Opis i pojašnjenja uvriježenih žargonskih izraza koje se često koriste u Hercegovini, ali i šire, više su nego domišljati i daju im novu dimenziju, prihvatljivu za nove generacije, ali i zanimljivu onima koji tek trebaju pronaći odgovore u osebujnom izričaju ovoga kraja.
U dvije zbirke hercegovačkog žaroga “Erogag” naći će se i ‘prijevod’ za hercegovačku riječ “rodijak”. To nije samo onaj koji je u rodu, nego i osoba koja će se svakom Hercegovcu naći pri ruci u bilo kakvoj potrebi (kod kredita, liječnika itd.), zatim da je ‘pljunuti’ opisni glagol kada se želi prikazati frapantna sličnost dviju osoba, a ‘tokmak’ više nije oruđe, veliki željezni čekić, nego opisna imenica ‘intelektualno nevine osobe’.
Još malo ‘hercegovačkog’
Tako je čest izraz u Hercegovini ‘Đavlu malo’, što je zapravo stupanj nezadovoljstva izražen željom za nečim boljim i drukčijim iako je trenutno stanje više nego zadovoljavajuće”, ili ‘Ne smi’ pr’nut’: Restriktivni psihotjelesni fenomen koji je rezultat nečije tiranije i sijanja straha’, ili ‘Mamipara’ (fotogafija ispod).
U moru zanimljivih izraza je i izraz za djevojku da je ‘Ćusta’, a koji se ovako pojašnjava: “Lijepa, ali i više od toga. Lijepa na mio način. Lijepa i dobra. Vrsta koja izumire. Kada je pronađeš, vodi je materi. Djevojka koja poloče litar Jegera subotom može biti lijepa, ali ne i ćusta. Primjerice, mala seljanka u koju se Toše Proeski htio zaljubiti na nekom proplanku, nedvojbeno je bila ćusta. U gostima se stidi (srami) uzeti kolač”.
Primjerice, ako se poneki putnik-namjernik u Hercegovini zapita što je ‘džudžan’, i za to ima ‘prijevod’: “Mitska hercegovačka životinja koja ljeti redovito pohara sve kokošinjce od Radišića pa sve do Hamzića. Još ga nitko nije uspio uhvatiti”.
“Mi tu nismo bitni”
Ako vas je grupa ‘eroGAG’, kojim slučajem podsjetila na ‘Grupu TNT’ iz komičnog talijanskog stripa Alana Forda koji su radili Bunker i Magnus čije krilatice likova poput Grunfa, Broja 1, Boba Rocka ili Sir Olivera i danas mnogi rado citiraju – na pravom ste putu. Ova “tajanstvena organizacija”, autori “Rječnika hercegovačkih žargona”, i dalje tvrdoglavo ne žele istupati u javnost. Ne žele publicitet, iako je eroGAG postao sinonim za publicitet.
Umjesto predgovora autora, zanimljiv je citat nobelovca Ive Andrića iz romana ‘Gospođica’, dakako, o Hercegovcima: “Bio je Hercegovac, a Hercegovina, naročito južna i jugoistočna, ima po pravilu dobar soj ljudi. To je zemlja sa mnogo kamena, a malo svega ostalog, ali to malo što rodi hranjivo je i plemenito, i sa vodom i sa vazduhom daje zdrave i razumne ljude. Oni su više skloni računu nego osjećanju, ali je njihova računica tako dobra i sigurna da su redovno i korisniji i prijatniji i cjelini i pojedincu nego mnogi osjećajni ljudi zamagljena razuma i naopake računice“.
Na izravno i možda bezobrazno pitanje “šta glume” i zašto ne žele izlaziti u javnost, ova skupina autora u zajedničkim odgovorima za Deutsche Welle kažu: “Anonimnost nas nekako motivira. Nemamo strah ili bojažljivost medijskog istupanja, nego jednostavno anonimnost smatramo kao naš ‘modus operandi’ koji ima veći učinak od drukčijeg djelovanja. Na koncu, mi svakako tu nismo bitni”.
