Nakon što je nedavno zagrebačko tužiteljstvo protiv T. Z. (35), časne sestre Marije, podignulo optužnicu za lažno prijavljivanje kaznenog djela jer je izmislila da ju je lani na ulici ubo u trbuh nepoznati muškarac tamne puti pritom izvikujući “Alahu ekbar”, novi korak već je odradio i Općinski kazneni sud u Zagrebu, piše Jutarnji list.
Na prijedlog tužiteljstva, kako doznaje Jutarnji list, jučer je izdan kazneni nalog kojim je redovnica proglašena krivom i osuđena na 10 mjeseci zatvora s trogodišnjim rokom kušnje te uz obvezno plaćanje 1000 eura sudskih troškova. Na navedeni potez suda T. Z. u roku od osam dana ima pravo uložiti prigovor pa će se u tom slučaju kazneni nalog staviti izvan snage, a časna sestra će sjesti na optuženičku klupu. U protivnom, ako prigovor izostane s njezine strane, odluka suda će postati pravomoćna, a ona osuđena.
‘Samo sam se htjela malo ozlijediti…‘
‘Kako smo već jučer objavili, optužnica je uslijedila nakon što je policija obavila iscrpno istraživanje. Prikupljen je niz dokaza, među kojima i kuhinjski nož duljine oštrice 19,2 cm, na kojem su bili tragovi brisotina krvi i sitne dlačice, kao i bijela zakrvavljena majica, a koji su bili odbačeni s drugim stvarima u vrećici kraj kontejnera kod ulaza u dvorište kuće u kojoj joj živi obitelj. A riječ je o nožu koji je kupila dan prije navodnog napada u trgovini Tedi u Importanne Galeriji.
Njezino priznanje, sudeći prema svemu, uslijedilo je nakon što je suočena s nizom svih saznanja koja nisu potkrijepila njezine tvrdnje o napadu na nju nasred ceste na Malešnici.
Otkrila je, prema informacijama Jutarnjeg lista, da se samoozlijedila u kući tako što se ubola nožem, ali uz napomenu da to nije bilo radi suicidalnih misli niti se željela ubiti.
“Samo sam se htjela malo ozlijediti kako bih išla na šivanje. I kako bih dobila na vremenu. Trebala sam tad diplomirati, ali nisam uspjela. Nije bilo razumijevanja da zbog ozljede zdjelice ne mogu duže sjediti pa nisam mogla pisati diplomski. Rekla sam na Hitnoj da me napao nepoznati muškarac jer, ako on ne postoji, policija ga onda ne može niti pronaći. Poslu u školi bila sam jako posvećena i uzimao mi je dosta vremena. Pa nisam stizala dovršiti diplomski, a u samostanu su vršili pritisak na mene. Jednostavno im nisam mogla priznati kako ne stižem diplomski napisati pa sam samo htjela malo na vremenu dobiti. Na internetu sam pogledala kako bih si to mogla napraviti, ali da ne bude ozbiljna ozljeda”, ispričala je, između ostaloga, T. Z., napominjući kako pritom nije htjela nikoga ugroziti.
“A na sve to nije htjela”, ustvrdila je još, “niti da poglavarice u samostanu znaju da si je to napravila sama”.
Riječ je o redovnici koja, prema vlastitim navodima, ima tek dvije godine radnog staža, a trenutačno si je, nakon te pravosudne problematike, uzela godinu dana pauze od samostana.
Cijelu priču ispričala do vrlo sitnih detalja
Inače se lanjskog siječnja bila zaposlila u osnovnoj školi u zapadnom dijelu grada, u razrednoj nastavi, te je predavala na zamjeni u traumatiziranom razredu zbog krvavog događaja iz 2024., što je zahtijevalo dodatni emocionalni napor, a, prema vlastitim tvrdnjama, od 1.300 eura mjesečnih primanja mjesečno dobivala je 50 eura džeparca jer, prema pravilima samostana, cijela plaća ide samostanu.
Zagrebački kriminalisti su se zbog tog događaja promptno digli na noge. Odmah po dojavi liječnika KBC-a Sestre milosrdnice, lanjskog 28. studenoga, o zaprimljenoj časnoj sestri u redovničkom habitu s bijelom koprenom i s ubodnim ranama na tijelu, brzo su stigli na Odjel hitne kirurgije.
Cijelu priču od toga dana ispričala im je do vrlo sitnih detalja, počevši od preciznog opisa rute kretanja kroz ulice, zgrade, natpise na njima, kao i kakve je radnike i u kojim odijelima viđala usput pred pojedinim firmama.
