Što se događa kada pretvaranje da ste netko drugi postane vaš cijeli život? To je pitanje u samom središtu mnogih najvećih špijunskih drama, od Slow Horses do Black Doves – i upravo je to pitanje koje televizijska triler serija The Agency (Agencija) istražuje dublje od većine ostalih.
Vraćajući se s drugom sezonom, ovaj triler platforme Paramount+ prati operativce CIA-e koji žive pod dubokim tajnim identitetima. Serija ne istražuje samo opasnosti špijunaže, već i psihološku cijenu održavanja laži godinama.
U seriji, koja je temeljena na hvaljenoj francuskoj drami The Bureau (Ured), glume Michael Fassbender, Richard Gere i Katherine Waterston. Zvijezde serije ističu da njezina privlačnost ne leži u eksplozijama ili tehnološkim napravama, već u istraživanju moralnih kompromisa koji dolaze sa životom izgrađenim na obmani.
„Ono što je izdvaja jest to što se više oslanja na iskustvo Johna le Carréa – izolaciju, usamljenost i stvarnost svijeta“, izjavio je Fassbender za BBC. On glumi Martiana, veterana CIA-e čije su godine provedene na tajnim zadacima ostavile dubok trag.
Naglasak na karakterizaciji likova umjesto na akciji podijelio je kritičare kada je premijerno prikazana prva sezona – jedni su hvalili njezinu „inteligenciju i realizam“, dok je drugima njezin odmjereni tempo bio izazovan. The New York Times naveo je da serija pruža „gledateljima pravi okus toga kako je to voljeti lažljivca“, jer „nikada nismo posve sigurni koji je Martianov cilj i koliko su njegovi naizgled ranjivi trenuci zapravo dio igre“. S druge strane, The Guardian ju je opisao kao „sporu i tromu seriju“ koja se „kretala s hitnošću nekoga tko je tek primio sredstvo za smirenje“.
Fassbender pak vjeruje da je taj odmjereni ritam upravo ono što izdvaja seriju jer je „uronjena u stvarnost onoga što taj svijet uistinu jest“.
„Gledanje prve sezone je spor proces (slow burn) – stvari se počinju otkrivati polako, upoznajete se s različitim likovima koji se s vremenom počinju ispreplitati. I to je njezina stvarnost, nema velikih eksplozija ili spektakularnih akcijskih scena, iako toga ima malo više u drugoj sezoni; riječ je više o tihoj tjeskobi i napetosti jer je ulog golem.“
Njemačko-irski glumac kaže da publiku i dalje intrigiraju špijunski trileri zbog onoga što oni otkrivaju o ljudima koji su u to uključeni. „Ljudi su fascinirani vrstom osoba koje ulaze u ovu vrstu posla i onime što od njih ostane na kraju. U seriji vidite kakav je Martian nakon 20 godina, u usporedbi s nekim tko tek počinje“, kaže glumac. „Martian je nekoć bio idealističan i pun nade, a onda mu se moralni kompas urušio zbog stvari koje mora činiti i žrtava koje taj posao zahtijeva.“
Umjetna inteligencija i kriza povjerenja
Katherine Waterston, koja utjelovljuje Naomi, operativku CIA-e i bivšu Martianovu nadređenu, ističe da The Agency odražava šira pitanja o povjerenju i istini u našem svakodnevnom životu. „Nalazimo se u živom blatu i čak i kada se nešto čini stvarnim, prema tome morate biti sumnjičavi“, kaže ona.
Smatra da su ta pitanja postala još hitnija kako se umjetna inteligencija (AI) sve više ugrađuje u svakodnevni život. „Čudno je vrijeme za život jer svi pokušavaju shvatiti te stvari“, dodaje. „Mislim da AI ne donosi ništa dobro društvu i smatram da najgore tek dolazi.“
Waterston također vjeruje da su potrebni veći zaštitni mehanizmi oko te tehnologije. „Sve ostalo što konzumiramo je regulirano, pa zašto onda imamo Divlji zapad kada je u pitanju AI? Ne mora biti u rukama svakoga od nas da bi činila predivne stvari.“
Fassbender se slaže s kolegicom. Smatra da u pogrešnim rukama AI može imati razoran učinak na nas. „Ljudi koji je razvijaju ni sami ne znaju njezin puni potencijal, a to je zastrašujuće.“
Također vjeruje da su porast dezinformacija i AI učinili teme serije The Agency još relevantnijima. „Priroda povjerenja se promijenila – pred ljudima je mnoštvo priča i teorija te je teško razlučiti jedno od drugoga“, kaže on.
Glumac priznaje da se i sam zatekao u zamci internetskih dezinformacija, što je uočila njegova supruga, oscarovka Alicia Vikander. „Znao bih reći supruzi: ‘Jesi li vidjela da se ovo dogodilo?’, a Alicia je sjajna jer odmah pita: ‘Odakle to dolazi?’, i onda ja krećem u detaljnu provjeru činjenica.“
„Bili bismo užasni špijuni“
Na sreću za oboje glumaca, glumiti špijuna lakše je nego biti špijun, te kažu da su njihovi poslovi daleko manje zahtjevni – iako ne i bez izazova.
Fassbender kaže da mu je najveći izazov usklađivanje posla i obiteljskog života. „Radno vrijeme je dugo. Osjećam se blagoslovljeno i sretno što radim ono što volim, ali kako pronaći dovoljno vremena za obitelj?“
Waterston dodaje da je „glumcu puno teže kada ne radi nego kada radi“ te da je često živcira ideja „da se činite zaslužnijima za neku nagradu ako kažete da se bilo teško otarasiti uloge“.
Bi li i sami bili dobri špijuni?
„Užasni“, smije se Waterston. „Cijela glumačka postava došla je do tog zaključka.“
Fassbender se slaže jer smatra da bi osobne žrtve bile prevelike. „Gotovo je nemoguće imati stvarnu i uravnoteženu vezu.“
To je nešto što je počeo cijeniti dok je istraživao tajne operativce poznate kao „legende“, koji su poslužili kao inspiracija za pojedine aspekte serije The Agency. „Ono što me iznenadilo jest koliko to iscrpi osobu“, kaže on. „Jednom kada stvorite tu legendu (lažni identitet), nikada se neće tretiranjem riješiti te osobnosti. U tome ćete potpuno izgubiti vlastitu osobnost.“
