Bosna i Hercegovina suočava se s ozbiljnim energetskim problemima, a najavljeno povećanje cijena električne energije za gospodarstvo moglo bi izazvati lančani rast cijena brojnih proizvoda. Bivši direktor Elektroprivrede BiH Amer Jerlagić upozorava da bi pojedini gospodarstvenici mogli plaćati i do 200 posto skuplju električnu energiju nego prije nekoliko godina.
Bosna i Hercegovina, koja je nekada bila značajan izvoznik električne energije, danas se sve više oslanja na uvoz kako bi zadovoljila vlastite potrebe. Istodobno, gospodarstvo se suočava s najavama novih poskupljenja električne energije, a mogućnost povećanja cijena za kućanstva tijekom sljedeće godine također nije isključena.
Bivši direktor Elektroprivrede BiH i stručnjak za energetiku Amer Jerlagić upozorio je u razgovoru za N1 kako bi najavljeno povećanje cijena električne energije za gospodarstvo, koje bi moglo dosegnuti 31 posto, moglo ozbiljno ugroziti konkurentnost domaćih kompanija.
Prema njegovim riječima, posljedice neće osjetiti samo poduzetnici nego i građani, jer bi skuplja električna energija mogla pokrenuti novi val poskupljenja hrane, kemijskih proizvoda i kućanskih potrepština.
Struja je u posljednjih nekoliko godina poskupjela i do 100 posto
Jerlagić ističe kako najavljeno povećanje cijena nije izoliran slučaj, nego nastavak višegodišnjeg trenda rasta troškova električne energije za gospodarstvo.
Prema njegovim tvrdnjama, cijena električne energije za poduzetnike posljednjih pet do šest godina gotovo je svake godine rasla, a pojedina povećanja dosezala su i 20 posto.
„Treba reći da je struja gospodarstvenicima u posljednjih pet-šest godina poskupljivala svake godine po 20 posto. Kada se ta povećanja zbroje, nakon tri godine dolazimo do 77 posto, a nakon novih poskupljenja gotovo do 100 posto”, pojasnio je Jerlagić.
Posebno je upozorio na položaj manjih poduzetnika koji su iz sustava javne opskrbe električnom energijom prešli na tržišni model.
Prema njegovim podacima, tim je korisnicima električna energija već poskupjela za 100 posto u višoj, odnosno 160 posto u nižoj tarifi.
Ako bi došlo do dodatnog povećanja od 31 posto, ukupno poskupljenje moglo bi dosegnuti između 140 i 150 posto u višoj, odnosno čak 200 posto u nižoj tarifi.
„Je li inflacija u posljednjih pet-šest godina ukupno bila veća od 10 ili 12 posto, a da struja poskupi i do 200 posto? To je strašno”, poručio je Jerlagić.
Poduzetnici mogu promijeniti opskrbljivača, ali postoji problem
Iako je tržište električne energije u Bosni i Hercegovini formalno otvoreno, Jerlagić upozorava kako mogućnost promjene opskrbljivača u praksi ne mora značiti i pronalazak povoljnije alternative.
U BiH postoje tri javne elektroprivrede te između 15 i 20 privatnih kompanija koje imaju licence za trgovinu električnom energijom.
Međutim, problem je u tome što se i sami opskrbljivači suočavaju s nedostatkom električne energije i potrebom za uvozom.
„Teoretski je moguće promijeniti opskrbljivača. Međutim, upitno je ima li netko drugi dovoljno energije kada vidimo da svi uvoze”, upozorio je.
Kao primjer naveo je Elektroprivredu HZHB, koja se suočava s nedostatkom električne energije, posebno tijekom trećeg tromjesečja, dok i Elektroprivreda Republike Srpske ima problema s proizvodnjom i mora uvoziti značajne količine električne energije.
Dodatni problem predstavlja i činjenica da Termoelektrana Ugljevik već tjednima ne radi.
Istodobno, privatni trgovci električnom energijom uglavnom su usmjereni na veleprodaju putem burzi u Hrvatskoj, Mađarskoj i Srbiji, umjesto na izravnu opskrbu krajnjih kupaca.
Kako je BiH od izvoznika postala uvoznik električne energije?
Govoreći o uzrocima energetske krize, Jerlagić je kao glavni problem izdvojio pad domaće proizvodnje električne energije i nedostatak ugljena.
