Prije 25 godina Daytonskim mirovnim sporazumom okončan je najkrvaviji rat u Europi nakon Drugoga svjetskog rata. Razorni sukob koji je doveo do genocida više od 100.000 stradalih i više od milijun izbjeglica.
Piše: Josep Borell Frontelles/Potpredsjednik Europske Komsije i šef diplomacije EU
Sjećanja na ovaj rat u samom srcu našeg kontinenta trajno će ostati s nama. Osvrćući se na posljednjih 25 godina, nesumnjivo je postignut veliki napredak u izgradnji stabilne i demokratske Bosne i Hercegovine. Ali još nije kraj puta. Preostaje mnogo napornog rada kako bi se osiguralo da svi građani Bosne i Hercegovine mogu sa sigurnošću gledati ka+ prosperitetnijoj budućnosti, temeljenoj na jasnoj političkoj perspektivi – integracijama EU-a.
Povijest Bosne i Hercegovine je europska, a budućnost zemlje i cijelog zapadnog Balkana je u Europskoj uniji. Dvadeset i peta godišnjica Daytonskoga mirovnog sporazuma važan je trenutak koji bi trebao potaknuti političko rukovodstvo i domaće institucije na tranziciju od struktura koje su okončale sukob k principima koji ubrzavaju napredak svih građana.
Drugim riječima, na tranziciju od Daytona k Bruxellesu. Danas nema sumnje da je budućnost Bosne i Hercegovine u Europskoj uniji. S mišljenjem Europske komisije o zahtjevu Bosne i Hercegovine za članstvo u EU, koje je Vijeće usvojilo prošle godine u prosincu, vlasti u zemlji imaju pred sobom jasan plan reformi koje trebaju provesti za postizanje napretka na europskom putu, uključujući ustavne reforme.
Prošlost ne možemo promijeniti, ali možemo oblikovati budućnost – zajedno. Europske integracije jedini su i najvažniji cilj, s oko 80% podrške građana BiH, oko kojeg su suglasne političke stranke u BiH i šira javnost. Radi nedostatka jasne pozitivne vizije za budućnost, godinama mladi, od kojih neki nisu bili ni rođeni kada je potpisan Daytonski mirovni sporazum, napuštaju Bosnu i Hercegovinu kako bi drugdje pronašli svoje bolje sutra. Proces europskih integracija i prateće reforme možda neće uvjeriti sve da ostanu u zemlji, ali će sigurno pomoći u trajnom učvršćivanju mira i prosperiteta.
Europska unija već je sada vodeći ekonomski i politički partner BiH, odnedavno i u borbi protiv COVID-19 i socioekonomskom oporavku od posljedica pandemije. Sada radimo na realizaciji “Ekonomskog i investicijskog plana”, koji je bez presedana, kao i “Zelene agende”, postavljajući temelje za zapadni Balkan koji je bolje povezan, zeleniji i s rastom usmjerenim na ljude.
Mladi naraštaji bilo gdje u svijetu, uključujući i Bosnu i Hercegovinu, očekuju od lidera da rade na klimatskim promjenama, izradi planova za održivi rast i digitalno povezanom svijet. Žele obrazovanje koje će im omogućiti da uspiju u životu, uz ostvarivanje punih potencijala u svojoj zemlji. Bosni i Hercegovini trebaju nove ideje i doprinosi mladih.
Njihov svijet ne bi trebao biti ograničen. Mladi imaju pravo na samoodređenje, odrastanje bez predrasuda i samostalno oblikovanje vlastite budućnosti. Napredak Bosne i Hercegovine na europskom putu također mora pratiti i istinsko pomirenje. Politički akteri trebaju slijediti primjer kako živi većina u Bosni i Hercegovini, kao dobri susjedi, kolege i prijatelji, te aktivno promovirati suživot.
Bez obzira na retoriku podjela dominantno prisutnu u medijima i političkom diskursu, evidentno je da je ono što spaja ljude u Bosni i Hercegovini daleko jače od onoga što ih dijeli. Sa svojom kulturnom, etničkom i vjerskom raznolikošću, Bosna i Hercegovina tradicionalno je “ujedinjena u različitostima”, jednako kao i Europska unija.
Rat je brutalno narušio tu različitost, ali nije ju uništio – Bosna i Hercegovina ostaje kulturološki bogata i raznolika europska zemlja. Zbog prošlosti, ali, prije svega, zbog budućnosti ove prekrasne zemlje i njezinih ljudi, neprihvatljivo je korištenje zapaljive retorike, povijesnog revizionizma i veličanja ratnih zločinaca. Tama rata u Europi treba ostati u povijesnim knjigama. Iz njih učimo i uvažavamo činjenice, fokusirajući se na izgradnju trajnog mira i društva zasnovanog na demokraciji, vladavini prava, jednakosti, nediskriminaciji i potpunoj zaštiti ljudskih prava.
Ljudi u Bosni i Hercegovini to zahtijevaju. Mogu računati na podršku Europske unije u ovim težnjama, s tim da je ostvarivanje ovih težnji u njihovim rukama.