Pa je tako otkrila istražiteljima da je u školi radila jutarnju smjenu i na poslu ostala do iza podne zbog administrativnih poslova. Zatim se oko 13 sati kretala iz smjera škole pješice prema Ulici I. Brlić Mažuranić, gdje je imala dogovoren posjet za 12:15 sati kod liječnice obiteljske medicine. Znala je da kasni, ustvrdila je, ali se nadala svejedno pronaći doktoricu. Skrenula je na novoizgrađeni makadam koji povezuje tu ulicu s I. odvojkom Ulice Dolina.
U jednom trenutku, kazala je, susrela se s nepoznatom muškom osobom, muškarcem starosti između 30 i 40 godina, visine oko 180, neuredne crne brade i brkova, u tamnoj jakni. Nakon što ju je mimoišao, tvrdila je da joj je prišao s leđa, viknuvši: “Alahu ekbar”, dok je u lijevoj ruci držao kuhinjski nož duljine 15–20 centimetara, ravne i nenazubljene oštrice, kojim joj je pokušao zadati više ubodnih rana u trbuh. Ali ona se, tvrdila je još, pritom branila pa ju je jednim ubodom pogodio u lijevi dio trbuha i pobjegao prema Korajčevoj. I pritom nije dozivala upomoć niti je u blizini bilo prolaznika.
Poziv prijateljici
Sva se tresla, a kad je vidjela da je prozor njezine liječnice bez svjetla, odustala je od pokušaja ulaska u ordinaciju pa se zaputila do kuće gdje joj živi obitelj ne bi li oprala krv koja joj je curila po habitu. Po ulasku u hodnik primijetila je da krv kaplje po podu pa je, kazala je dalje, odustala od ulaska u dom i obavještavanja ukućana da ih ne uznemiri, već je cipelom pokušavala maknuti tragove krvi i okrenula broj telefona prijateljice, vjeroučiteljice, koju je pričekala u Mažuranićevoj kako bi je svojom Škodom odvezla do bolnice.
“Tijekom održavanja nastave imala sam propušteni poziv koja mi je poslala i glasovnu poruku: “Molim te, možeš se samo malo javiti, please.” Nakon uspostave kontakta, kada mi je rekla: “Netko me napao na ulici, ranjena sam, možeš li me odvesti na Hitnu”, autom sam otišla po nju. Zatekla sam je ozlijeđenu i odvezla u bolnicu. Pitala sam je u glasovnoj poruci prije toga na WhatsAppu zašto nije zvala Hitnu, pa je odgovorila: “… dok bi oni došli, ovaj, ne znam, puno vremena je prošlo, cijela noga mi je krvava, sve mi se vidi na haljini, jedan manijak me napao i viknuo nešto vezano za Alaha, ne mogu, bojim se da ću se onesvijestiti dok oni dođu”, opisala je prijateljica časne Marije, otkrivši kako je, dok ju je vozila prema bolnici, primijetila da sve sporije priča pa je mijenjala teme i održavala je budnom.
A dok je redovnica T. Z. čekala prijateljicu i prijevoz, u 13:55 sati nazvala je i poglavaricu samostana, ispričavši joj da s prijateljicom ide na Hitnu. Pritom je otkrila da je stajala blizu jednog parkiranog auta kako je nitko ne bi uočio dok s nje kapa krv.
“Prijateljica je cijelim putem do bolnice molila naglas. A kad nije molila, komentirale smo gužvu u prometu i razgovarale o napadu na mene. Ušla je vozilom u krug bolnice, pomogla mi da izađem te se otišla parkirati dok sam se ja prijavljivala na hitnom prijemu. Odmah su me primili u obradu i smjestili, a iz bolnice sam otpuštena 1. prosinca. A zašto nisam vikala za vrijeme napada s obzirom na blizinu kuća? Nisam htjela nikoga ugroziti, jer kada bih dozivala, možda bi netko i istrčao na ulicu te trčao za napadačem koji bi i njega mogao ozlijediti. A Hitnu nisam zvala jer je bio “crni petak” i bile su velike gužve u gradu pa sam mislila kako će prijateljica doći brže”, ustvrdila je policiji časna Marija.
Inače je u jesen prošle godine, prema navodima njezine prijateljice, na stubištu škole pala i ozlijedila glavu jer su joj radnici slučajno nagazili habit, pa se od pada oporavljala tjednima.
Sestre iz samostana joj nisu povjerovale
Zanimljivo je da u njezinu priču o napadu od samog početka, s obzirom na dugogodišnji suživot s optuženom, nisu povjerovale njezine sestre iz samostana, odnosno odmah su bacile dozu sumnje. Ali sve one redom, za časnu Mariju u smislu obrazovanja, inteligencije i nadarenosti, imaju samo riječi hvale, baš kao i mnogi pojedinci koji je smatraju vedrom i pravednom osobom koja zrači toplinom.
