Diljem Hrvatske danas, uoči Dana pobjede i domovinske zahvalnosti te Dana hrvatskih branitelja, obilježavaju se državni blagdan i 31. obljetnica vojno-redarstvene operacije Oluja, ključne operacije u Domovinskom ratu kojom su slomljeni srpska pobuna i agresija. Obljetnica Oluje posebnim programima i sadržajima obilježava se i u Splitu, Dubrovniku i Rijeci. Značajnu ulogu u operaciji Oluja imale su i postrojbe HVO-a.
Poginulim i nestalim hrvatskim braniteljima počast će se odati polaganjem vijenaca, paljenjem svijeća i svetim misama.
U brojnim gradovima održat će se i prigodni programi, među kojima su mimohodi, koncerti, izložbe i predstavljanja knjiga.
U 5 sati 4. kolovoza 1995. iz 30 smjerova istodobno je krenulo gotovo 200.000 pripadnika hrvatskih oružanih snaga i specijalnih jedinica policije. Malo manje od 11.000 četvornih kilometara okupiranog prostora oslobodili su za 84 sata. Poginulo je 245 hrvatskih branitelja.
Ministar Medved: Ne smijemo zaboraviti agresiju, žrtve i put do Oluje
Petog kolovoza 1995. Hrvatska vojska oslobodila je okupirani Knin i taj dan slavimo kao Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja. No dan ranije u operaciji “Oluja” oslobođeno je prvo je općinsko središte Hrvatska Dubica pa se 4. kolovoz se slavi kao Dan općine. Tamo je i potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, koji je u HTV-ovoj emisiji “Dobro jutro, Hrvatska!” kazao da, kada govorimo o Oluji, neizostavno moramo staviti Oluju u kontekst velikosrpske agresije na Hrvatsku i prisjetiti se svega onoga što je prethodilo.
“Domovinski rat nije počeo Olujom. Prisjetimo se te 1991. godine, prisjetimo se agresije na Republiku Hrvatsku, prisjetimo se hrabrosti hrvatskih branitelja koji su obranili domovinu, zaustavili tu agresiju”, rekao je ministar Medved.
“Prisjetimo se svih naših bitaka, akcija i operacija većeg ili manjeg intenziteta. Prisjetimo se svih strahota, stradanja, 150 masovnih grobnica u Republici Hrvatskoj, rasta Hrvatske vojske, stvaranja oružane sile koja će biti kadra provesti takvu briljantnu operaciju, istaknuo je, između ostaloga”, ministar Medved.
Oluja
Operacija Oluja (4. kolovoza − 7. kolovoza 1995.) velika je vojno-redarstvena operacija u kojoj su Hrvatska vojska i policija oslobodile okupirana područja Republike Hrvatske pod nadzorom pobunjenih Srba na kojima je bila uspostavljena paradržava Republika Srpska Krajina. Operacijom je vraćen u hrvatski ustavno-pravni poredak cijeli okupirani teritorij izuzev istočne Slavonije, no ta i nekoliko sljedećih pobjeda Hrvatske vojske stvorit će uvjete u kojima je od siječnja 1996. godine započeo proces mirne reintegracije Hrvatskog Podunavlja.
Oluja je, uz Operaciju Bljesak, ključna akcija koja je dovela do kraja Domovinskoga rata. U operaciji je oslobođeno 10 400 četvornih kilometara ili 18,4 % ukupne površine Hrvatske.
U objektivnoj pripremi za Operaciju Oluja snage HV-a – uz suglasnost vlasti BiH – izvele su, u mjesecima koji su prethodili Oluji, više uzastopnih operacija na područjima te susjedne države. One su dovodile područje Knina u poluokruženje: akcije Zima ’94., Skok-1, Skok-2 i Ljeto ’95.
Sa svoje su strane srpske snage tijekom 1994. godine pokrenule aktivnosti radi ovladavanja prostorom Bihaćke krajine – ovećega, ali izolirana područja pod nadzorom Armije BiH – koji je u velikoj mjeri sprječavao izravni kontakt između područja pod kontrolom Srba u Hrvatskoj i BiH.
