Teškoća u doživljavanju zadovoljstva jedan je od ključnih znakova depresije – ali taj uznemirujući simptom može se javiti i samostalno.
Michela je u srijedu napunila 49 godina. Razmišljala je da se prisili na slavlje, ali kad su joj dvije prijateljice ponudile da je izvedu, odbila je.
Najprije bi se morala spremiti, zatim razgovarati, glumiti entuzijazam, pokušati uživati u trenutku.
„Sve to traži previše energije,“ rekla je. „Nemam snage.“
Michela, koja je željela ostati anonimna, ne prolazi samo kroz loš dan. Godinama ima poteškoće u uživanju u stvarima koje su je nekad veselile i osjeća mali ili nikakav poriv da ih ponovno potraži. Taj se fenomen naziva anhedonija.
Anhedonija sama po sebi nije dijagnoza, već čest simptom različitih mentalnih poremećaja. Tiha je i suptilna, a ne dramatičan znak nevolje — zbog čega često prolazi nezapaženo, objašnjava psihijatrica dr. Judith F. Joseph s njujorškog sveučilišta NYU.
„Ne smatra se krizom,“ kaže. „Ali na neki način jest — egzistencijalna kriza.“
Iako većina ljudi ne poznaje sam pojam, trebala bi, dodaje dr. Joseph. Anhedonija je jedan od osnovnih pokazatelja velikog depresivnog poremećaja, ali se javlja i kod shizofrenije, ovisnosti o drogama i posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP-a).
Što je zapravo anhedonija?
Tradicionalno, anhedonija se opisuje kao smanjena sposobnost doživljavanja zadovoljstva. No suvremena psihijatrija sve je češće povezuje i s nedostatkom motivacije za traženje radosti.
Hrana koja je nekad bila ukusna sada djeluje bljutavo. Muzej koji je nekoć izazivao divljenje više ne budi nikakav interes. Čak i ustajanje iz kreveta može se činiti kao težak zadatak, a osoba se s vremenom povlači iz društva.
Ljudi s anhedonijom često kažu: „Ne osjećam se kao ja“ ili „Nešto nije u redu sa mnom“. Neki opisuju osjećaj praznine ili emocionalne tuposti.
„Imala sam pacijenticu koja je obožavala plesne koncerte,“ kaže dr. Mark Rapaport, budući predsjednik Američkog psihijatrijskog udruženja. „Pokušavala je otići, ali nije osjećala nikakvo zadovoljstvo. Samo bi sjedila.“
Anhedonija se često preklapa s depresijom, ali može postojati i bez nje. Depresivni poremećaj zahtijeva najmanje pet simptoma koji ozbiljno narušavaju svakodnevno funkcioniranje, dok anhedonija može biti i samostalna pojava.
Simptomi se razlikuju: neki ljudi osjećaju samo blagi gubitak interesa, dok drugi potpuno izgube sposobnost doživljavanja užitka. Ako traje danima ili tjednima, to može biti znak ozbiljnijeg poremećaja.
Neliječena anhedonija može utjecati na san, prehranu, odnose i opće raspoloženje, a povezuje se i s većim rizikom od samoubojstva.
Zašto nastaje anhedonija?
Znanstvenici još istražuju uzroke. Jedna od teorija govori da promjene u neurotransmiterima — kemijskim glasnicima u mozgu — igraju ključnu ulogu. Dopamin, primjerice, povezan je s motivacijom i željom da postignemo ono što želimo.
Psiholog i neuroznanstvenik Michael Treadway s Emory Universityja istražuje ulogu upale u tijelu, koja bi mogla smanjivati proizvodnju dopamina. „Ako bismo mogli prepoznati tko ima tu ranjivost,“ kaže, „mogli bismo razviti učinkovite preventivne i terapijske strategije.“
Postoje i dokazi da anhedonija može imati genetsku osnovu, te da kronični stres, siromaštvo ili diskriminacija povećavaju rizik od njezina razvoja.
Zanimljivo je i da antidepresivi iz skupine SSRI lijekova — koji povećavaju razinu serotonina — ponekad mogu izazvati emocionalnu tupost sličnu anhedoniji.
Kako se liječi anhedonija?
Ne postoji lijek koji je posebno odobren za liječenje anhedonije. No ako je povezana s osnovnim poremećajem poput depresije, liječenje tog poremećaja može ublažiti simptome. Pomagaju i dovoljno sna, fizička aktivnost i strukturiran dnevni ritam.
U terapijskom smislu, učinkovita je metoda bihevioralne aktivacije — oblik psihoterapije koji potiče ljude da se postupno vraćaju aktivnostima koje su im važne. „Zovu je i ‘Nike terapija’ jer je glavna poruka: ‘Samo učini to’,“ kaže dr. Treadway.
Ideja je jednostavna: ponašanje utječe na raspoloženje. Kad se potaknemo da nešto napravimo, čak i bez volje, mozak se podsjeća kako je to nekad bilo ugodno, što ponovno budi motivaciju.
Dr. Joseph poručuje svima koji prepoznaju simptome anhedonije da potraže stručnu pomoć.
„Radost nije luksuz,“ kaže. „Ona je – nužnost.“