I premda se na prvi pogled čini kako se radi o vicu, sudeći prema pisanju portala u Hrvatskoj to je uistinu jedan od razloga zbog kojih je Čoviću, ne baš jednoglasnom odlukom senata Sveučilišta u Zagrebu dodijeljen počasni doktorat.
Rektor Sveučilišta u Zagrebu, dakle, smatra da Čović Hrvate koji iz ekonomskih razloga napuštaju BiH prioritetno usmjerava u Hrvatsku.
Spomenuti rektor morao bi znati da Bosnu i Hercegovinu, prema podatcima Crkve u BiH godišnje napusti blizu 14 tisuća katolika, što bi značilo da će ih za nekih dvadesetak godina ovim tempom i nestati na stoljetnim ognjištima. Također bi morao znati da oni koji odlaze mahom to čine jer su nezaposleni, potplaćeni i poniženi nepravdom i nepotizmom u vlastitom narodu i da je Čović zadnja osoba koja bi ih mogla prioritetno bilo koga od njih prioritetno uputiti u Hrvatsku, ili bilo gdje, na način kako je on to kandidirao za doktorat.
S druge strane, činjenica da bh Hrvati iz ekonomskih razloga, između ostalog, odlaze i u Hrvatsku, te tamo popunjavaju rupe hrvatskih Hrvata isčupanih sa stoljetnih ognjišta, ne govori u prilog ni tamošnjim vladajućima. Rektor Boras promašio je ovdje dvije muhe – jednim udarcem.
Ostaje samo, premda posve neizgledno, nadati se da je rektor ovakav prijedlog napisao namjerno.
Pročitajte i ulomak iz Borasova prijedloga da se upravo Čoviću dodijeli počasni doktorat:
Portal Srednja.hr, koji je donio zbivanja na Sveučilištu u Zagrebu oko Čovićeva doktorata, komentira i da bi Borasovom logikom Čoviću skoro trebao stići i doktorat iz Augsburga.
Istom logikom trebalo bi nagraditi i autoprijevozne tvrtke, koje su pojačale broj linija, te prioritetno odvoze Hrvate u EU, naplaćujući im tek jednosmjernu kartu.
(Kristina Spajić-Perić/Republikainfo.com)