Trend nenalakiranih, prirodnih noktiju posljednjih mjeseci osvojio je društvene mreže, modne piste i crvene tepihe. Dok ga jedni vide kao simbol minimalizma i „tišeg luksuza“, drugi upozoravaju da se iza novog ideala ljepote kriju pitanja društvene klase, kulturnog identiteta i sve većeg pritiska na žene da se neprestano prilagođavaju beauty standardima.
Paloma Buddemeier, vlasnica salona Wumman Spa u Londonu, posljednjih mjeseci primjećuje neobičnu promjenu među klijentima. Sve više ljudi dolazi u salon želeći izgledati kao da uopće nisu bili u salonu.
„Ludo je“, kaže Buddemeier.
Klijenti i dalje rade kompletnu njegu noktiju – oblikovanje, poliranje, uređivanje zanoktica, namakanje i hidrataciju – ali na kraju ne stavljaju nikakav lak.
Razlog je sve popularniji trend prirodnih, sjajnih i gotovo potpuno nenalakiranih noktiju.
Fotografije urednih, sjajnih noktiju bez vidljivog laka preplavile su društvene mreže, modne piste i crvene tepihe. Za dio modne i beauty industrije takav izgled postao je novi simbol „tihog luksuza“.
No, kritičari smatraju da trend govori o mnogo širem problemu – o društvenoj klasi, standardima ljepote i tome tko odlučuje što se smatra elegantnim i profinjenim.
Odraz društvenog statusa?
Povijesni i kreativni korijeni nail arta snažno su povezani s crnačkim, latinoameričkim i azijskim zajednicama. Upravo zato dio kritičara upozorava da proglašavanje prirodnih noktiju simbolom visokog društvenog statusa može neizravno stigmatizirati izražajne i upadljive manikure.
Beauty novinarka Kristina Rodulfo smatra da trend prirodnih noktiju može promovirati svojevrsnu „prazninu“, uniformiranost i brisanje kulturnog identiteta koji je posebno važan crnačkim i drugim manjinskim zajednicama.
Prema njezinu mišljenju, izrazi poput „elegantno“ i „ukusno“ ponekad se koriste kao prikriveni načini održavanja određenih, povijesno dominantnih standarda ljepote.
Ipak, za mnoge žene odustajanje od laka nema nikakve veze s društvenom klasom ili kulturnim identitetom.
Neke jednostavno žele pojednostaviti svakodnevnu rutinu, uštedjeti vrijeme i novac ili se osloboditi osjećaja da stalno moraju održavati savršenu manikuru.
Druge jednostavno vole takav izgled.
A postoje i žene koje godinama nisu uređivale nokte, pa sada sa zabavom promatraju kako je njihov dosadašnji način života odjednom postao trend.
„Propaganda laka“
Irska televizijska voditeljica Angela Scanlon godinama je svaka dva tjedna odlazila u salon za nokte. Naviku je stekla dok je početkom 2000-ih živjela u New Yorku.
Tamo je, kako kaže, manikura bila toliko uobičajena da je gotovo djelovala poput uniforme.
S vremenom joj je, međutim, cijela rutina postala teret.
Redovito je nosila različite vrste manikure – od tankog i sjajnog Shellaca do čvršćih gelova – i to bez iznimke svaka dva tjedna.
Nije smatrala da to radi zbog tuđeg mišljenja, nego je manikuru jednostavno dodala na popis stvari koje „mora“ raditi, slično kao pranje kose.
Na kraju je odlučila prestati odlaziti u salon kako bi oslobodila vrijeme i mentalni prostor.
„Čula sam samu sebe kako ljudima govorim: ‘Bože, moram ići srediti nokte.’ I pomislila sam: ‘Vjerojatno više ne moram ovo raditi.’“
Kada je o svojoj odluci počela pisati na Substacku i Instagramu, njezine objave postale su iznimno popularne.
Čini se da je pogodila raspoloženje velikog broja žena.
Prirodni nokti postaju modni hit
Jednostavni nokti bili su u središtu pozornosti i tijekom njujorškog Tjedna mode u veljači, gdje je među ostalima Marc Jacobs svoje modele poslao na pistu bez laka.
Istodobno su modni i beauty časopisi počeli proglašavati prirodne nokte novim simbolom statusa, dok se pojavljuju i tvrdnje da „manikura više nije elegantna“.
Društvene mreže dodatno su ubrzale trend. Instagram i TikTok prepuni su sadržaja koji promovira sjajne, prirodne nokte i savjete kako postići takav izgled kod kuće.
Paradoks je u tome što su neke žene zbog tog trenda ponovno počele odlaziti u salone – kako bi profesionalno dobile izgled noktiju koji bi trebao djelovati kao da uopće nije profesionalno uređen.
U londonskom Wumman Spau neke klijentice satima sjede u salonu dok im nail artisti izrađuju umjetne nokte koji izgledaju gotovo potpuno prirodno – prozirne, sjajne i u neutralnim tonovima, kakve nose slavne osobe poput Zoe Kravitz i Zendaye.
