Piše: Ilija Šagolj/Iskorak.ba
Već skoro desetljeće ne mogu se dogovoriti oko Mostara gdje se ne održavaju lokalni izbori, a uz to, za prošle su lokalne izbore te stranke zakomplicirale stanje u općini Stolac do te mjere da je došlo do prekida izbora i faktički u toj je sredini stvoreno novo političko žarište kojemu se ne nazire rješenje. Svi problemi koji nam se u kontinuitetu događaju u općinama, županijama na federalnoj, entitetskoj i državnoj razini posljedica su ratnih djelovanja, a usuđujem se konstatirati, i nepravičnog ustroja BiH.
Nakon komatozno-šokantnog stanja u kojem se u prošlom ratu našla većina građana BiH, Deytonski mirovni sporazum koji je zaustavio rat davao je nadu da će nastupiti bolji i pravičniji dani, što se, nažalost, nije dogodilo.
Umjesto oružanog sukoba, svjedoci smo činjenice da je na djelu politički rat, koji urušava tkivo BiH i ne dopušta njezin napredak..
Nitko nije zadovoljan stanjem, a što se tiče Deytona, u pravu su oni koji kažu kako svaka strana iz njega uzima samo ono što njoj odgovara.
Iako je Deyton povijesni dokument koji je zaustavio dalje krvoproliće, iole bolji poznavatelji političkih prilika u BiH slažu se s činjenicom da je potrebno vršiti preustroj državne administracije na svim razinama koja je nepravična, preglomazna ali i krajnje neučinkovita.
Dakle, i preko dva desetljeća od uspostave mira u BiH, narod se našao na bespuću. Suočen s teškom prošlošću, nesigurnon sadašnjošću i neizvjesnom budućnošću, narod se iseljava.
Veliki je broj onih koji su nakon ratnog progonstva iz svoga mjesta prebivališta svili novo stanište u nekoj drugoj sredini, da bi potom postali svjesni svoje socijalno-ekonomske ugroženosti i sve ostavili zaputivši se u daleki svijet. Zna li itko, i upitaju li se ikada nacionalni politički lideri, kojima su puna usta „svoga naroda“ u koliko je domova u BiH u posljednje vrijeme stavljen ključ u bravu koji sami zjape, o članovi obitelji trbuhom za kruhom krenuli u daleki svijet? Naravno da ne znaju jer neće da znaju.
Oni su opsjednuti drugim pitanjima, a uglavnom pitanjem zaštite svojih stečevina koje su prigrabili u procesu privatizacije i tranzicije. Dok su prije rata u inozemstvo odlazili samo nositelji obitelji, sada se iseljava kompletna obitelj. Sela su nam već davno, u većini slučajeva, ostala pusta, a gradovi prepuni socijalnih slučajeva.
Kako urediti BiH?
BiH je već odavno podijeljena, uglavnom, po nacionalnoj osnovi. Uz entitet Republike Srpske, čiji sam naziv tretira njezinu pripadnost, u entitetu Federaciji BiH se sasvim otvoreno barata s područjima s hrvatskom i bošnjačkom većinom. Političko vodstvo Hrvata kao najmalobrojnijieg konstitutivnog naroda s dominantnom vlašću HDZ-a BiH i udruženjem političkih stranaka s hrvatskim predznakom u Hrvatski narodni sabor, osjeća neravnopravnost i ugroženost te traže svoju federalnu jedinicu ili entitet.
U tome ih snažno podupire Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, jasno dajući do znanja da se to može ostvariti samo od područja FBiH. Krajnje nerealno, nego što. Dok je, dakle, RS neprikosnoveni vladar na pedeset posto teritorija BiH, Dodik i tamošnje vodstvo daje suglasnost HDZ-u BiH ili HNS da formira svoj entitet u FBiH, dakle, na pola teritorija BiH. Naravno, da je to krajnje nepravično i što bi na to pristali Bošnjaci kao najmnogobrojniji narod u BiH.
Stoga je potrebno poći od logike da ako u BiH, uz ostale, žive tri konstitutivna naroda Srbi, Hrvati i Bošnjaci neka jedna od mogućih varijanti budućeg uređenja BiH bude na principu konfederacije u kojoj bi svakom narodu pripadalo po 33 posto teritorija.
Dakle, time bi dobili konfederaciju s tri konfederalne jedinice, regije, republike ili entiteta. Postojala bi konfederalna vlada kojoj bi pripali vanjski poslovi, oružane snage, policija… Dakako, na konfederalnoj bi razini djelovalo i tročlano Predsjedništvo BiH.
Uz to, postojala bi i konfederalna TV kao i TV kanali na hrvatskom, bosanskom i srpskom jeziku koji bi kao i sve ostalo bi pripadalo konfederalnim jedinicama, regijama, republikama, entitetima.
Također, preuzeli bi i ovlasti županija –kantona koji bi ovakvim ustrojem sami po sebi bili suvišni. Svakako, ostale bi općine u postojećim granicama. U konfederalnoj BiH svi bi narodi bili konstitutivni na svakom području, bez obzira kojoj federalnoj jedinici, entitetu, regiji pripadaju. Dakako, po pitanju ovoga prijedloga potreban je angažman eksperata iz svih segmenata društvenog života, a dakako i legalnih i legitimnih predstavnika zakonodavne i izvršne vlasti kao i nevladinog sektora.
Ustvari, potrebno je ostvariti sveopći dijalog na temu preustroja BiH. Kriterij za uspostavu konfederalnih jedinica u BiH ne bi trebao biti etnički, ali u svakom slučaju treba voditi računa o nacionalnom identitetu, što zagovaraju i predstavnici katoličke crkve. Ovo nije dijeljenje BiH već njezino učvršćivanje, jer, sudeći po trenutačnom stanju, ona ne može biti podijeljenjija kao što je sada.
Političari BiH, a napose lideri vladajućih političkih stranaka, bi napokon trebali biti svjesni da ovako dalje ne ide i da se mora tražiti optimalnije rješenje. Dakako, u svemu treba tražiti i pomoć međunarodne zajednice koja je i tvorac ovakog nefunkcionalnog rješenja.
Međutim, jasno je da se u ovoj zemlji ništa uraditi ne može bez suglasnosti sva tri političke snage u BiH – srpske, hrvatske i bošnjačke. Uz to, politički lideri bi napokon trebali raditi na tome da međusobno iznalaze kompromisna rješenja i da je napokon došlo vrijeme da BiH oslobađaju od sindroma ovisnosti o međunarodnoj zajednici. Činjenice pokazuju da je međunarodna zajednica u nečemu pomogla, a u mnogo čemu i odmogla u stasavanju BiH kao suverene države.
Također, sasvim je jasno da međunarodna zajednica neće urediti državu BiH i ako to nisu u stanju naši politički lideri, onda nam slijedi daljnja agonija. Uostalom, ukoliko se nešto ne poduzme onda nam slijedi dalje iseljavanje i ova bi zemlja mogla u dogledno vrijeme ostati bez radno-sposobnog stanovništva.
Kako dalje – pitanje je svih pitanja.