZP). Međutim, UZP je fluidna pravna kategorija i ne može se na ovakav način unositi u predmete u kojima treba utvrđivati jesu li optuženi konkretno počinili radnje koje predstavljaju obilježja zločina protiv čovječnosti”, ocjenjuje ovaj odvjetnik, prit tom zaključujući da se radi o neselektivnoj optužnici s političkim ciljem te da, kao takve, iste ne mogu dovesti do istinskog pomirenja, već upravo suprotno.
Što piše u optužnici: Armija prva napala Vojno i zarobila civile, potom napao HVO želeći razmjenu
Optuženi se, između ostalog terete da su “kao dio širokog, rasprostranjenog i sustavnog napada HVO-a i njene Vojne policije protiv bošnjačkog, civilnog stanovništva općine Mostar, koji napad je bio počinjen u sklopu državne ili organizacijske politike za činjenje takvog napada, znajući za takav napad, koji je imao za cilj zatvaranje, zlostavljanje i progon bošnjačkog stanovništva sa teritorija planirane Hrvatske države Herceg Bosne”, a u kojem su optuženi “svjesno i svojevoljno sudjelovali u kojem napadu je više od 70 civila bošnjačke nacionalnosti, žene, djece i staraca s područja općine Mostar nezakonito uhićeno…”.
Međutim, ono što zbunjuje u optužnici je pojašnjavanje vremenskih okolnosti u mjestu Vojno u tom periodu, gdje se navodi da je ” od 29 do 30 lipnja 1993. Armija BiH napala Bijelo polje koje je branila bojna Druge brigade pod zapovjedništvom Marka Radića” te da je “rezultat tog napada bilo zarobljavanje nekih pripadnika HVO-a i civilnog stanovništva hrvatske nacionalnosti od strane Armije BiH”.
Nadalje se navodi da je zbog tog napada i zarobljavanja hrvatskih civila Marko Radić naredio podređenima da uhite bošnjačke civile kako bi ih razmijenili za zarobljene Hrvate.
Nadalje, pojašnjavajući politički kontekt, u optužnici se, između ostalog navodi da su “ekstremni nacionalistički elementi HDZ BiH pod vodstvom Mate Bobana i Darija Kordića proglasili postojanje HZ HB kao posebne političke, kulturne, ekonomske i teritorijallne cjeline na području BiH, a Mostar kao sjedište vlade” uz napomenu da R BiH i Međunarodna zajednica nikada nisu priznali H-B kao državu, te je istu i Ustavni sud proglasio nezakonitom.
Tužiteljica neizravno: Napadom Armije na hrvatska sela počeo veliki sukob između Bošnjaka i Hrvata
Navodeći da je 8. travnja 1992. HVO uspostavljen kao više tijelo obrane H-B, govori se id a je Predsjedništvo R BiH donijelo odluku o proglašenju opće mobilizacije bosanske teritorijalne obrane i službeno formirala Armiju R BiH 15. travnja 1992.godine.
“Dana 20. lipnja 1992. Predsjedništvo je proglasilo ratno stanje i identificiralo je Republiku Srpsku, Republiku Crnu Goru, JJNA i teroriste SDS-a kao agresore”, stoji u optužnici.
Navodi se da su bh. Hrvati i muslimani organizirali su zajedničku obranu protiv srpskih snaga. U Mostaru i okolnim općinama obrana je bila organizirana pod okriljem HVO-a. Iako je HVO bila vojna formacija Hrvata, ona je u ovom periodu sastojala od bh. Hrvata i muslimana, a da su muslimani formirali svoje vlastite vojne jedinice koje su bile pod zapovjedništvom HVO-a te da su provodili zajedničke vojne operacije kao odgovor na vojne akcije JNA i bosanskih srba u Hercegovini i drugim mjestima.
No, ono što bi se u optužnici moglo smatrati i ključnim je sama konstatacija tužiteljice Smailagić da je dotadašnja vojna suradnja Hrvata i bošnjaka “pukla” zbog napada na hrvatska sela Sovići, Doljane i grad Mostar, a čime je sama tužiteljica za napade i početak ozbiljnih sukoba neizravno optužila ARBiH.
“Usprkos određenoj suradnji krajem 1992. godine, tenzije između strukture H-B/HVO i bosanskih muslimana su se nastavljale i vremenom povećavale, a sredinom mjeseca travnja 1993. godine napadom na Soviće, Doljane i Mostar, pretvorile su se u veliki sukob između HVO-a i A R BiH u središnjoj Bosni i području relevantnom za optužnicu”, navodi se u optužnici protiv 11 nekadašnjih pripadnika HVO-a.
Perić se već prije nagodio
Podsjetimo da je sredinom prosinca prošle godine Miroslav Perić potpisao s Tužiteljstvom BiH sporazum o priznanju krivice za ratni zločin počinjen 1993. protiv civilnog stanovništva u objektu “Vojno” kod Mostara, po kojem je dogovorena kazna godinu dana zatvora i isplata nematerijalne štete oštećenom u iznosu 10.000 KM.
Perić je optužen da je kao policajac Policijske stanice Mostar počinio zločin u logoru “Vojno” krajem listopada 1993. godine.
On je kazao da je svjesno potpisao sporazum, da se kaje i spreman je pružiti ruku pomirenja oštećenom.
Tužiteljica Remzija Smailagić ali i Perićeva braniteljica Irena Pehar kazale su da se sporazumom ispunjava pravda, ali i postiže učinkovitost sudskog postupka, naglasivši da je oštećeni upoznat s dogovorenim.
Navele su i olakšavajuće okolnosti, među kojima su činjenica da je u vrijeme izvršenja djela bio maloljetan i da je prije toga izgubio članove obitelji, da nije kažnjavan i da je danas dobrovoljni davatelj krvi.
(Izvor: Dnevni list)