Piše: Vera Soldo/Republikainfo.com
Ukoliko HDZ ipak bude dao premijera u osobi predssjednika HDZ-a Tomislava Karamarka, kako će se ta stranka odrediti prema bh HDZ-u? No, ukoliko ta stranka, ipak, i to po drugi put zadrži ulogu oporbe, teško da će itko zavidjeti predsjedniku HDZ-a.
Predizborne ankete pokazuju mrtvu utrku i samo povećavaju cijenu potencijalnih ‘udavača’, malih stranaka koji računaju s tek nekoliko mandata, ali koje će i usmjeriti formiranje buduće vlade u susjednoj zemlji. Stoga je i nezanemariv značaj upravo ova tri mandata koja će pristizati iz XI. izborne jedinice, tvz. dijaspore – iz BiH.
Naravno i nažalost, odnos prema Hrvatima iz “dijaspore”, pokazan je i samim sastavom liste u kojoj su brojne osobe koje godinama uopće ne žive u ‘dijaspori’, u ovom slučaju, domovini BiH.
Što konkretno bh. HDZ-u znače izbori u Hrvatskoj?
Slobodno bi mogli kazati – baš ništa, a možda i manje od toga jer jedno je kada potporu HDZ-u BiH dolazi dati buduća predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, a drugo je kada taj HDZ treba dati jasnu i glasnu potporu sestrinskoj stranci iz svoje XI. izoborne jedinice.
Naravno, tu bi mogli nastati problemčići jer, prisjetimo se, bh. HDZ ne voli kada mu se ukazuje na izbor. To sufliranje iz Hrvatske nije volio nekadašnji predsjednik HDZ-a Ante Jelavić. I tada je bio “u igri” Božo Ljubić, a Jelaviću je sada (By the Way) Hrvatska utočište, a to nije simpatično ni aktualnom predsjedniku te stranke u trećem mandatu dr. Draganu Čoviću.
Da među”dvije sestre” i ne vlada posebna sestrinska ljubav najbolje se pokazalo za vremena Ive Sanadera kada je on, kao predsjednik HDZ-a RH dao veliku potporu (svake vrste, ako me razumijete) kada je izgnani dr. Božo Ljubić formirao HDZ 1990 kao političku hrvatsku alternativu jer su mu nešto muljali u glasovanju za predsjednika.
Kako živimo u vremenu političkog promiskuiteta, taj isti Ljubić sada je nositelj liste stranke iz koje ga je izgnao Časni sud HDZ-a i predvodi ‘dijasporu konstitutivnog naroda’ i svakako će sljedeće četiri godine grijati saborsku stolicu, mirno i bez ikakvog uzbuđenja, čekajući visoku plaću i nadajući se isto tako visokoj mirovini.
Važna činjenica je da su Hrvati iz BiH ustavni element u Hrvatskoj i svaka vlada je dužna davati im potporu, podjednako i vlade HDZ-a i SDP-a.
Čini mi se da je nedavno netko sračunao da je bivši predsjednik Ivo Josipović, kao i vlada Zorana Milanovića prema hrvatskim institucijama bila još izdašnija nego vlade HDZ-a.
Prisjetimo se i jedne crtice, kada je u jeku izborne kampanje za predsjednika Hrvatske, Josipović posjetio i bio srdačno primljen kod fratara u širokobriješkom samostanu, iako je njegov otac igrao značajnu ulogu tijekom partizanskog oslobađanja Lištice, a vlada njegovog stranačkog kolege smanjila broj glasačkih mjesta u BiH za 100. Treba li podsjećati da mu je protukandidatkinja bila Kolinda Grabar Kitarović?
Ali, naravno, “ljubav” se najbolje mjeri milijunima kuna, a tek onda raznim moralnim i deklarativnim potporama, podrškama, pričama o ugroženosti i konstitutivnosti, ‘zombi’ glasačima, pa što košta zažmiriti na jedno oko?
Mora se priznati ‘Lištica’ (ne Široki Brijeg) to vrlo dobro i bez problema godinama radi i istodobno nameće status broja 1 hrvatstva u BiH, ma što to značilo.
Nešto se godinama iza brda valja
Da se nešto iza brda valja pokazala je i, tada HDZ-ova, premijerka Jadranka Kosor koja je sklopila sporazm s Milanovićem o smanjenju broja zastupnika iz dijaspore sa 12 na svega 3.