“Ona je izrazito inteligentna i nadarena osoba. Naglašene i uvjerljive retorike te bi s takvim pričama uvjeravala druge. Za vrijeme studija, kao mlada redovnica, uvjerila je mlade pripravnice da odlazi u Ameriku na službu pa ih je pozvala u Slavoniju da ih počasti ručkom prije odlaska i da se s njima oprosti. Sklona je uvjeriti osobe i pridobiti ih na svoju stranu. Dobrih je analitičkih sposobnosti, uvjerljivih je riječi i lako joj se povjeruje bez obzira na realne činjenice. Sve te spomenute crte osobnosti mogu biti prepreka da ona živi autentično svoj poziv. Nažalost, sklona je neiskrenosti”, otkrila je provincijalna poglavarica.
Predstojnica samostana također smatra sestru Mariju vrlo sposobnom i jako uvjerljivom. Pritom je ispričala da je, kao zamjenska učiteljica u školi, iz samostana izlazila vrlo rano i vraćala se kasno, pa nije često sudjelovala u aktivnostima časnih sestara, poput molitvi, zajedničkih misa…
– U tim je prilikama koristila izgovore gdje ide i gdje je bila, a onda bi to ostale časne opovrgavale. Uglavnom su to bile sitnice koje nisu izazivale pomutnju u samostanu jer nisu bile situacije u kojima bi izazvala brigu kod ostalih sestara. A tog dana, 28. studenoga, iz samostana je otišla oko 7 sati ujutro te mi je oko 12:20 poslala poruku da ide liječnici, da je naručena i da u Admiralu na Rudešu u 20 sati ima domjenak uoči Božića pa da će doći kući kasnije. Zatim mi je uzvratila poziv na dva ranije propuštena, kada mi je rekla da ju je napao nekakav manijak, promrmljala je “krv” i spomenula Alaha. Ponudila sam joj poslati sestru iz samostana, ali je odbila. Njezino ponašanje preko telefona činilo se smirenim s obzirom na situaciju. Nije bila previše uznemirena. A onda sam nešto kasnije pročitala i u medijima što se događa, pa sam je opet zvala nekoliko puta. Nije se javljala, ali me nazvala navečer rekavši da je napadnuta nožem, da je na pretragama u bolnici i da joj je ubod došao do mišića, ali da organi nisu povrijeđeni – zaključila je predstojnica samostana, piše Jutarnji list.
Tijek istrage o slučaju koji je podigao javnost na noge
Časna sestra Marija, pravog imena T. Z. (35), treba kazneno odgovarati i biti sankcionirana jer nije govorila istinu kad je krajem prošle godine prijavila da ju je na ulici napao migrant, ubo nožem u trbuh te počeo vikati “Alahu ekber”. Ozlijedila se sama u svom domu u Zagrebu, i to nožem koji je kupila prethodni dan u Tediju u Importanne Galleriji za četiri eura – sukus je to optužnice Općinskoga kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu koje je optužilo sestru Mariju za lažno prijavljivanje kaznenog djela, piše Jutarnji list.
Osim na temelju niza prikupljenih dokaza i obavljenih obavijesnih razgovora, tužiteljstvo optužnicu temelji i na detaljnom i potpunom priznanju kaznenog djela same okrivljene, ali i na nizu krvavih tragova pronađenih na drugoj lokaciji, no ne i na mjestu prijavljenog napada na zagrebačkoj Malešnici.
Kriminalisti su odradili velik posao prikupljajući dokaze jer je, gotovo istodobno s njihovim saznanjima iz KBC-a Sestre milosrdnice o zaprimljenoj časnoj s ubodnim ranama, medije preplavila ta ista vijest koja se širila nevjerojatnom brzinom, izazvala nevjerojatnu histeriju u javnosti te se dopunjavala različitim informacijama, pa i da je navodni napadač na časnu čak i uhićen.
Dokazi
Sve je počelo pozivom 28. studenoga 2025. godine u 14.43 kada je liječnik iz bolnice nazvao policiju i rekao da su u Klinici za kirurgiju zaprimili ženu s ubodnim ranama u abdomenu koja tvrdi da joj ih je oko 13.30 zadao nepoznati muškarac na I. odvojku Ulice Doline. Pritom je sestra Marija dala i navodni osobni opis napadača, pa je policija odmah otišla na mjesto napada, a ujedno su pregledali i nadzorne kamere na toj lokaciji.
Međutim, niti su pronađeni tragovi krvi, niti je videonadzor u razdoblju od 11.27 do 14.15, za koji je rekla da je tada prolazila navedenim putom koji spaja Ulicu Doline s Ulicom Vilima Korajca, zabilježio njezino kretanje.