Izuzev što bi ostvarivanjem takvog cilja nastala humanitarna katastrofa koja bi zacijelo nadmašivala genocid u Srebrenici izvršen krajem srpnja 1995., njime bi se zaokružio i učinio vojno održivim prostor planirane Ujedinjene Republike Srpske sa središtem u Banja Luci; istodobno bi područja Republike Hrvatske koja spajaju sjeverne i južne dijelove zemlje – primjerice, kod Karlovca bio je pod nadzorom hrvatskih snaga pojas širine svega 10 kilometara – bila izložena topničkoj vatri sa srpskih položaja.
Operacija Oluja za svega je jedan dan preduhitrila opsežnu operaciju vojski hrvatskih i bosanskih Srba pripremanu pod imenom Operacija Vaganj. Planirana srpska akcija trebala je angažirati glavne srpske snage – uključujući i one iz istočnog dijela BiH popunjene dragovoljcima iz Srbije – koje su u cijelosti bile spremne izvesti opsežni napad protiv postrojbi HV-a i HVO-a u pravcu Kupresa i Livna (iz pravca Banje Luke) te u pravcu doline Neretve i Metkovića (iz pravca istočne Hercegovine i Podrinja), kao i protiv postrojbi Armije BiH na području Republike Zapadne Bosne.
Operacija Oluja posve je omela te planove, a postrojbe bosanskih Srba pripremljene za Operaciju Vaganj – koje su se naposljetku pokazale znatno inferiornima Hrvatskoj vojsci – nisu uspjele zaustaviti ni napredovanje hrvatsko-bosanskohercegovačkih snaga na području BiH u kasnijoj Operaciji Maestral. Topništvo bosanskih Srba raketiralo je iz odmazde više hrvatskih gradova – od Županje do Dubrovnika.
Vojne snage Srpske Vojske Krajine do kraja su Operacije Oluja također odstupile na obližnje područje BiH pod srpskim nadzorom, a 5000 vojnika iz sastava opkoljena 21. kordunskoga korpusa SVK pod zapovjedništvom pukovnika Čede Bulata položilo je oružje pred HV-om.
Neposredno nakon Oluje, snage HV-a u suradnji s HVO-m i Armijom BiH nastavljaju napadne akcije protiv snaga bosanskih Srba u BiH (Operacija Maestral i potom Operacija Južni potez) i dolaze nadomak Banja Luke te u situaciji, kada prijeti potpuni poraz srpskih projekata zapadno od Drine, sklapa se trajnije primirje uz međunarodno posredovanje. Potom, u studenome 1995. godine, rat dobiva epilog u Daytonskome sporazumu, koji uspostavlja trajniji mir.
Odmah po početku Operacije Oluja vodstvo RSK-a, prema Odluci Predsjednika RSK Milana Martića br. 2-3113-1/95 od 4. kolovoza 1995. godine, provelo je „plansku evakuaciju sveg za borbu nesposobnog stanovništva” u skladu s ranije izrađenim i uvježbavanim planovima. Povratak evakuiranih civila i pripadnika vojnih snaga bio je vrlo postupan, a mnogi se nisu ni vratili u Hrvatsku. Vodstvo Republike Srbije počelo je uslijed toga govoriti o navodno protjeranom stanovništvu RSK, posve zanemarujući okolnost da su vlasti te paradržave same organizirale, uvježbale i provele evakuaciju, kao i da je etničkim Srbima kasnijih godina dopušten povratak na to područje,[18] što je više od 100 tisuća njih prihvatilo.
Oluja – A+ operacija koja se proučava u SAD-u
Pukovnik Andrew Leslie, zapovjednik UNCRO-a u Kninu za vrijeme Oluje, procjenjuje da je „Operacija Oluja operacija kao iz vojnog priručnika koja bi dobila ocjenu A+ prema NATO standardima”.
Prilikom posjeta ministra obrane Damira Krstičevića Pentagonu u srpnju 2017. godine američki ministar obrane i bivši general američkih marinaca Mattis izjavio je povodom obilježavanja obljetnice Operacije Oluja: „Oluja je operacija koja se ovdje u Americi proučava i pokazuje što dobro predvođena, što dobro opremljena i dobro istrenirana snaga, politički dobro predvođena, može napraviti i preokrenuti tijek povijesti. Iznimno poštujemo vas, našeg saveznika, jednu malu zemlju, koja se bori znatno iznad svoje kategorije”.
/Desk/