Piše: Kristina S. Perić/Republikainfo.com
Čitam nedavno na jednom katoličkom portalu da je nepotizam grijeh, da je povlačenje bilo kakvih veza grijeh. “Svako varanje, krađa, laganje ili „korištenje veza“ jest grijeh. Takvim činima ogrješujemo se o naravni moralni zakon, o pozitivni božanski zakon i o ljudski civilni zakon (za koji pretpostavljamo da je u skladu s moralnim zakonom)”, odgovara don Damir Stojić upitan o traženju veza. I svećenikov Poslodavac bi se tu složio.
Navelo me to na razmišljanje, jer u društvu s izopačenim pravilima u kakvom živimo nema ga tko se po tom pitanju nije ogriješio, onoliko puta koliko je vezu mogao pronaći ili mu je trebala. Ono što jeste kršenje i moralnih i civilnih zakona konzumiramo i prakticiramo svakodnevno, rutinski, bez ikakvih preispitivanja o tome.
Nije ni čudo jer u BiH bez veze ne funkcionira više ništa, a ako ne funkcioniraš kako sustav funkcionira, sustav će te pojesti. Zato tražimo veze i za banalne stvari, i kad nam se rađaju i kada umiru i kada žele posao…
Veza ti treba do dođeš i do vlastitih roditelja, a ne treba jedino za Njemačku, Irsku, Švedsku…, i druge zemlje u koje odlaze bh. Hrvati, obično oni koji nemaju “jaku vezu”. Veze koriste svi, osim onih koji ih nemaju, pa i brojne kolege po profesiji don Damiru. Moralisti i legalisti su utopija, a svi smo se zajedno utopili u blato.
Jedan je liječnik u Bijeljini nedavno objavio natječaj za privatnu ordinaciju tražeći sposobna kandidata. Nitko se nije prijavio. Ponovno je objavio natječaj i napisao “OVAJ NATJEČAJ NIJE NAMJEŠTEN!”. Opet se nitko nije prijavio. Toliko narod vjeruje u zapošljavanje sukladno sposobnostima.
Jedna naša državna agencija nedavno je objavila natječaj za prijem radnika, a na društvenim mrežama jedan od komentara je “iz koje stranke primaju”.
Francuski parlament početkom mjeseca zabranio je zastupnicima i ministrima zapošljavanje članova uže obitelji na mjesta njihovih pomoćnika.
Po novom zakonu ministrima, zastupnicima i gradonačelnicima se zabranjuje da zapošljavaju supruge, roditelje ili djecu, a osobe osuđene za određena kaznena djela neće se moći kandidirati za parlament. Nešto o čemu u BiH možemo samo sanjati. Možemo sanjati i o pravom liderstvu i brizi za one koji su te postavili ondje gdje jesi i zbog kojih jesi.
Pastiri moraju “mirisati po ovcama”. Siđite među svoje vjernike, i na periferije svojih biskupija i na sve „egzistencijalne periferije” gdje vlada trpljenje, samoća, tamo gdje je čovjek ponižen. Pastoralna prisutnost znači kročiti s Božjim narodom: ispred njega, pokazujući mu put; usred njega, da ga jačamo u jedinstvo; iza njega, zato da nitko ne zaostane, ali, prije svega, da slijedimo miris koji ima Božji narod kako bismo iznašli nove putove, reče biskupima sada već davno papa Franjo.
Pastiri bi trebali dakle “mirisati po ovcama” i znati što svakoj od njih treba. Valjda su zato pastiri. Isto bi se trebalo
primjeniti i na političare i na sve one koji po svome zvanju služe narodu, pa i nas novinare. Međutim, političari u BiH uglavnom ne mirišu na ovce, ali ovce namirišu.
Kada uistinu i siđu među narod iz vikendica, vila i blindiranih automobila, znači da im nešto od ovčica treba. Neke bi ovčice tovili da ih duže hrane, neke bi odmah zaklali, neke bi samo prepali, druge otjerali da ih nema, i gore nego vukovi. Čobani su se ovdje uvelike odnarodili, zaboravili zašto jesu i postoje, a temeljni poziv pretvorili u biznis.
I dok je sve kako jeste, a da gore teško može – raste nam, Bogu hvala filmska industrija. Nek’ barem nešto raste.
I Hollywood se trese u zabrinutosti koliko se u BiH krenulo snimati filmova. Prvo o Izetbegovićima, pa onda evo i o Karadžiću i Bobanu. Koliko će samo dana ovce raditi i proračun puniti da bi se isfinancirali najnoviji “u inat” filmovi u Bošnjaka, Srba i Hrvata. Već se javljaju i junaci koji su voljni valjda besplatno snimati te filmove – iz čistog domoljublja. Već najavljuju da nas to neće ništa koštati, osim desetke tisuća maraka iz proračuna. Jedno ipak znam sigurno.
U tim filmovima neće biti ni vukova, ni ovaca, ni pape Franje, a ni don Damira Stojića. Biti će prije, za vrijeme i nakon snimanja narodu svježeg “kruha i igara”, da mu manje kruli želudac.