Piše: Ilija Šagolj/neznase.ba
Sumnjam da će vrijeme Željka Komšića, predsjednika DF-a, ikada doći, nakon što se nepromišljeno, bez ‘ispaljenog metka’, iz federalne vlasti povukao u političku hladovinu, a ostavio ‘bojovnike’ na prvoj crti da politički izginu, čime će izgubiti pozicije i u županijama, a samo zbog najezde za vlašću Milorada Dodika, predsjednika SNSD-a, zadržao je Milana Dunovića na mjestu potpredsjednika FBiH, dok ga u Vijeću ministara čuva SDA iz istih razloga.
Kao što sam i nedavno pisao, Komšić ne može izbjeći odgovornost zbog stanja u FBiH, predavši vlast SDA i HDZ BiH koji su za sebe priskrbili nadzorne i upravne odbore profitabilnih tvrtki, što im je bio i osnovni cilj. Možda mu je Fahrudin Radončić, predsjednik SBB-a, dobro kazao da će kao i SDP za vladavine Zlatka Lagumdžije politički umrijeti u SDA-ovom zagrljaju. Iako se Komšić iz SDA-ovog zagrljaja donekle otrgnuo, ostali su vidljivi tragovi čije će posljedice biti teško sanirati.
Radončićevo vrijeme tek dolazi. Sve više do izražaja dolazi njegova virtuoznost. Njegov doprinos uspostavi Vlade HNŽ iako u njoj ne ne participiraju članovi njegove stranke potvrdilo ga je političarom koji, za razliku od drugih, pod svaku cijenu ne želi u vlast već, kao što i sam često kaže, samo želi otkloniti blokade i pridonijeti razvojnim procesima. Iako je u ovome slučaju urodilo plodom Čovićevo mentorstvo i time stekao političke poene, ipak treba naglasiti da se Radončić po mnogo čemu razlikuje od drugih političara.
Dokazao je to i dok je bio ministar u Vijeću ministara BiH kad se odrekao mjesečnih plaća, a parlamentarci njegove stranke istinski se bore protiv ogromnih povlastica članova u zakonodavnoj vlasti na federalnoj i državnoj razini. Sudeći po tome što je dao potporu uspostavi Vlade u HNŽ, sve su prilike da će ući u koaliciju sa SDA-om i HDZ-om BiH i time preuzeti dužnosti koje su bile namijenjene DF u FBiH i županijama, on zasigurno s Izetbegovićem neće biti u političkom zagrljaju. Dapače, držat će se svoje političke strategije i političkom virtuoznošću postati značajan čimbenik u BiH.
S razlogo se Izetbegović pribojava Radončića koji je Čovićev miljenik, jer nakon njegovog ulaska u vlast na redu je Milorad Dodik. Zasigurno je to Čovićev cilj čega je Izetbegović duboko svjestan, te stoga i dalje zagovara razgovor s Komšićem, a često spomene i HDZ 1990 Martina Raguža. Međutim Izetbegović se, za razliku od Radončića, dosta konfuzan.
Izborom Nermina Nikšića za predsjednika SDP-a na izborima koji su bili istinski demokratski i između pet kandidata dobio uvjerljivu pobjedu, očekuje se ne samo procvat nego i ujedinjenje ljevice u BiH. Vrlo je značajan Nikšićev poziv građanskim strankama, u koje je svrstao HDZ 1990 i SBB, te nevladinom sektor da im se priključe u smislu izgradnje perspektivnije BiH.
Uostalom, uvjeren sam da pozvani upravo u tom zajedništvu mogu ostvarili svoje programske aktivnosti. Dakako, SDP doživljava unutarnju katarzu i očekuje se da će već na lokalnim izborima za godinu dana u koaliciji s ljevičarima i građanskim strankama zauzeti značajne društvene pozicije i time vratiti povjerenje koje su prokockali Nikšićevi prethodnici.
Svugdje višestranačje samo kod Hrvata jednostranačje
Dok Dodik u kontinuitetu trpi političke udarce udružene oporbe – Saveza za promjene – SDS-a Mladena Bosića, PDP-a Mladena Ivanića i NDP-a Dragana Čavića, a Bakir Izetbegović SBB-a Fahrudina Radončića, SDP-a Nermina Nikšića, DF-a Željka Komšića s kojim je i u djelomičnoj koaliciji te drugih stranaka, Dragan Čović uopće nema oporbu.
Isprepadani bivši m političkim koalicijama – Alijansom za promjene i Platformom – kod Hrvata je došlo do izražaja tipično jednostranačje. Dragan Čović, predsjednikHDZ-a BiH vješto je to iskoristio i postao ne samo liderom Hrvata već i političar od kog uveliko ovisi Dodikov opstanak na političkoj sceni, a za Izetbegovića se dokazao glavnom polugom u osiguravanju mu koalicijskog partnera kako ne bi kao izborni pobjednik dospio do postizbornog gubitnika.
Martin Raguž mora shvatiti da za vladavine Čovića nikada neće dobiti mjesto u vlasti. Bezuspješno je to što Izetbegović priželjkuje Raguža u vlasti. Ako bi nekim slučajem nešto i dobio, bude li imalo ovisio od Čovića, to će izgubiti. Na kraju, dokazano je to za prošlog mandata kad su ih izbacili iz vlasti u HNŽ i HBŽ gdje su umjesto njih uzeli Lijanoviće koji za razliku od Devedesetke nisu u HNS.
Čović je dobio i pokajnike koji su osnivali devedesetku, a kasnije je zbog interesa napustili čineći potom sve kako bi je uništili. Unatoč svih svojih nastojanja nisu uspjeli slomiti ideju uništenja Devedesetke. Kako reče ovih dana visoki dužnosnik Devedesetke, nisu uspjeli ubiti svoje čedo i razvija se kao zdrava europska ključna inicijativa. Dakako, u pitanju su Božo i Damir Ljubić, Josip Merdžo, Veso Vegar… Martinu je stoga rješenje da se drži savezništva s ljevicom gdje ga poziva i Nikšić.
Čović je vješto iskoristio HNS dajući mu značenje krovnog tijela Hrvata BiH, dok je od svega bombastično samo njegovo ime. Naime, iako je HDZ 1990 na prošlim općim izborima dobio trećinu glasova biračkog tijela, u HNS-u tu činjenicu uopće ne vrednuju. Čak što više, sprječavaju svaki njihov ulazak u vlast.
Čoviću su u HNS-s važni politički samci koji nemaju stranačku infrastrukturu poput Ivana Muse kojemu zbog vjernog služenja već u nekoliko navrata osigurava mjestu u federalnom parlamentu. Dobro je netko davno kazao da bi tzv. politički samci mogli svo svoje članstvo staviti u jedan kombi od desetak sjedišta, što dovoljno kazuje o kojoj se političkoj snazi radi.
Pridodaju li se tomu i bivši članove Devedesetke, tzv. pokajnici koje predvodi Božo Ljubić koji vjerno slijede Čovića kako bi samo ostali na političkoj sceni, samo potvrđuje da je HNS nepostojeća snaga s Čovićevom dominacijom. Uostalom, uime koga je Božo Ljubić predsjednik Glavnog vijeća HNS-a i bilo je logično da se povukao s te pozicije kad ga je Martin Raguž naslijedio na mjestu predsjednika Devedesetke i da njemu pripadne ta dužnost.
Ali za svoju vjernu odanost Čoviću i izdaju Devedesetke ,Čović će ga vjerojatno kandidirati za Sabor Hrvatske za skorašnje izbore.