Na uočnicu Ivanu Krstitelju na Stjepan Krstu, u dvorištu novoizgrađene crkve misu je vodio mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić, a nazočio joj je veliki broj svećenika, predstavnici vlasti, te raseljeni narod iz tog mjesta. Hodočastilo se i pješice, stizalo biciklima, ali i autobusima iz Mostara i okolice. Nikad više naroda i auta u raseljenoj župi. Natjeralo je to brojnim vjernicima i suze na oči i probudilo nadu da bi ovo mjesto u budućnosti ponovno moglo imati svoje mještane – katolike, a ne samo “vikendaše”.
Biskup je u svojoj propovjedi govorio o Ivanu Krstitelju i njegovim roditeljima, ali i o današnjim obiteljima, brakovima i djeci. Podsjetio je da roditelji Ivana Krstitelja, premda pobožni i vjerni dugo nisu imali djece, no unatoč tome su se poštivali i voljeli. Na koncu su dobili najvećeg među ljudima, najvećeg kojeg je ikada žena rodila. “Nema ga većeg od Ivana”, kazao je biskup dodavši da se smatra da je Ivan Krstitelj rođen bez istočnoga grijeha, jer je zaigrao u majčinoj utrobi kada je čuo Gospin pozdrav. Biskup je još kazao da se od svetaca samo Ivanu Krstitelju slavi dan rođenja, a što je još jedino slučaj s Blaženom Djevicom Marijom i Isusom, dok se ostalim svecima slavi rođendan u Nebo.
Posebno se osvrnuo na roditelje Ivana Krstitelja, pozvavši na bračnu ljubav i zajedništvo kakvu su imali sveti, pravedni i besprijekorni Zaharija i Elizabeta, premda nisu imali djece dok to Bog nije odlučio. Podsjetio je da su djeca dar s Neba, da im roditelji daju samo fizičko tijelo, a Bog im izravno udahnjuje dušu. “Oni ga ne mogu začeti bez Boga, ali ga mogu protiv volje Božje ubiti”, kazao je biskup u svojoj propovijedi.
Dodao je da Zaharija nije otpustio svoju ženu Elizabetu jer mu nije rodila dijete, već ju je volio, i sto puta bi je opet oženio, a danas je neka druga priča.
“Ako se u bračnom životu ona i ti budete borili samo za svoja prava dospjeti ćete jedino do suda, a on vas samo zna rastaviti”, kazao je biskup.
U procesiji oko crkve nošena je glava Ivana Krstitelja, koja je jedina ostala cijela nakon minulog rata, a blagoslovljen je i kip ubijenim i nestalim žiteljima Stjepan Krsta iz svih ratova. Nanizalo se tristotinjak imena, a više od trideset samo u zadnjem ratu, koji je obezglavio župu Stjepan Krst.
Rotimski župnik don Damjan Raguž, koji upravlja i ovom raseljenom župom pobrinuo se za izgradnju spomenika, za što su novce mahom donirali mještani, a namaknuta su i zvona za crkvu. Tako su jučer u Stjepan Krstu zvonila zvona i pozivala na povratak u taj kraj, koje od rata pripada RS-u.
Stjepan Krst udaljen je svega desetak kilometara od Župe Rotimlja, smješten je na 700 metara nadmorske visine. U minulom ratu katolici ovog mjesta su prognani i pobijeni, a živi raseljeni po stolačkoj općini, ali i Hrvatskoj.
“Svatko ima zavičaj gdje se rodio, mjesto gdje je odrastao, što je volio. A ja, a šta imam ja. Stjepan Križ mi uzeše, a tamo mi najljepše uspomene ostaše” pjesma je koja govori o čežnji naroda iz ovoga mjesta. (K.S.P/republikainfo.com)