Na ovu zanimljivu ideju, kažu, došli su potpuno spontano, tijekom studentskih dana kada je bila potreba za međusobnim povezivanjem kako bi njihove ideje, humor ili satira “izašli vani” i možda naišli na istomišljenike.
Hercegovački žargon sviđa se i ne-Hercegovcima
“Nije bilo nikakvih većih ambicija, osim da se prvenstveno mi sami zabavimo, a možda je i ‘fora’ što hercegovački žargon nismo uopće prikupljali. To je ono što čujemo u svakodnevici 100 puta, samo nitko ne obraća pažnju. Mi smo unijeli dašak nečeg novog ili novijeg kroz definiranje tih rječnika i tako je nastalo ono što danas imamo, a za prikupljanje možemo zahvaliti i našim čitateljima što se javljaju u inbox i šalju neke svoje uradke ili prijedloge”, kažu oni.
Tako su, prema pričanju autora, nastale dvije male knjižice-rječnici hercegovačkog žargona, kako kažu, pravo utjelovljenje osobnosti, nešto s čim se pojedinac može poistovjetiti i istovremeno osjetiti ‘da nije jedini’, poveznica s krajem iz kojeg potječu. No, jezična baština se ne sviđa samo Hercegovcima i ovim autorima – u njega se sve češće zaljubljuju i radoznali ne-Hercegovci.
“Često možete primijetiti da stranci u Hercegovini imitiraju ono što mi svakodnevno govorimo. Primijete da Hercegovci vole taj jezični identitet i vjerojatno se tu krije ta autentičnost. Mlađe generacije koriste sve više ‘fancy’ rječnik koji potiskuje ovaj “narodni”. No, dojma smo da se mlađe generacije kad-tad vrate baštini koja čini jedan od njihovih identiteta. Pogotovo ako imate hercegovačke korijene, a odrasli ste negdje izvan Hercegovine, ili ste morali otići”, već je primjetna nostalgija kod autora koja govori da neki od njih sada žive izvan rodnog kraja.
Simpatična nota – čak i kada je o ‘spirinama’ riječ
Dubravka Mijatović je novinarka Radija Ljubuškog i integrativna terapeutkinja, rođena Hercegovka i kao takva, s potpunim ‘legitimitetom’ za pojašnjenje nekih izraza. Ona kaže da ova jezična baština, ali i sami Rječnik, Hercegovcima daje simpatičnu notu.
“Ona pogotovo dolazi do izražaja kada razgovaramo s ljudima koji su došli iz nekih drugih gradova ili zemalja i na naš govor i komunikaciju iznenađeno upitaju što koja riječ ili izraz znače. Nakon ‘prijevoda’, svaki put se prijateljski i dobronamjerno nasmiju i žele znati još više”, kaže ona za DW.
Kao primjer navodi jedan, za mnoge nepoznat pojam – ‘spirine’. “Tako se zovu ostatci hrane od ručka ili večere koja se prikuplja u određenu posudu, te joj se dodaju voda i brašno i kao takva se upotrebljava za hranjenje domaćih životinja. Važno je sve ostatke hrane iskoristiti jer bi u suprotnom bila ‘grijota’ (šteta ili grijeh) to baciti. To bi se moglo protumačiti kao ekološki, ekonomično i prirodno, na hercegovački način, zbrinjavanje biorazgradivog otpada i domaći način prehrane domaćih životinja”, stiže odgovor uz znatnu dozu humora sugovornice.
Sjeta prošlih vremena
I Tomislav Kvesić rođeni je Hercegovac, Širokobriježanin, zaposlenjem vezan za polje odnosa s javnošću. Kakav je dojam Rječnik eroGAG-a na njega ostavio dijeli i sa DW-om. Polazeći od toga da riječi i izrazi obuhvaćeni u spomenutom rječniku, a koji izražavaju duh ovog prostora, polako padaju u zaborav te, kao takvi, mlađim generacijama predstavljaju novinu, onim nešto starijima, uvijek razvuče osmijeh kad ih neki žargon vrati u neka prošla, a kako kaže, često i sretnija vremena.
