Katolička Crkva u nedjelju, 1. studenog slavi svetkovinu Svih svetih, a u ponedjeljak, 2. studenog na Dušni dan Crkva se sjeća svih vjernih mrtvih. Ta dva dana su posebni dani u životu svakog katolika.
U nemogućnosti da slavi svakog pojedinog u slavi, Crkva “jednom svetkovinom časti sve svete”. Gotovo 1.200 godina Crkva slavi 1. studenoga svetkovinu Svih svetih.
Papa Bonifacije IV. (608-615) posvetio je oko god. 610. rimski Panteon Bogorodici i svim mučenicima. Godinama se svetkovina Svih svetih u Rimu slavila 13. svibnja, a kasnije je prihvaćen irski i engleski datum svetkovine 1. studenoga.
Papa Grgur III. posvetio je oko god. 740. u bazilici Sv. Petra u Rimu posebnu kapelicu u čast Spasitelju, njegovoj Majci, apostolima, mučenicima i svim svetima. God. 827. papa Grgur IV. odredio je da se 1. studenoga u cijeloj Crkvi na svečani način slavi spomen Svih svetih. Ta je svetkovina spomen svih svetaca, proglašenih i neproglašenih, koji su svoj život proživjeli na čast Bogu, u duhu i po zahtjevima Evanđelja i na korist bližnjima..
Svetkovina Svih svetih je zapovjedani blagdan u Katoličkoj crkvi
Dan nakon Svih svetih je Dušni dan, dan kada se Crkva sjeća svih vjernih mrtvih, a tradicija potječe iz 7. stoljeća. Redovnik Odilo (+1049) iz samostana Cluny uspostavio je 2. studenoga kao dan kad su se redovnici posebno molili za sve vjerne mrtve.
Toga se dana u crkvama slave Mise za sve vjerne mrtve iz te župe ili biskupije, odnosno za duše svih umrlih vjernika. Prema tradiciji se na taj dan obilazi grobove pokojnika, premda se običaj, zbog toga što je svetkovina Svih Svetih u većini zemalja i neradni dan, posjećivanja grobova premjestio i na 1. studenoga.
Već u 4. stoljeću nalazimo prve zabilježene povijesne tragove blagdana Svih Svetih. Naime, Crkva je od svojih početaka jednom godišnje slavila sve svete mučenike.
Spomendan mučenika
Crkva, dapače, od samih početaka u bogoslužju imenom spominje svoje mučenike. Kako je broj mučenika i drugih svetaca vremenom narastao, pa ih je bilo nemoguće sve nabrojati, Crkva ih je mnoge od njih razvrstala u kalendar, slaveći njihov spomendan u određeni datum.
No i tu se našla samo manjina svetaca pa zato uvodi blagdan Svih svetih. “Pod izrazom “svi sveti”, ne misli se samo na osobe koje su službeno proglašene svetima. Mnogo je veće mnoštvo onih koji nisu stavljeni ni na oltar ni u kalendar, a u životu su ostvarili velika djela ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Upravo te želi Crkva počastiti blagdanom Svih svetih.
Neupadljivi, zaboravljeni ljudi koji su savjesno obavljali svoj posao i dužnosti, često podnosili nepravde, pokorom i trpljenjem zadovoljili za svoje grijehe i svjedočili veliku požrtvovnost: majke, očevi, vrsni radnici svake ruke, liječnici, branitelji domovine i ljudi svih zanimanja…. svi oni pripadaju mnoštvu svetih i njima je posvećen blagdan Svih svetih.
Crkva poziva sve ljude da ih se sjete, da im se zahvale i preporuče. To je prvi smisao posjeta grobovima.
Zašto se pale svijeće i ukrašavaju grobovi
U ove dane ljudi posvećuju posebnu pažnju uređenju grobova. Oni izgledaju bogatije nego inače, gotovo da i nema groba na kojem ne svijetli barem jedna svijeća, a oko glavnog križa često nije moguće hodati od gomile svijeća i lampaša koje su ljudi zapalili.
Svijeće se pale zato što se vjeruje da svjetlost pomaže dušama naših najmilijih da pronađu put do Boga, božanskog svjetla i vječne svjetlosti. Najčešće se pale lampaši jer oni osim što duže gore predstavljaju i manju opasnost od požara.
Cvijeće, buketi i vijenci na grobove se stavljaju kako bi se iskazalo poštovanje prema preminulima
Bilo da se radi o omiljenom cvijetu pokojnika ili o nekom drugom cvijeću, njima iskazujemo svoju ljubav prema tim osobama. Najčešće se na grobovima mogu pronaći krizanteme u raznim bojama, oblicima i veličinama. Od bijele i crvene koje su najčešće pa sve do narančaste i roza boje u raznim tonovima.
/Desk/