Pod strogom zaštitom i krećući se sam s maskom zbog pandemije covida-19, 84-godišnji Papa u Irak je stigao kao “hodočasnik mira” “Neka utihne oružje!”, poručio je papa Franjo nedugo nakon dolaska u Irak, prvi posjet jednog Pape u povijesti toj zemlji razorenoj ratovima i pogođenom pandemijom, pozdravivši kršćane koji su ostali ondje unatoč svemu.
Pod strogom zaštitom i krećući se sam s maskom zbog pandemije covida-19, 84-godišnji Papa stigao je kao “hodočasnik mira” kako bi utješio jednu od najstarijih kršćanskih zajednica na svijetu, oslabljenu nasiljem i siromaštvom.
Jučer, petak, 5. ožujka, u 17 sati po mjesnom vremenu Papa je prispio pred enormnu, megalomansku predsjedničku palaču sazdanu u Saddamovo doba. Papa je s naporom izišao iz BMW-a s registracijom Države Vatikanskoga Grada SCV 3. za koji nam je rečeno da je blindiran. Vidno je vukao lijevu nogu uslijed lumboishijalgije koja ga muči već neko vrijeme, ali nije htio ponijeti štap kojim se zna služiti u Vatikanu.
Pripremili su mu drveni slavoluk pseudoasirskog tipa pod kojim je slušao himne. Vojna glazba je masakrirala Gounodovu Papinsku himnu, nebitno spram silnih žrtava u Iraku, gdje su kršćani u dobroj mjeri “očišćeni”. Prije dvadesetak godina bilo ih je oko milijun i pô, a sada ih je, tvrde, jedva 300.000. Ostali su stari, mladi su se rasuli svijetom. Pod slavolukom je bio irački predsjednik Barham Salih, s kojim je Papa razmijenio govore.
Uz Predsjednika pojavila se i supruga, bez hidžaba. Kurdi jesu suniti, ali nisu vehabije. Slični su predratnim Bošnjacima, dok su se još zvali Muslimani, izvješćuje Jutarnji list.
“Nema izlaza bez dijaloga”, rekao je Salih u Salonu Predsjedničke palače, zauzimajući se za pluralizam i toleranciju “između munara i zvonika”, pa i između sunitskih džamija i šijitskih husseinija. Prešutio je Jazide, ali njih se sjetio Papa, zahvaljujući na dobrodošlici, nazvavši ih nevinim žrtvama. Papa se zauzeo za vrijednosti mira i bratstva, osudivši i ovom prilikom fundamentalizam, nasilje i ekstremizam, a i “vanjske interese” koji su destabilizirali Irak i okolne zemlje, najteže pogodivši “običnu čeljad”.
Tijekom boravka, koji će završiti u ponedjeljak nakon 1445 prijeđenih kilometara, ponajviše zrakom kako bi izbjegao područja u kojima se skrivaju džihadisti, Papa će ispružiti ruku i muslimanima na susretu s velikim ajatolahom Alijem Sistanijem, najvišim autoritetom mnogobrojnih šijita u Iraku i svijetu.
“Dosta je bilo nasilja!”
“Dosta je bilo nasilja, ekstremizma, netolerancija”, poručio je Papa. Dosta je bilo i “korupcije”, zbog koje su stotine tisuće Iračana mjesecima prosvjedovale potkraj 2019. Papa je i tada pozvao Irak da prestane vršiti represiju nad mladima koji traže pravdu.
Potrebno je “uspostaviti pravdu”, naglasio je Papa.
I da “nitko ne bude smatran građaninom drugog reda”, posebice ne kršćani, koji čine 1 posto populacije u toj zemlji, ni jezidi, manjina koju je mučila Islamska država prodavši tisuće njihovih žena u roblje.
Papa je osudio i “nerazumna i nehumana barbarstva” počinjena u Iraku, drevnoj Mezopotamiji, “kolijevci civilizacije”.
Podsjetio je na “jako staro prisustvo kršćana u toj zemlji” gdje je po tradiciji rođen Abraham, zauzevši se za “njihovo sudjelovanje u javnom životu” kao “građana koji uživaju puna prava, slobode i odgovornost”.
Irački kršćani tuže se, osim na sigurnosne i gospodarske probleme, i na diskriminaciju i slabu pomoć vlade pri povratu njihovih kuća i zemljišta koja im često oduzimaju razne milicije, ponekad i kršćanske, te ljudi bliski politici.