„Mi uvozimo plin, uvozimo naftu i jedini energent kojim smo pravili određenu ravnotežu bila je električna energija. Imali smo je dovoljno, čak smo je i izvozili. Međutim, glavni problem danas je u proizvodnji. Nemamo dovoljno proizvodnje, nemamo dovoljno ugljena”, kazao je.
Prema njegovim riječima, Elektroprivreda BiH između 80 i 82 posto električne energije proizvodi iz termoenergetskih kapaciteta. Zbog toga nedostatak ugljena izravno utječe na ukupnu proizvodnju.
Kada nema dovoljno ugljena, elektroprivreda mora kupovati dodatne količine tog energenta ili električnu energiju na tržištu, što povećava troškove poslovanja.
Jerlagić smatra da problem nije isključivo posljedica energetske tranzicije, nego i dugogodišnjeg izostanka kvalitetnog restrukturiranja rudnika.
Podsjetio je da je proces formiranja energetskog koncerna započeo tijekom njegova mandata, ali je nakon odlaska njegove uprave 2011. godine zaustavljen.
Umjesto sustavnog restrukturiranja, kako tvrdi, nastavljeno je s višemilijunskim pozajmicama rudnicima.
„Politika je kriva, kompanijama upravljaju ljudi bez znanja i iskustva”
Jerlagić je posebno kritizirao način upravljanja energetskim sektorom u BiH, smatrajući da je političko kadroviranje jedan od glavnih razloga današnjih problema.
Kao primjer naveo je način eksploatacije ugljena, koji je opisao izrazom „mandatno rudarenje”. Riječ je, prema njegovu objašnjenju, o pristupu u kojem se nastoji ostvariti proizvodnja tijekom trajanja političkog mandata, bez dovoljno dugoročnog planiranja i pripreme novih eksploatacijskih površina.
„Politika je prije svega kriva zato što je takvu kompaniju podčinila svojem kadroviranju”, izjavio je.
Način upravljanja usporedio je sa situacijom u kojoj bi putnicima u zrakoplovu bilo priopćeno da pilot ne može upravljati letjelicom, ali da je na njegovo mjesto postavljen iskusan traktorist.
„Nitko ne bi ostao u zrakoplovu. Ali ovamo dolaze ljudi bez znanja, bez iskustva i vode takve kompanije”, poručio je.
Podsjetio je i na financijsko stanje Elektroprivrede BiH u vrijeme kada je napustio direktorsku funkciju.
„Iza mene je na računu ostalo 330 milijuna maraka. Danas kompanija uzima kratkoročne kredite za tekuću likvidnost. Vidite što se dogodilo za 15 godina”, kazao je.
Kako izaći iz energetske krize?
Prema Jerlagićevu mišljenju, prvi korak prema stabilizaciji Elektroprivrede BiH trebalo bi biti uspostavljanje kriznog menadžmenta koji bi bio oslobođen značajnijeg političkog utjecaja.
Prioritet bi morao biti povećanje domaće proizvodnje električne energije i osiguravanje dovoljnih količina ugljena.
Podsjetio je da su tijekom njegova mandata termoelektrane u Kaknju i Tuzli imale zalihe ugljena dovoljne za tri do šest mjeseci proizvodnje.
Osim stabilizacije proizvodnje, predlaže i ulaganja u nove energetske tehnologije.
„Teško je procijeniti. Je li to godina, dvije godine ili jedan mandat da se dođe, što bi se reklo, na tvorničke postavke”, kazao je.
Zašto bi struja mogla pokrenuti novi val poskupljenja?
Jedno od najvećih upozorenja odnosi se na posljedice skuplje električne energije za domaću industriju i krajnje potrošače.
Prema Jerlagićevim riječima, električna energija jedan je od tri ključna troška u industrijskoj proizvodnji, uz sirovine i radnu snagu.
Ako troškovi energije porastu, proizvođači će biti prisiljeni povećati cijene svojih proizvoda ili će se suočiti s padom profitabilnosti i konkurentnosti.
„Ako nam električna energija poskupi 30 posto, naš finalni proizvod automatski poskupljuje. Mi postajemo nekonkurentni. Svaka ta kompanija postaje nekonkurentna i upitno je njezino poslovanje”, upozorio je.
Istaknuo je kako je relativno povoljna električna energija godinama predstavljala jednu od važnih konkurentskih prednosti domaćih kompanija.
Međutim, približavanjem cijena električne energije onima u Poljskoj i Njemačkoj, BiH postupno gubi tu prednost.