Kriminalisti su zatim otišli na njezinu kućnu adresu jer je sestra Marija rekla da se zaputila kući odmah nakon što je ubodena kako bi sa sebe sprala krv. I upravo u njezinu domu, u predvorju, policajci su pronašli tragove krvi u vidu brisotina jer ih je cipelom pokušavala ukloniti, tako da je njezin dom potom postao poprište nastavka očevida. Policajci su zavirili i u metalni kontejner za miješani komunalni otpad kod kolnog ulaza u dvorište njezine kuće i u njemu pronašli više vrećica otpada, dok je na asfaltu pokraj kontejnera uočena crna vrećica koja je čuvala tajnu – kuhinjski nož marke Tedi, dužine oštrice 19,2 centimetra, na kojem su uočeni tragovi brisotina krvi i sitne dlačice.
U vrećici su bili i mokri zgužvani WC papir, kojim je bilo slijepljeno klupko dlaka smeđe boje, te crne čarape, pokidani plastični omot, korištena jednokratna britvica, ali i bijela majica iz H&M-a na kojoj su s prednje i stražnje strane te po rukavima bili vidljivi tragovi krvi u tkanini. Nakon što je časna Marija otpuštena iz bolnice poslije sanacije otvorene rane dužine dva centimetra, 1. prosinca odmah je prevezena u sjedište Kriminalističke policije u Heinzelovoj.
I tamo je odlučila ustrajati u svojim tvrdnjama o napadu pa je, iako propisno upozorena da je lažno prijavljivanje kaznenog djela kazneno djelo, svoj potpis svjesno stavila na kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja. Pritom ga je opisala kao muškarca starog oko 35 godina, visine oko 180 centimetara, srednje tjelesne građe, s bradom i brkovima dužine četiri milimetra crne boje, a imao je i tamnu kosu srednje dužine.
Rekla je da je na sebi nosio crnu jaknu do struka i da je napad uslijedio kad je hodala lijevom, bočnom stranom kolnika dok joj je on nailazio iz suprotnog smjera. Samo dvije do tri sekunde nakon što su se mimoišli, sestra Marija tvrdila je još policiji, muškarac joj je prišao s lijeve bočne strane, držeći u ruci kuhinjski nož dužine oštrice od 15 do 20 centimetara, kojim je zamahnuo prema njoj dva do tri puta u predjelu lijeve strane trbuha.
“U jednom trenutku osjetila sam kako me ubo u trbuh taj nož, koji je nepoznati muškarac onda izvadio te se okrenuo i udaljio Ulicom Doline prema pješačkoj stazi u smjeru Korajčeve. Cijelo vrijeme tog napada i zamahivanja nožem prema mom trbuhu izvikivao je ‘Alahu ekbar‘”, tvrdila je sestra Marija policiji.
Kriminalisti ništa nisu prepustili slučaju, pa su već dotad uspjeli pregledati i videonadzor od lanjskog 27. studenoga, dakle dan prije navodnog napada, koji je snimio časnu Mariju kako ulazi i izlazi iz trgovine Tedi na razini -1. Točnije, na snimci se vidi kako u 14.47 stoji na blagajni dok u desnoj ruci drži kuhinjski nož koji uredno plaća i sprema u bijelu platnenu vrećicu.
I upravo tog računa su se domogli kriminalisti. Ujedno su prikupili podatke Bolta jer su otkrili da se na dan napada između 12.10 i 12.30 vozila taksijem po različitim ulicama u Susedgradu, pa čak i onom “mjesta napada”. Sva su joj svoja prikupljena saznanja policajci tada odmah i predočili.
Nema psihičkih smetnji – svjesno lagala
Na kraju, s obzirom na cjelokupnu situaciju i činjenicu da si je ubodnu ranu sama nanijela, policija je u postaju pozvala Hitnu pomoć te je liječnica odlučila da se T. Z. mora prevesti u PB Vrapče na zatvoreni odjel radi pružanja potrebne medicinske skrbi. Njezina obrada u Klinici za psihijatriju nije ukazala na postojanje ozbiljnih psihičkih smetnji. Ni vještačenje nije pokazalo da bi se radilo o osobi koja boluje od nekih psihijatrijskih bolesti ili da ima prisutno psihotično doživljavanje.
Što se tiče samog kaznenog djela, njezina mogućnost shvaćanja svojih postupaka i vladanja svojom voljom bila je smanjena, ali ne bitno, stoga vještak zaključuje da nema potrebe ni za izricanjem sigurnosnih mjera liječenja.
S obzirom na to, tužiteljstvo je sudu predložilo da u slučaju časne sestre odmah izda kazneni nalog i osudi je na deset mjeseci zatvora uvjetno na tri godine te da plati 1000 eura sudskog paušala. U protivnom, ako se bude ulazilo u raspravu, da se časnu sestru osudi na godinu dana zatvora s trogodišnjim rokom provjeravanja i uz 500 eura skuplje sudske troškove.
/Desk/