Naša stranka i njeni političari dosta su iznad sivog prosjeka bh. politike. Posebno u smislu inteligencije, poštenja i namjera. Stoga je razočaravajuće kada naivno upadnu u nacionalističku zamku, piše Digitalna demokracija.
Dozvolili su si aferu oko ničega, u vezi glasanja o Odluci o isticanju obilježja na i unutar objekata Gradske uprave, javnim ustanovama i javnim preduzećima u većinskom vlasništvu Grada Mostara i isticanju-projiciranju slika i simbola na javnim gradskim objektima. Koalicija za Mostar, predvođena SDA, pokrenula je inicijativu o izbacivanju svih zastava iz javnih ustanova, osim onih zvaničnih.
To zvuči logično, dok ne dođete do pitanja identiteta, nacionalizma i populizma, osjećaja ugroženosti i sličnih tema koje građane Mostara uveseljavaju već dugo godina. Ovakva inicijativa sasvim je ok u neostrašćenim sredinama, ali uzaludna i duboko kontraproduktivna u gradovima poput Mostara.
Vijećnica Naše stranke Boška Ćavar ogradila se od inicijative tako što je bila suzdržana, a Naša stranka se ogradila od nje.
Ako ih napusti Boška Ćavar, a sve su prilike da hoće, Naša stranka ostaje s jednom vijećnicom u Gradskom vijeću Mostara. Što je mnogo gore, ostavili su dojam (i takvim će ih hadezeovska nacionalistička mašinerija rado i nemilosrdno prikazivati) da su prešli na stranu jednog nacionalizma, onog bošnjačkog.
Ovo nije prvi put da iz Naše stranke dolaze zbunjujući signali. Predrag Kojović i Sabina Ćudić išli su za dan državnosti na mezar Alije Izetbegovića. To je naravno njihovo pravo, ali kakvu političku poruku to šalje ogromnoj većini bh. građana iz reda Hrvata ili Srba, te Bošnjaka koji ne dijele ideje i stavove gospodina Izetbegovića?
Činjenica da je Naša stranka učinila neke dobre stvari u Kantonu Sarajevo ne bi ih trebala uljuljkati. Pogotovo ne bi smjeli nasjedati na jeftine trikove “državotvornih” i “građanskih” opcija koje opasno šire nacionalizam i netrpeljivost. I ne bi trebali sankcionirati gospođu Ćavar, nego Dragana Miokovića, koji se mizerno i huškački ostrvio na svoju stranačku kolegicu. Nedostojno jedne stranke koja se deklarira kao liberalna.
Ovo je citat iz objave gospođe Ćavar kojom komentira ovu aferu:
“To je bila i moja stranka, a ja sam željela da bude stranka što većeg broja Hrvata u Hercegovini. Sve sam više dojma da joj je dovoljno sada da postaje pismenija kopija Željka Komšića, a ne istinska građanska alternativa za sve.”
Ako Našu stranku ovakvo što ne zabrinjava, njena budućnost će garantirano biti uljuđenija verzija grotesknog DF-a. Je li to ono što čelnici Naše stranke doista žele? Moguće da nije, ali to moraju pokazati djelima.