Prosječna tjelesna temperatura čovjeka danas je niža nego prije otprilike 150 godina. Iako se dugo smatralo da je 37 °C univerzalna normalna temperatura ljudskog tijela, novija istraživanja pokazuju da bi današnji prosjek mogao biti bliži 36,4 °C. Znanstvenici istražuju je li razlog tome bolje zdravlje stanovništva, suvremeni način života ili moguće pogreške u nekadašnjim mjerenjima.
Prije otprilike 150 godina prosječna tjelesna temperatura ljudi bila je viša nego danas. Znanstvenici još uvijek pokušavaju utvrditi zašto je došlo do te promjene i što nam ona govori o razvoju ljudskog organizma.
Sve je počelo 1860-ih godina, kada se njemački liječnik Carl Wunderlich suočio s važnim medicinskim pitanjem: je li povišena temperatura samostalna bolest ili samo simptom neke druge bolesti?
U vrijeme kada se toplomjeri nisu redovito koristili, Wunderlich je pokrenuo opsežno istraživanje. Tijekom 15 godina prikupio je podatke o temperaturi 25.000 pacijenata različite dobi i spola. Ukupno je zabilježeno više od milijun mjerenja.
Na temelju tih podataka izračunao je da prosječna tjelesna temperatura zdravih odraslih osoba iznosi 37 °C. Vrijednost iznad 38 °C smatrao je pokazateljem povišene temperature, odnosno vrućice.
Iako su i drugi liječnici ranije dolazili do sličnih zaključaka, Wunderlichovo opsežno istraživanje učinilo je vrijednost od 37 °C svojevrsnim medicinskim standardom koji se koristi već generacijama.
Današnji ljudi imaju nižu prosječnu temperaturu
Novija istraživanja pokazuju da se prosječna tjelesna temperatura čovjeka tijekom posljednjih stoljeća postupno smanjivala.
Američki muškarci danas u prosjeku imaju temperaturu približno 0,59 °C nižu nego muškarci početkom 19. stoljeća.
Prije desetak godina istraživački tim Julie Parsonnet sa Sveučilišta Stanford analizirao je tri velike baze podataka koje su obuhvatile gotovo 190.000 ljudi u Sjedinjenim Američkim Državama.
Analizirani su podaci o tjelesnoj temperaturi prikupljeni između 1862. i 2017. godine.
Rezultati su pokazali da bi današnja normalna tjelesna temperatura odraslih osoba mogla biti bliža 36,39 °C, odnosno 97,5 °F, a ne tradicionalnih 37 °C.
Slični rezultati dobiveni su i u drugim istraživanjima.
Promjena nije ograničena samo na stanovnike razvijenih zemalja. Antropolog Adrian Jaeggi sa Sveučilišta u Zürichu proučavao je pripadnike naroda Tsimane, polunomadske autohtone zajednice koja živi u amazonskoj prašumi.
Početkom 2000-ih njihova prosječna tjelesna temperatura iznosila je oko 37 °C. Međutim, nakon dva desetljeća brzih društvenih i gospodarskih promjena, 2018. godine pala je na približno 36,5 °C.
Zašto se tjelesna temperatura smanjuje?
Znanstvenici razmatraju nekoliko mogućih objašnjenja, a jedno od najvažnijih odnosi se na poboljšanje općeg zdravlja stanovništva.
Julie Parsonnet smatra da je današnje stanovništvo u prosjeku zdravije nego ljudi koji su živjeli prije 150 godina.
U vrijeme Wunderlichova istraživanja očekivano trajanje života iznosilo je oko 38 godina, dok je danas gotovo dvostruko dulje.
„Ljudi tada nisu živjeli tako zdravim životom kao danas”, objašnjava Parsonnet.
U prošlosti su bile znatno češće bolesti poput tuberkuloze, dizenterije, reumatske groznice, ozbiljnih zubnih infekcija i osteomijelitisa.
Kada se imunološki sustav bori protiv brojnih infekcija i bolesti, troši dodatnu energiju. Ta se energija pretvara i u toplinu, što može utjecati na tjelesnu temperaturu.
Drugim riječima, manje infekcija i bolje opće zdravstveno stanje mogli bi biti jedan od razloga zbog kojih današnji ljudi imaju nižu prosječnu temperaturu.
Slične promjene primijećene su i kod naroda Tsimane. Cijepljenje, bolja higijena i dostupnost sanitarnih uvjeta poboljšali su njihovo zdravlje.
Danas su češći korištenje toaleta i nošenje obuće, čime se smanjuje izloženost parazitima poput ankilostoma, koji se mogu prenijeti hodanjem bosih nogu po zaraženom tlu.
Klima u kojoj živimo također utječe na temperaturu
Još jedan mogući razlog povezan je s modernim načinom života i kontroliranjem temperature u zatvorenim prostorima.
Danas velik dio vremena provodimo u klimatiziranim ili grijanim prostorijama, gdje organizam ne mora ulagati mnogo energije kako bi održavao stabilnu tjelesnu temperaturu.
Takvo okruženje naziva se termoneutralnom zonom.
„Većinu života provodimo u savršenoj klimatskoj zoni, u kojoj ne moramo ulagati napor kako bismo održavali tjelesnu temperaturu”, objašnjava Parsonnet.
Kada tijelo ne mora trošiti dodatnu energiju na prilagodbu hladnoći ili vrućini, proizvodi i manje topline.