„Zasigurno će ovo najavljeno poskupljenje električne energije u jednom domino-efektu poskupjeti i finalne proizvode, bilo da je riječ o prehrani, kemiji ili kućanskim potrepštinama”, rekao je.
Dodatni problem predstavlja kupnja električne energije na tržištu u trenutku kada se pojavi potreba za njom.
Takva, takozvana ad hoc kupnja, prema njegovu objašnjenju, često je znatno skuplja od unaprijed dogovorenih ugovora na šest mjeseci, godinu ili dulje razdoblje.
„Ad hoc kupnja uvijek je skupa, a nažalost, cijelo ljeto kupovalo se na taj način”, upozorio je.
Južna plinska interkonekcija: BiH treba alternativu ruskom plinu
Tijekom razgovora otvoreno je i pitanje Južne plinske interkonekcije, projekta kojim bi Bosna i Hercegovina trebala dobiti alternativni pravac opskrbe prirodnim plinom.
Jerlagić je kritizirao političke sporove koji su pratili realizaciju projekta, osobito nesuglasice oko toga koja bi kompanija trebala upravljati plinovodom.
Naglasio je kako BiH mora osigurati alternativne izvore opskrbe plinom, posebno u kontekstu odluka Europske unije koje se odnose na transport ruskog plina.
Kao jednu od mogućnosti naveo je ukapljeni prirodni plin (LNG) s hrvatskog terminala na otoku Krku.
„Nama, ako ta odluka stupi na snagu, nema veze s Rusima, mi opet nemamo ruski plin i nama zaista treba alternativa”, kazao je.
„Bosna i Hercegovina mora imati alternativu”, naglasio je.
Ipak, upozorio je da realizaciju Južne interkonekcije usporavaju neriješena pitanja državne imovine, promjene trase plinovoda, izvlaštenja i moguće restitucije.
Prema njegovoj procjeni, s inženjerske strane projekt bi mogao biti završen za godinu do dvije, ali administrativne i političke prepreke mogu znatno produljiti taj rok.
„Bosna i Hercegovina nema nikakvu energetsku strategiju”
Govoreći o ukupnoj energetskoj sigurnosti zemlje, Jerlagić je ocijenio da BiH nema sveobuhvatnu i dugoročnu energetsku strategiju.
Prema njegovim riječima, postoje pojedinačni dokumenti i međunarodni sporazumi, ali ne i jasna vizija razvoja energetskog sektora.
Kao primjer naveo je Blok 6 Termoelektrane Tuzla, čiji se radni vijek, prema njegovoj procjeni, približava kraju oko 2030. godine.
Taj blok koristi mrki ugljen iz rudnika Banovići i Đurđevik, u kojima se godišnje iskopa između milijun i milijun i pol tona ugljena.
„Blok 6 koristi oko milijun tona. Znamo da mu je životni vijek negdje do 2030. godine. Nitko nema strategiju što će biti s milijun, milijun i pol tona ugljena iz Banovića i Đurđevika kada ne bude Bloka 6”, upozorio je.
Smatra da su planovi za takvu situaciju morali biti pripremljeni još 2020. godine, kako bi se na vrijeme pronašla alternativna rješenja za proizvodnju električne energije i budućnost rudnika.
„U normalnim državama i normalnim strategijama to se deset godina unaprijed mora znati”, poručio je.
Jerlagić komentirao i političke odnose nakon izbora
U završnom dijelu razgovora Jerlagić se osvrnuo i na političke prilike u Bosni i Hercegovini te izborni rezultat Stranke za Bosnu i Hercegovinu, na čijem je čelu ranije bio.
Čestitao je predsjedniku stranke Semiru Efendiću i članovima na ostvarenim rezultatima, ocijenivši ih vrlo uspješnima.
Komentirao je i izjave Milorada Dodika o tome da ne želi Stranku za Bosnu i Hercegovinu u budućem sazivu Vijeća ministara BiH.
Jerlagić je poručio da Dodik nema mandat određivati političke predstavnike iz Federacije BiH, posebno kada je riječ o zastupanju bošnjačkih političkih interesa.
Ujedno je kritizirao pojedine poteze aktualne vlasti i ocijenio da su oni pridonijeli jačanju oporbenih stranaka.
Njegove političke ocjene iznesene su u razgovoru za N1, u kojem je glavna tema ipak bila sve ozbiljnija energetska situacija u Bosni i Hercegovini.
