Protokol izmedu Državnog odvjetništva RH i Tužiteljstva BiH o suradnji i progonu podinitelja kaznenih djela ratnih zločina protiv čovječnosti i genocida, koji su 3. lipnja 2013. potpisali glavni državni odvjetnik RH Mladen Bajić i glavni tužitelj Tužiteljstva BiH Goran Salihović, štetan je za Hrvate u BiH i Republiku Hrvatsku, što dokazuje i njegova dosadašnja primjena.
Rezultirao je, uz ostalo, ‘inflacijom optužnica’ i progonom Hrvata u BiH, a s druge strane, temeljem toga Protokola Hrvatska nije pokenula niti jedan postupak protiv bilo kojeg građanina BiH premda je u BiH veliki broj osoba koje su sudjelovale u agresiji na RH, kao i onih koji su počinili teške zločine nad Hrvatima u BiH u prošlom ratu. Nadležna hrvatska državna tijela inertna su po ovome pitanju za razliku od Tužiteljstva BiH, koje je praktički pod bošnjačkim nadzorom i temeljem Protokola provodi aktivnosti uperene protiv Hrvata, piše Hrvatski tjednik.
Djelatnici Tužiteljstva BiH već mjesecima borave u Državnom arhivu u Zagrebu gdje bez ikakvih ograničenja pregledavaju dokumentaciju iz ratnoga razdoblja, preuzimaju ovjerene preslike svega što je za njih važno. Dokumentacija koju bez ograničenja rabe i preuzimaju, vezana je uz progon bivših pripadnika HVO-a, ali i dužnosnika hrvatskoga naroda koji su bili angažirani u institucijama Hrvatske Republike Herceg-Bosne.
DORH ne radi ništa
Ne treba posebno napominjati da djelatnici hrvatskoga DORHA ne provode solidne aktivnosti u BiH u bošnjačkim arhivama s građom iz ratnoga doba. Temeljern navedene ‘suradnje’ DORHA i Tužiteljstva BiH, već je pokrenuto nekoliko kaznenih postupaka protiv časnika HVO-a, a po dostupnim informacijama, pripreme za podizanje više optužnica su u završnoj fazi.
Poseban pravni i moralni apsurd je da sukladno Protokolu RH može preuzeti postupak procesuiranja svojih državljana koje ie optužilo Tužiteljstvo BiH, ali neovisno o tome, bh tužitljstvo zadržava pravo da, bez obzira na postupak u Hrvatskoj, za iste osobe može voditi i pravosudni postupak u BiH.
Dakle, iste osobe mogu biti progonjene dva puta u dvije države.
Ne treba posebno naglašavati da, na žalost, DORH temeljem Protokola s Tužiteljstvom BiH, a protokol su potpisala tužiteljstva, a ne države, nije podigao niti jednu kaznenu prijavu protiv nekadašnjih oficira JNA, Bošnjaka i Srba u BiH zbog sudjelovanja u agresiji na RH. Općepoznato je da je više Bošnjaka, časnika Armije BiH sudjelovalo u agresiji na RH, kao da i su odgovomi za masovne zločine, etničko čišćenje i pokolje nad Hrvatima u BiH (generali Sefer Halilović, Atif Dudaković, Fikret Muslimović, Selmo Cikotić, Refik Lendo i mnogi drugi bošnjački časnici), piše nadalje Hrvatski tjednik, te podsjeća da su iz Koordinacije udruga Domovinskog rata HVO-a upozorili kako ne postoji nijedna optužnica za pripadnike bivše postrojbe El Mujahed, koja je bila u sklopu VII. muslimanske brigade i koja je izravno bila podređena bošnjačkom ratnom čelniku Aliji Izetbegoviću.
Ta je postrojba generator nestabilnosti u BiH i danas, a njihovi su pripadnici bili na ratištima na strani terorističke organizacije Islamske države ili novače sljedbenike za ove akcije. Za vrijeme rata u BiH, kako navode iz Koordinacije udruga HVO-a, ta ista postrojba s ostalim je postrojbama muslimanskih snaga s prostora Srednje Bosne, Zenice i Sarajeva počinila na desetine reških zlodina nad hrvatskim civilima i ratnim zarobljenicima HVo-a od Jajca do Travnika, od ubojstva brigadira Ivice Stojaka, masovnih pokolja u Bikošima, Ovnaku, Maljinama, gdje su strijeljani zarobljeni hrvatski civili i branitelji.
Poseban je slučaj Bugojno – zatvaranja u logor i nestanak hrvatskih branitelja, zatim masakri u Križančevu selu i Buhinim kućama kod Viteza, preko Busovače u selu Dusina, do ubojstva dvojice franjevaca u Fojnici, masovnom progonu u Varešu, Zenici i Kaknju.