U Sjedinjenim Američkim Državama klimatizaciju ima najmanje 88 posto kućanstava, dok sličan udio britanskih domova ima centralno grijanje.
Je li moguće da su nekadašnji toplomjeri bili netočni?
Nisu svi znanstvenici uvjereni da je smanjenje tjelesne temperature isključivo posljedica promjena u ljudskom zdravlju i načinu života.
Medicinski povjesničar i stručnjak za zarazne bolesti Philip Mackowiak smatra da bi dio razlike mogao biti posljedica nekadašnjih mjernih uređaja.
Kada je imao priliku osobno pregledati jedan od Wunderlichovih staklenih toplomjera, primijetio je da je njegova kalibracija bila približno 2 °C viša od kalibracije suvremenih uređaja.
To bi značilo da su tadašnja mjerenja mogla pokazivati više vrijednosti nego što je stvarna temperatura.
Mjerenje je u 19. stoljeću bilo znatno složenije nego danas. Živini toplomjeri, dugački približno 30 centimetara, najprije su se morali kalibrirati pomoću poznatih temperaturnih vrijednosti, poput vrelišta vode i tališta leda.
Pacijenti su zatim morali mirovati 15 do 20 minuta kako bi toplomjer pokazao temperaturu.
Dodatni problem predstavlja činjenica da je Wunderlich temperaturu mjerio ispod pazuha, dok se danas često koriste oralna mjerenja. Zbog različitih metoda rezultati se ne mogu jednostavno uspoređivati.
Ipak, Parsonnet smatra da pogrešna kalibracija ne objašnjava u potpunosti zabilježeni pad.
Njezin tim analizirao je i podatke američkih vojnih veterana iz razdoblja između 1862. i 1930. godine. Utvrdili su da su osobe rođene ranije imale višu prosječnu temperaturu od onih rođenih kasnije.
Dodatnu potvrdu pronašli su u dvjema novijim bazama podataka koje obuhvaćaju razdoblje od 1971. do 2017. godine, a u kojima su korišteni toplomjeri s usporedivom kalibracijom.
Četiri čimbenika koja utječu na tjelesnu temperaturu
Osim povijesnih i društvenih promjena, na individualnu tjelesnu temperaturu utječu i brojni prirodni čimbenici.
1. Dob
Starije osobe u prosjeku imaju nižu tjelesnu temperaturu. S godinama se metabolizam usporava, organizam postaje manje aktivan i troši manje energije.
2. Spol
Žene u prosjeku imaju nešto višu tjelesnu temperaturu od muškaraca, čak i izvan razdoblja menstrualnog ciklusa kada dolazi do prirodnih temperaturnih promjena. Znanstvenici još uvijek nemaju potpuno objašnjenje za tu razliku.
3. Doba dana
Tjelesna temperatura mijenja se tijekom dana u skladu s cirkadijalnim ritmom.
Prema istraživanju reumatologa Jonathana Hausmanna, najniže vrijednosti bilježe se između 3 i 5 sati ujutro, dok se najviše temperature pojavljuju između 16 i 18 sati.
To je vjerojatno povezano s povećanom aktivnošću tijekom dana.
4. Visina i tjelesna težina
Visina i težina također mogu utjecati na tjelesnu temperaturu. Više osobe mogu imati nešto nižu temperaturu zbog veće površine tijela preko koje se gubi toplina, dok veća tjelesna težina može biti povezana s blagim povećanjem temperature.
Treba li promijeniti medicinski standard od 37 °C?
S obzirom na rezultate novih istraživanja, postavlja se pitanje treba li vrijednost od 37 °C i dalje smatrati univerzalnom normalnom tjelesnom temperaturom.
Neki medicinski izvori već su prihvatili potrebu za preispitivanjem tradicionalnog standarda. Među njima su poznati medicinski priručnik Harrison’s Principles of Internal Medicine i medicinska baza podataka UpToDate.
Ipak, stručnjaci upozoravaju da se pojedinačne temperaturne vrijednosti ne bi trebale tumačiti kao stroge granice između zdravlja i bolesti.
„Važno je ne pridavati preveliku važnost takvim pragovima jer oni ne predstavljaju oštre granice. Nitko ne bi tvrdio da je 36,99 °C dramatično drukčije od 37,01 °C”, objašnjava Adrian Jaeggi.
Ipak, izrazito niska ili visoka tjelesna temperatura može biti znak ozbiljnijeg zdravstvenog problema.
Kod odraslih osoba temperatura niža od 35 °C ili viša od 40 °C zahtijeva posebnu pozornost i odgovarajuću medicinsku procjenu.
Znanost još traži konačan odgovor
Istraživanja pokazuju da se prosječna ljudska tjelesna temperatura tijekom posljednjih 150 godina doista promijenila, no znanstvenici još uvijek istražuju sve uzroke te pojave.
Bolje zdravstveno stanje, smanjenje broja infekcija, suvremeni način života i kontrolirana temperatura u zatvorenim prostorima mogu imati važnu ulogu. Istodobno se ne mogu potpuno zanemariti ni razlike u metodama mjerenja iz prošlosti.
Jedno je ipak jasno: tradicionalnih 37 °C nije univerzalna vrijednost koja vrijedi za svakog čovjeka u svim okolnostima.
Izvor: BBC, Sandy Ong. Tekst je preveden i redakcijski prilago