Da treba biti zabrinut za predsjednika svih Hrvata u BiH, treba. O njegovoj važnosti, liku i djelu ispisane su stranice, a i ovih dana hvalospjevi najvećem među nama ne jenjavaju. I ne trebaju da jenjavaju, rekao bi svaki dobronamjerni, pošteni Hercegovac. Treba ostati u molitvi i mislima s njim u ovom odsudnom trenutku.
Piše: Emil Karamatić
Upravo na tom fonu, u ovom zlu vremenu je i najvažnija vijest. Ne znam za vas, zlonamjerne, ali za mene osobno, najvažnija.
Između hercegovačkih brda, planina i dolina razlomila se vijest.
Naš mili Vrhovnik je negativan. Zvanična je informacija.
(Život mi prođe pišući da je Vrhovnik negativan, ali drago mi je da su to napokon potvrdili i liječnici).
Hvala im.
Hrvatska nacija je, drhteći, u molitvi čekala, (neumjesno je kad čujete), da tu barabu, napokon neko proglasi pozitivnim.
Na njihovu žalost i na moju sreću, struka je potvrdila da je, ah, kako sam taj rezultat sa nestrpljenjem čekao – negativan.
Ovo je prvi put u njegovoj bogatoj karijeri da ga nakon testiranja nisu proglasili akademikom.
Ali, samo da su se sjetili ili malo potrudili, mogli su me nazvati. A što bih drugo nego im otkrio i ono što su sami znali, pa bi više izgledalo da sam im potvrdio dobro poznati detalj o vrhovnikovoj negativnosti.
Ovako uz niz neodgovornih postupaka ovaj je primijećen ali nije komentiran. Mnogi su mislili da je nevažan, međutim u toj neprimjetnoj nevažnosti krije se nekoliko važnih detalja za konačni odgovor koji bi bio barem nalik istini, a koja će nekome zatrebati ako mislimo pravednim životima u Hercegovini živjeti.
Prvi detalj je koji ukazuje na neodgovornost mladih i neiskusnih liječnika. Mnogi će se složiti kako je testove trošiti u ova krizna vremena, samo još jedan u nizu, pogrešnih poteza na relaciji od kuma do kuma.
Drugi detalj govori o tome da je svima jasno zašto je Vrhovnik testiran samo nikome nije jasno po kojem kriteriju .
No, ako je Vrhovnik svih Hrvata testiran, testirao bi se i ja, a mislim i svi oni koji su imali bliske kontakte sa najodgovornijim liječnicima po političkoj liniji. Niko ih ne imao onakve ‘manite.
No, borba se nastavlja, prvi put u njegovoj negativnoj političkoj karijeri, na nesreću njegovih glasača, protiv nevidljivog neprijatelja. Suština njegove politike u svakom slučaju nije narušena. Važno je, a to se događa, u kontinuitetu imati neprijatelja. Bio on vidljiv ili nevidljiv, sasvim je svejedno. Samo neka se narodne mase plaše. A jesu, što je vidno.
Kao u svakoj bajci sa sretnim krajem – Vrhovnik se negativan vratio negativnim aktivnostima.
U vrijeme kuge najlakše se izrugivati sa vlastima, to je oduvijek bio prostor ili teatar namijenjen sirotinji. Ozbiljni novinari i pisci znaju da su luđaci na vlasti tada najmoćniji.
Mogu izvesti vojsku na ulice bez ikakva objašnjenja. Nema pobuna, prosvjeda, štrajkova. Policijski sat mogu uvesti kad im je volja. Preko noći ljudi nestaju, što od virusne što od političke kuge. A pravdanje stoji na stolu, unaprijed pripremljeno.
Jednostavno obrazloženje. Kuga ga pojela.
Vjerovati je da negdje na nekoj uzvisini stoji deset pravednika koji vide sve ono što godinama gledam i što mnogi vide. Sve što rekoh i napisa u proteklih puno godina u nevjerici stade u slučaj prvog oboljelog od Corona virusa. Takav je strah, uvijek narodnim masama diktira najružniju misao. (Moram progovoriti, nema se šta izgubiti).
|
|