“Teško će tako neki ‘mladunac’ rođen i skoro odrastao u udaljenijim hercegovačkim mjestima poput Dublina ili Berlina, usprkos danom opisu, u potpunosti shvatiti svu dramaturgiju dočekivanja fratra koji treba blagosloviti kuću. Kad se tom iščekivanju, koje počinje od ranog jutra, približi vrijeme ručka, a mater ne da jesti dok ‘pratar ne prođe’, da se ne isprlja bijeli stolnjak svečano postavljen za tu prigodu. Stoga rečenica ‘evo ga u strine, sad će u vas’ dolazi ujedno kao priložna oznaka za olakšanje kao i vremenska odrednica”, vrlo slikovito komentira prirodu ‘hercegovačkog rječnika’ ovaj Širokobriježanin.
Struka kaže: Nije samo ‘hercegovački’
Anton Šarac, profesor hrvatskog jezika i književnosti smatra da je u prikupljanje i objavu uloženo puno truda, ali i ljubavi, što je, prema njemu, u prilikama u kakvim živimo, kada se kulturalni rad vrlo slabo cijeni, za svaku pohvalu.
“Realizaciju ovakve ideje treba pohvaliti. Međutim, mnoge riječi, fraze i izrazi, karakteristični su ujedno i za druge krajeve, primjerice za Bosnu, za dio Dalmacije, i nisu samo primarno hercegovačke. S druge strane, jedan je dio navedenoga isključivo žargon užeg, lokalnog karaktera, drugi je opet primarno zapadnohercegovački govor, a uzmemo li, naravno, Hercegovinu u njezinim stvarnim granicama, a ne tek jedan njezin dio, onda sve to ne bismo mogli nazvati samo hercegovačkim govorom jer, preciznije, dio objavljenoga nije govor cijele Hercegovine kojoj pripadaju i Mostar, i Stolac, i Čapljina, i Trebinje i Bileća…”, ocjenjuje profesor Šarac.
Profesor podsjeća da je sredinom 90-ih godina na svoj književno-umjetnički, bolje rečeno satiričan, ali izuzetno pristupačan način upravo zapadnohercegovački govor obradila pokojna sestra Marija Ancila Bubalo u svome djelu ‘Kuma Manda’ i kao takvog ga približila široj publici. Ona je, naime, u jednu knjigu sažela, odnosno zaokružila više desetaka svojih radova, svojevrsnih komentara jedne seoske zapadnohercegovačke domaćice, na onodobne političke i društvene prilike, a što je od početka 80-ih godina objavljivala u ‘Našim ognjištima’.
Izgubljeni u prijevodu
Ipak, a kako to kaže Tomislav Kvesić, jedna od specifičnosti Rječnika je nemogućnost prijevoda velikog broja fraza i izraza na druge jezike. A ukoliko bi to netko ipak pokušao, našao bi se – izgubljen u prijevodu.
“Pokušajte primjerice izraz ‘uvrglave’ prevesti na neki strani jezik. Ništa manje smiješni nećete ispasti ukoliko bi primjerice izraz ‘držat sviću’ preveli na engleski ili njemački jezik, naravno, smjestivši ga u rečenicu kojom biste pokušali izraziti suvišnost vlastite nazočnosti u nekoj prigodi. Sve u svemu, EROGAG je pisani trag hercegovačke posebnosti i možda bi trebao imati značajno mjesto u životima Hercegovaca. Stoga bi se, u tradicionalnoj ‘hercegovačkoj kesi’, uz deset ‘deka’ kave i šećer u kocki, a umjesto bombonjere, trebao nalaziti ovaj rječnik. U konačnici, daroprimatelj kao ni darodavatelj ne bi morao strahovati od isteklog roka trajanja”, zaključuje na kraju Kvesić. ‘Đavlu malo’, što bi rekli Hercegovci.
(Izvor: DW)