Ispružena ruka šijitima
Unatoč tomu, Papa poziva kršćane da ostanu ili se vrate u Irak, gdje ih je 400.000, prema 1,5 milijuna prije dvadeset godina. Po podacima zaklade “Pomoć Crkvi u nevolji”, vratilo se samo 36.000 od 102.000 kršćana koji su otišli iz sjevernog Iraka. Trećina ih planira napustiti zemlju do 2024. zbog straha od milicija i nezaposlenosti, korupcije i diskriminacije.
Papa Franjo sa ajatollahom Ali al-Husayni al-Sistanijem
Poglavar Katoličke crkve papa Frane (84) i poglavar iračkih šijita veliki ajatollah Ali al-Husayni al-Sistani (90) razgovarali su jutros u Najafu oko 50 minuta, 20 minuta dulje nego je bilo predviđeno programom.
Iz vatikanskih izvora se čuje da je Papa zahvalio Al-Sistaniju na tome kako je šijitska zajednica „digla svoj glas u obranu progonjenih […] zauzimajući se za svetost ljudskog života“. Iz šijitskih izvora u Najafu čuje se da je Al-Sistani rekao Frani: „Morate nastaviti odgajati vašu [tj. katoličku] djecu u duhu dijaloga“., prenosi HINA.
Sastanak je naveden kao privatan, pa nema ni rezimea, ni dokumenta. I bez toga, susret je povijestan: prvi između nekoga katoličkog pape i nekoga šijitskog ajatollaha. Al-Sistani ne prima gotovo nikoga. Na primjer, od iranskih šijita primio je samo iranskog predsjednika Hassana Rouhanija. Ipak je često uvršten među 10 najutjecajnijih muslimana, odnosno među 100 najutjecajnijih muslimana u svijetu.
Među šijitima je veliki ajatollah vjerski, duhovni, društveni i politički autoritet. Al-Sistaniju je snaga u školi svetoga grada Najafa, koja je u nesuglasju sa školom u svetom gradu Qomu u Iranu, odakle državom ravna veliki ajatollah Ali Hosseini Hamenei, kao i Ruhollah Mussawi Homejni prije njega. Stoga je jasno zašto je Najaf morao biti jedna etapa Franina pohoda jer je nastojao pohoditi sve vodeće snage u multifacetnom Iraku.
Rim je grad gdje su smaknuti i ukopani apostoli Petar i Pavao, što ga čini drugim svetim gradom kršćanstva nakon Jeruzalema, Najaf je grad gdje je ukopan Alija, Muhammedov rođak i zet, četvrti sunitski kalif i prvi šijitski imam, u svetištu čija je kupola pozlaćena i koje čini Najaf trećim svetim šijitskim gradom, nakon Mekke i Medine.
Po završetku susreta Papa se na aerodrom u Najafu vratio u istome blindiranome mercedesu s crvenom vatikanskom registracijom SCV1 kojim je stigao na sastanak s Al-Sistanijem, te je odletio za Ur.
‘Ne smijete se pretvoriti u činovnike, živite s vjernicima’
Papa je jučer, petak – 5. ožujka, posjetio i sirokatoličku Katedralu Gospe od Spasa u Baghdadu, poštrapanu prije desetak godina krvlju 44 vjernika, uključujući i dvojicu mladih svećenika, raskomadanih bombom dok su bili okupljeni na molitvi zajedničkome Bogu muslimana i kršćana. Sada u Rimu traje postupak njihove skupne beatifikacije kao mučenikâ. Tu se poglavar Katoličke crkve obratio biskupima, svećenicima, redovnicima i redovnicama, sjemeništarcima i katehetama, dočekan priprostim razdraganim skandiranjem.
Govoreći istočnoj Katoličkoj crkvi sirskog obreda, Papa je jasno imao što prigovoriti Crkvi kleru u cjelini.
“Razumijem da u Crkvi ima administracije, ali ne smijete se pretvoriti u činovnike koji sav svoj dan provode za pisaćim stolom, nego morate izlaziti među vjernike, živjeti s njima”, upozorio ih je i, zapravo, ukorio Papa. Svećenici ni biskupi nisu pozvani biti dužnosnici, funkcionari, odvojeni od pastve, nego moraju živjeti s njom, na periferiji gdje je pučanstvo – opet kaže poglavar Katoličke crkve koji je odmah u početku svog pontifikata naglasio da pastiri moraju vonjati po svojim ovcama, da Katolička crkva mora djelovati kao poljska bolnica, zamišljena pomagati ranjenima, ugroženima.
Čak i u Katoličkoj crkvi sirskog obreda, gdje se misa održava na aramejskom jeziku, onome koji je govorio i Isus iz Nazareta, pa i kad je komunicirao sa svojim učenicima i inim pukom, očito Papa osjeća potrebu upozoravati protiv birokratizacije njezine misije.
(Izvori: HINA/Jutarnji list)