Čisto zbog podsjećanja, jer čini mi se da nam sjećanje nije jača strana, Čović je u javnim istupima podržao dogovor i kazao “da je on okrenut na dobrobit Hrvatske te da će svi u 11. izbornoj jedinici moći ostvariti svoje glasačko pravo”.
“Mislim da je dogovorom poslana pozitivna poruka Hrvatima u BiH”, rekao je Čović koji je, usput, i dan-danas predsjednik najjače hrvatske stranke u BiH.
Dakle, još od poslijeratnih vremena između dva HDZ-a vlada toplo-hladni odnos.
Milan Bandić – naše je gore list pa makar bio i “njihov”!
Na mjesto poljuljanog partnera često je “uskakao” Milan Bandić, bivši SDP-ovac i skoro vječiti gradonačelnik Zagreba koji je jasno dao do znanja da ima i predsjedničke afinitete. Prisjetimo se, upravo mu je i jaka potpora dijaspore omogućila drugi krug izbora s Ivom Josipovićem. Tada je dijaspora okrenula leđa HDZ-ovom kandidatu Andriji Hebrangu kojeg je jedini otvoreno podržao HDZ 1990.
Neočekivano je bilo očekivati da Hercegovci glasuju za “bezličnog” Hebranga, a da iznevjere “svoga” Bandića, solidnog komunistu za kojeg se šuška da je i masončić ali i gradonačelnika Zagreba iz Gruda, koji vrlo dobro zna kakva obećanja njegovi zemljaci žele čuti i za koga se mora priznati da je bio “široke ruke” prema Hercegovini.
I tako su tradicionalni Hercegovci, gdje je Thompson zakon, a australski Hrvat i nogometaš Šimunić najveći domoljub, a Zvonko Bušić božanstvo, u drugi predsjednički krug poslale “komunjaru Bandića”, puzajućeg i klizajućeg po ledu do spomenika poginulim braniteljima, s Titom i petokrakom ispod sakoa.
Čovjek zna znanje i mora se priznati – on je meštar, pardon, maestro.
Čoviću ne trebaju izbori iz ‘dijaspore’
No, HDZ-u BiH izbori za Sabor RH zapravo previše i ne trebaju – kakva god izlaznost bila dva mandata su sigurna, a treći bi vrlo lako mogao preuzeti upravo veliki prijatelj Milan Bandić, odnosno, kandidat njegove stranke ili možda neovisna kandidatkinja Vesna Pinjuh koja je svakako pokazala da joj ne nedostaje hrabrosti.
Ukoliko se dogodi da treći mandat HDZ-u RH isklizne iz ruku, to će biti jasna uzbuna da gube ekskluzivitet ‘žetve hrvatskih glasača’ u BiH. Uostalom, zašto ne jer su ovu ‘pšeničnu ravnicu glasova’ prepoznale i druge stranke.
Zašto bi bh. HDZ sebi ponovno priskrbljivao onu sramotu, ganganje i ponižavajuće zapomaganje hrvatskom banu Jelačiću u Mostaru i produžetak glasanja i nekoliko sati nakon izbora kao da se radi o zemljama iz dvije vremenske zone?
A ‘kontaju’ se kao konstitutivan narod u svojoj državi?
Dragan Čović je predsjednik HDZ-a BiH i predsjedatelj Predsjedništva BiH i, ruku na srce, u svakom pogledu jači je od predsjednika oporbene stranke koji se svim silama nada izbornoj pobjedi, u čemu bi mu itekako pomogla i sva tri mandata iz BiH.
S druge strane Čović je, kao što je nedavno potvrdio na jednoj TV, u BiH “uzeo skoro sve”, na krilima je novih koalicijskih vjetrova, svakojakih aranžmana i zašto bi se on toliko “trošio” na HDZ Hrvatske, kada mu je zgarište stranke nakon prosvjeda početkom godine obišao – Milanović i kada je veliki prijatelj s Bandićem?
Čini se da su se uloge promijenile i da HDZ-u “u dijaspori” više toliko nije potrebna pomoć sestrinske stranke iz “matične države”.
Ako se malo poigramo s logikom, to umanjuje i Čovićev autoritet i legitimnost i postavlja pitanje je li on u Predsjedništvu ispred “dijaspore” ili ispred konstitutivnog naroda.
Za očekivati je da Karamarko, stari obavještajac, ne zna za ‘talasanja ispod površine’ te zasigurno ne dvoji ‘je li Sanader oko Čovića ipak imao pravo’.
Ukoliko Karamarko bude budući premijer, bit će jako zanimljivo pratiti sestrinsku ljubav hrvatskih demokratskih zajednica.