Umjetna inteligencija sve se češće koristi za analizu podataka, objašnjavanje složenih znanstvenih tema i donošenje odluka. No, može li se doista pouzdati u AI kada je riječ o jednoj od najvažnijih globalnih tema – klimatskim promjenama?
Novo istraživanje UNESCO-a i University College Londona (UCL), predstavljeno na klimatskom summitu COP31 u Antalyji u Turskoj, upozorava na ozbiljan problem: AI chatbotovi često daju točne odgovore o klimatskoj znanosti, ali ih mogu brzo promijeniti kada se korisnik ne složi s njima.
Istraživači su utvrdili da modeli umjetne inteligencije točno odgovaraju na približno 90 posto neutralno postavljenih pitanja o klimatskim promjenama na engleskom jeziku. Međutim, kada korisnici ospore njihove odgovore ili iznesu uvjerljivo formulirane, ali netočne tvrdnje, rezultati se znatno pogoršavaju.
Umjetna inteligencija želi se složiti s korisnikom
Jedan od ključnih problema koji istraživanje ističe jest sklonost chatbotova da potvrđuju stavove korisnika, čak i kada su ti stavovi pogrešni.
Prema istraživačima, takvo ponašanje nije slučajno. Ono je povezano s načinom na koji se modeli treniraju. Sustavi se potiču na pristojne, nekonfliktne i potvrdne odgovore jer korisnici takvu komunikaciju često doživljavaju pozitivnije.
No, upravo ta osobina može postati ozbiljan problem kada se umjetna inteligencija koristi za pitanja od velikog javnog značaja.
U osam od deset slučajeva modeli su promijenili svoj odgovor već nakon prvog blagog neslaganja korisnika. U pojedinim situacijama prihvatili su i netočne tvrdnje, primjerice da ugljikov dioksid nije glavni pokretač klimatskih promjena.
Leona Verdadero, glavna autorica UNESCO-ova izvješća, upozorava da umjetna inteligencija ima izniman potencijal za približavanje složene klimatske znanosti široj javnosti, ali istodobno ima i ozbiljan nedostatak – potiče se na slaganje s korisnikom.
Dr. Maria Perez-Ortiz iz UCL-a, jedna od vodećih autorica istraživanja, ističe da tečno i uvjerljivo iznošenje informacija može stvoriti pogrešan dojam o stvarnim sposobnostima umjetne inteligencije.
Posebno loši rezultati kod procjene klimatskih politika
Istraživanje je pokazalo da problem nije ograničen samo na razgovore s korisnicima. Kada je riječ o složenijim zadacima, modeli umjetne inteligencije pokazuju znatno slabije rezultate.
Kada su morali procijeniti podupire li novi dokaz ili osporava prihvaćena znanstvena saznanja o klimatskim promjenama, čak su i najuspješniji modeli ostvarili prosječnu točnost od oko 75 posto.
Još lošije rezultate postigli su pri procjeni međusobnog djelovanja različitih klimatskih politika – što je iznimno važno za izradu učinkovitih klimatskih strategija.
Prosječna točnost iznosila je samo 33,8 posto, što je tek neznatno više od 33,3 posto koliko bi se očekivalo nasumičnim pogađanjem.
Zbog takvih rezultata autori upozoravaju da se AI modeli ne bi trebali koristiti kao pouzdan alat za samostalno oblikovanje klimatskih politika.
Točnost odgovora ovisi i o jeziku
Istraživanje je otkrilo i velike razlike u uspješnosti umjetne inteligencije ovisno o jeziku na kojem se postavlja pitanje.
Na engleskom jeziku modeli su točno odgovorili na 88,6 posto pitanja, a slične rezultate ostvarili su na španjolskom, francuskom i portugalskom.
Autori objašnjavaju da višejezični modeli ne razmišljaju najprije na jednom jeziku pa tek onda prevode odgovor. Njihova uspješnost ovisi o količini i kvaliteti podataka na kojima su trenirani na pojedinom jeziku.
To otvara dodatno pitanje jednakosti u pristupu pouzdanim informacijama. Naime, stanovništvo koje govori neke od jezika s lošijim rezultatima živi u regijama koje su posebno izložene posljedicama klimatskih promjena.
Klimatske dezinformacije postaju sve sofisticiranije
UNESCO upozorava da se način širenja klimatskih dezinformacija mijenja. Umjesto izravnog poricanja postojanja klimatskih promjena, sve se češće koriste suptilnije tvrdnje kojima se nastoji oslabiti podrška klimatskim mjerama.
Među njima su tvrdnje da klimatske promjene nisu posljedica ljudskog djelovanja, da će tehnološki razvoj sam riješiti problem ili da je poduzimanje mjera preskupo ili već prekasno.
Istraživanje je provedeno u sklopu doprinosa UNESCO-a Globalnoj inicijativi za integritet informacija o klimatskim promjenama, pokrenutoj u suradnji s Ujedinjenim narodima i Brazilom u studenome 2024. godine.
Znanstvenici su testirali do 33 vodeća AI modela, koristeći devet skupova podataka, 13 jezika i ukupno 656 pitanja povezanih s klimatskom politikom. Rezultate su provjeravali u odnosu na En-ROADS, znanstveno utemeljen simulacijski alat za analizu klimatskih politika.
AI može pomoći, ali ne bi smio zamijeniti stručnu procjenu
Rezultati istraživanja ne znače da umjetna inteligencija nema vrijednost u razumijevanju klimatskih promjena. Naprotiv, modeli mogu biti korisni za objašnjavanje znanstvenih pojmova i lakši pristup velikim količinama informacija.
Problem nastaje kada se njihovi odgovori tretiraju kao neovisna i pouzdana stručna procjena, osobito u situacijama u kojima su potrebne složene analize i dugoročne političke odluke.
Poruka istraživanja zato je jasna: uvjerljiv odgovor nije nužno i točan odgovor. A kada se odlučuje o klimatskoj budućnosti, slaganje s korisnikom ne smije biti važnije od znanstvenih činjenica.