KOS-ovci u Armiji BiH
Vrhunac pravnog cinizma je što Tužiteljstvo BiH, umjesto da procesuira visoke časnike Armije BiH zbog nedvojbene odgovomosti za ratne zločine u RH i nad Hwatima u BiH, iste te časnike angažira kao ‘vojne vještake’u procesima i postupcima protiv Hrvata u BiH. Primjera ima više: general Fiket Muslimović, nekadašnji bliski suradnik šefa KOS-a Aleksandra Vasiljeviia i u ratu šef vojne sigumosti Armije BiH, pojavio se kao svjedok/vještak na procesu optuženim nižerangiranim Bošnjacima za ratne zločine nad Hrvatima u Bugojnu. Pozato je da su u vrijeme ratnih sukoba, političkom odlukom muslimanskog vodstva zatvoreni i poubijani svi ugledniji Hrvati u Bugojnu, a neki i ritualno ubijani od strane mudžahedina – pripadnika Armije BiH.
Mnogima ni do danas nisu pronađena tijela. Oko 10.000 bugojanskih Hrvata prošlo je kalvariju muslimanskih koncentracijskih logora. Ne treba posebno naglašavati da je spomenuti general Muslimović, koji je u bugojanskom procesu trebao kao bivši šef ‘vojne bezbjednosti’ Armije RBiH sjediti na klupi s optuženim (svojim podređenima u doba događanja zločina), kao ‘vrsni i pouzdani svjedok/vještak’ dokazivao nevinost optuženih za strahovite zločine nad Hrvatima, kao i to da su ratni logori (s mnogim elementima koncentracijskih logora) Armije BiH na području Bugojna, po generalu Muslimoviću, bili tek ‘sabirni centri za Hrvate’.
Tako je i u pravomoćnoj presudi za bugojanski konclogor za Hrvate, koji se nalazio na stadionu Iskra za vrijeme rata, izbačen jedini slučaj zajedničkog zločinačkog potvhvata protiv nekolicine bošnjačkih bivših zapovjednika i gospodara rata.
Osim Muslimovića, koji je ujedno i utjecajni član vojno-sigurnostnih savjeta stranke SDA, Tužiteljstvo BiH često kao vještaka angažira još jednog bivšeg ‘bezbjednjaka’ JNA i umirovljenog brigadira Armije BiH Ramiza Dugalića.
Hrvatski list piše da je Dugalić za vrijeme ratnih sukoba Armije BiH i HVO-a bio na dužnostima armijskoga ‘bezbednjaka’ i pomoćnika za sigurnost zapovjednika 7. Korpusa Armije BiH.
U zonu odgovornosti tog korpusa dogodili su se mnogi zločini nad Hrvatima i Srbima, što je Tužiteljstvu itekako poznato.
U posljednje vrijeme, Tužiteljstvo je Ramiza Dugalića angažiralo da, kao ‘njihov ekspert’ u postupcima koji se pripremaju i u kojima dokazuju zapovjednu odgovornost visokih časnika HVO-a iz Hercegovine.
Iz dosadašnjih iskustava s ‘vojnim obavještajcima/bošnjacima’ Tužiteljstva BiH, nema dvojbe u kvalifikacije optužnica: u slučajevima optuženih Bošnjaka, u pitanju su po pravilu, izolirani incidenti i individualna odgovornost, dok su časnici Hrvati odgovorni i za zapovjedno i kao dio ‘udruženog sločinačkog pothvata’.
Hrvati prijete deklaracijama
Iz Udruge Zavjet upozoravaju da se pokušava prekrajati istina o Domovinskom ratu prije haške presude šestorici dužnosnika Herceg-Bosne HVO-a, a najavljena je za sredinu 2017. godine, čime se vrši pritisak kako na sud u Haagu, tako i na pripadnike HVO-a i hrvatski narod u BiH.
Hrvatski list piše da ta presuda, kao i, kako ističu, potezi bošnjačkog pravosuđa u BiH, daju temelj i da se Hrvatsku može tužiti za zločine u BiH te podsjećaju da je na istom tragu i nedavna izjava Hrvatskog narodnog sabora koja se temelji na preispitivanju sudske prakse da se Hrvate uglavnom tereti u okviru zajedničkog zločinačkog pothvata, dok se obično pripadnike bošnjačke Armije procesuira tek kao vojnike za izolirane zločine.
Ovakvi postupci, zaključuje Hrvatski list, definitivno su koordinirani od strane bišnjačkih središta moći u BiH, a cilj im je kriminalizirati cijeli HVO i njegovu ulogu u ratu u BiH, kao i redefinirati istinu o ratnim događanjima u BiH, čega bi institucije RH itekako trebale biti svjesne.
Dok su hrvatski časnici HVO-a prepušteni najčešće sami sebi te na nemilost organiziranom pripremanju profesionalnih lažnih svjedoka, koji su potpora Tužiteljstvu BiH, službeni Zagreb i državne institucije RH svojim postupcima omogućuju ove, najčešće politički motivirane postupke i procese.
/republikainfo.com/