Londončanka Khadija kaže da je nekoć voljela složeni nail art, ali je početkom ove godine prešla na prirodniji izgled.
Privlače je minimalizam i ideja da se manje troši na potrošačke trendove te da se dio njege može obaviti kod kuće.
Njezina prijateljica Emmanuella trendu se priključila iz praktičnijeg razloga – zbog rasta troškova života.
„Jednostavno je preskupo“, kaže.
Jedna 25-godišnjakinja za BBC je rekla da joj je odlazak na manikuru postao nepotreban gubitak vremena i novca. Uz to, trenira s utezima pa ne želi riskirati lomljenje nokta nakon što je na njega potrošila novac.
Nokti su oduvijek nosili poruku o društvenom statusu
Modna novinarka Suzanne E. Shapiro, autorica knjige Nails: The Story of the Modern Manicure, smatra da manikure već stoljećima šalju poruke o društvenom položaju osobe koja ih nosi.
Još u carskoj Kini u 13. stoljeću dugi nokti pripadnika plemstva predstavljali su dokaz da osoba nije morala obavljati fizički rad. Nokti su bili toliko dugi da su se štitili posebno izrađenim zaštitama.
U 19. stoljeću ružičasti premazi povezivali su se sa zdravljem i vitalnošću, dok je nanošenje više slojeva kozmetičkih preparata moglo sugerirati taštinu i moralnu neprimjerenost.
Kada je početkom 1930-ih Revlon predstavio lak za nokte koji se mogao nanositi kod kuće, crveni lak postao je simbol moderne žene koja se suprotstavlja takvim društvenim očekivanjima.
No upravo su žene različitih rasnih i kulturnih pripadnosti imale ključnu ulogu u tome da manikura postane dostupna i široko prihvaćena forma osobnog izražavanja.
Josephine Baker, disco ikone Diana Ross i Donna Summer te olimpijska pobjednica Florence Griffith-Joyner među ženama su koje su popularizirale izražajan nail art.
Griffith-Joyner, poznata po svojim upečatljivim akrilnim noktima, često je privlačila pozornost medija upravo zbog izgleda noktiju, čak i kada je rušila sportske rekorde.
Kako je manikura postala dostupna svima
Veliku promjenu donijeli su i vijetnamski doseljenici u Sjedinjenim Američkim Državama tijekom 1970-ih, kada su počeli otvarati brojne nail salone.
Profesionalna manikura tako više nije bila privilegija bogatih.
No, kada je određeni luksuz postao široko dostupan, bogatiji slojevi počeli su se okretati drugačijim oblicima pokazivanja statusa.
Rodulfo taj fenomen opisuje kao „kontra-signaliziranje“.
Slično kao što su velike dizajnerske torbe s istaknutim logotipima izgubile dio statusne vrijednosti, dok je „tihi luksuz“ postao poželjniji, tako su i prirodni nokti postali novi znak profinjenosti.
Problem nastaje kada se takav izgled počne automatski povezivati s klasom, ukusom i bogatstvom.
Prirodni nokti zapravo nisu uvijek – prirodni
Postoji i određena ironija u cijeloj priči.
„Prirodni nokti zapravo nisu prirodni“, upozorava Shapiro.
Da bi izgledali savršeno njegovano, često zahtijevaju puno vremena, redovito održavanje i skupe profesionalne tretmane.
Drugim riječima, izgled koji bi trebao sugerirati spontanost i odsutnost truda može zahtijevati poprilično truda.
Ipak, stručnjaci ističu da postoje opravdana feministička pitanja o industriji ljepote – od nerealnih standarda do pritiska na žene da neprestano ulažu vrijeme i novac u svoj izgled.
S druge strane, industrija noktiju mnogim ženama pruža i osjećaj osnaživanja.
Shapiro ističe da je njega noktiju povijesno često imala pristup „za žene i od žena“. Prvi salon u New Yorku bio je u vlasništvu žene, a mnoge prve poduzetnice u industriji pokretale su vlastite linije proizvoda i otvarale salone.
Trebaju li prirodni nokti uopće biti političko pitanje?
Hampton smatra da je žalosno što se modni trendovi sve češće koriste za međusobno osuđivanje.
„Oduzimamo zabavu noktima. Svatko bi trebao moći nositi ono što želi – lak ili prirodne nokte. Zašto uopće postoji svađa?“
Sličnog je mišljenja i Angela Scanlon.
Za nju cijela priča na kraju nije toliko komplicirana.
„Za mene je to jednostavno: prestanimo osuđivati sebe i druge. Neki ljudi vole uređivati nokte, neki ne.“
A možda se cijela rasprava na kraju može svesti na jedno jednostavno pitanje: čini li vas to doista sretnima ili to radite samo zato što mislite da morate?
Jer, kako zaključuje Scanlon, možda ipak „nije toliko duboko“.