Bh sudovi suzatrpani tužbama u predmetima naknada štete po osnovu klevete, a temeljem Zakona o zaštiti od klevete. Ovim zakonom uređuje se građanska odgovornost za štetu nanesenu ugledu fizičke ili pravne osobe iznošenjem ili prenošenjem trećoj osobi izražavanja nečeg neistinitog i identificiranje te pravne ili fizičke osobe trećoj osobi. Za klevete iznesene u sredstvima javnog informiranja odgovorni su autor, odgovorni urednik, izdavač kao i osoba koja je na drugi način vršila nadzor nad sadržajem tog izražavanja. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, kao i visini njene naknade, Sud će voditi računa o značaju povrijeđenog dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njenom prirodom i društvenom svrhom.
Člankom II/3 Ustava Bosne i Hercegovine je propisano da sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode, a što uključuje i pravo na privatni obiteljski život, dom i dopisivanje. Članak 8 Europske konvencije propisuje da svatko ima pravo na štovanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i prepiske.
Istovremeno Ustav Bosne i Hercegovine propisuje i pravo na temeljnu ljudsku slobodu izražavanja, a članak 10 Europske konvencije propisuje da svatko ima pravo na slobodu mišljenja i slobodu primanja i prenošenja informacija i ideja, bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice.
Kako dovesti u ravnotežu ova dva prava koja su jednako zaštićena Europskom konvencijom tj. pravo na ugled koje je zaštićeno člankom 8 Europske konvencije i pravo na slobodu izražavanja koje je zaštićeno člankom 10 Europske konvencije, kako zapravo postići pravičnu ravnotežu između tih suprotstavljenih prava.
“Ovo je pitanje iznimno dobro razjašnjeno u apelaciji Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj: AP 5008/13. Ustavni sud u istoj apelaciji jasno podsjeća da pravo na privatni život iz članka 8 Europske konvencije, kao i pravo na slobodu izražavanja iz članka 10 Europske konvencije spadaju u skupinu tzv. kvalificiranih prava za koje je karakteristično da prvim stavkom definiraju samo pravo, a da drugim stavkom definiraju dozvoljena miješanja i ograničenja tih prava pod uvjetima propisanim drugim stavkom”, pojašnjava ovu dvojbu mostarska odvjetnica Nada Dalipagić.
Ona podsjeća da Članak 8, Europske konvencije štiti pojedinca od proizvoljnog miješanja države u njegov privatni život, te da država ima i pozitivnu obvezu osigurati poštivanje privatnog života pojedinca. S druge strane, sloboda izražavanja predstavlja jedan od suštinskih temelja demokratskog društva i jedan o temeljnih uvjeta za njegov napredak i samoostvarenje svakoga pojedinca. Sloboda izražavanja ne odnosi se samo na informacije ili ideje koje naiđu na pozitivan ili ravnodušan prijem ili koje se smatraju neuvredljivim, nego i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiravaju. To su pretpostavke pluralizma, tolerancije i slobodoumlja bez kojih demokratsko društvo ne može postojati.
“Ustavni sud naglašava da tisak-mediji igra suštinsku ulogu u demokratskom društvu. Iako tisak-mediji ne smiju prekoračiti određene granice, naročito u pogledu ugleda i prava drugih, on je, ipak, dužan priopćavati, na način koji je sukladan njegovim dužnostima i obvezama, informacije i ideje o svim pitanjima od javnog interesa. Ne samo da je tisak dužan priopćavati takve informacije i ideje, već javnost ima pravo imati ih. Da je drugačije, tisak ne bi bio u mogućnosti vršiti svoju vitalnu ulogu „čuvara javnosti“, kaže Dalipagić.
Također kaže da je, u svezi s pitanjem postizanja pravične ravnoteže između prava iz članka 8 i članka 10 Europske konvencije, Ustavni sud podsjeća da je Europski sud u svojoj praksi utvrdio određene relevantne kriterije koji se u tom pogledu uzimaju u obzir. Prvi kriterij se odnosi na doprinos članka debati od općeg interesa, što uključuje pitanja kao što su politika, kriminal, sport ili umjetnost, s time da definicija teme od općeg interesa ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja.
“Mora se napraviti razlika između privatnih osoba i osoba koje nastupaju u javnom kontekstu, kao što su političke ili druge javne osobe. Dok privatna osoba, nepoznata javnosti, može zahtijevati naročitu zaštitu svoga prava na privatni život, to ne važi na isti način i za javne osobe. Također se utvrđuje da li je novinar postupao u dobroj namjeri, što može biti njegova obrana od klevete, čak i kada su informacije koje je prenio neistinite. Dakle, prilikom svakog konkretnog slučaja Sud će analizirati izražavanje na način kako to zahtijevaju standardi Europskog suda uspostavljeni praksom kod tog Suda u pogledu postizanja pravične ravnoteže između prava na slobodu izražavanja i prava na ugled”, zaključuje odvjetnica Dalipagić.
(V.S./Republikainfo.com)