Konsenzus o budućnosti zemalja Zapadnog Balkana počinje se raspadati, dok SAD i EU u zemljama u okruženju sve otvorenije vode različite politike. Washington sklapa dogovore i pravi političke nagodbe, dok Bruxelels inzistira na pravilima i reformama.
SAD i Eu sve otvorenije se nadmeću za utjecaj na Zapadnom Balkanu. Nekada su zajedno podržavale stabilizaciju regije i njegov put prema EU, dok danas imaju različite političke i ekonomske interese. U Bosni i Hercegovini ne slažu se oko uloge visokog predstavnika, dok dodatnu zabrinutost izazivaju separatističke težnje i mogućnost novih rasprava o promjeni granica, piše Deutsche Welle.
Istovremeno, Washington jača svoje prisustvo kroz energetske projekte i investicije, dok EU pokušava sačuvati utjecaj obećanjem članstva i pristupom europskom tržištu. Kritičari upozoravaju kako bi sukob interesa SAD-a i EU, posebno ako demokracija i vladavina prava padnu u drugi plan, mogao dodatno destabilizirati regiju, a najveće posljedice ponovno bi snosili građani.
Tiho nadmetanje
Donald Trump protiv Europe. Nije riječ samo o Grenlandu i NATO-u. Tiho se odvija još jedno nadmetanje, i to na Balkanu. Regiju su 90-tih godina opustošili ratovi nastali raspadom Jugoslavije. Nekada su Sjedinjene Države i Europa zajednički radile na njegovoj obnovi. Danas se natječu za moć, novac i utjecaj, piše Deutsche Welle. Što njihovo rivalstvo znači za ovu krhku regiju? Može li ponovno destabilizirati Balkan?
Govorit ćemo zemljama Zapadnog Balkana. To je termin koji Europska unija koristi za šest država u svom neposrednom susjedstvu: Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Kosovo, Sjevernu Makedoniju, Crnu Goru i Albaniju. EU poručuje kako bi sve ove zemlje trebale postati članice, nakon provođenja niza reformi na području vladavine prava i tržišne ekonomije. Međutim, njihov put ka članstvu već dugo stoji u mjestu. Na tom putu postoje ozbiljne zapreke, poput tinjajućeg separatizma u BiH ili spora između Srbije i Kosova. Godinama su SAD podržavale integraciju Zapadnog Balkana u EU.
“Ujedinjeni smo u cilju kako bi vas vidjeli u NATO-u i EU što je prije moguće”, govorila je Hillary Clinton nekadašnja državna tajnica SAD-a. Danas, međutim, iz Washingtona stiže drukčija poruka.
“Možda nije politički korektno, ali je potpuno očito da je Europa katastrofa”, rekao je Donald Trump mlađi u travnju ove godine tijekom posjeta Banja Luci, a na poziv organizacijskog tajnika SNSD-a Igora Dodika, sina Milorada Dodika predsjednika te stranke.
Ekonomska i sigurnosna strana
Kako navodi DW, ova promjena ima dvije strane – sigurnosnu i ekonomsku. Kada je riječ o sigurnosti, State Department nedavno je priopćio kako je “era izgradnje država pod vodstvom SAD završena”. Ali, što to, zapravo znači?
Pogledajmo BiH, zemlju obilježenu brutalnim ratom 90-tih godina. U njoj žive tri najveće etničke zajednice: Bošnjaci, bh Srbi i bh Hrvati. Kako bi se okončali sukobi izmeđnju njih, uspostavljen je sustav podjele vlasti 1995. godine pod vodstvom SAD-a. Često se opisuje kao najkompliciraniji politički sustav na svijetu. Danas su SAD i Europa u sporu oko jedne od najmoćnijih dužnosti u tom sustavu: visokog predstavnika za BiH.
To je jedinstvena dužnost. Riječ je o stranom dužnosniku, najčešće iz Europe, sa širokim ovlastima i mogućnošću interveniranja u u politici BiH. Njegov zadatak je spriječiti da zemlja ponovno klizne u sukob. Međutim, njega biraju druge države i međunarodne organizacije, a ne građani BiH.
Njemački političar Christian Schmidt je bio posljednji visoki predstavnik. Nedavno je podnio ostavku i izjavio kako su ga SAD na to primorale. Administracija Donalda Trumpa želi ograničiti ovlasti visokog predstavnika, dok EU i dalje želi diplomata koji ima posljednju riječ u BiH.
Amerika s ispravnim stavom oko visokog predstavnika u BiH
“Po mom mišljenju, američki stav je u ovom slučaju ispravan. 30 godina nakon završetka ratnih djelovanja, vrlo je teško objasniti zašto bi međunarodno imenovani dužnosnik i dalje trebao imati ovako velike ovlasti u BiH”, kaže za DW Marko Prelec, politički analitičar za Balkan pri istraživačkoj organizaciji Međunarodna krizna grupa.
Ured visokog predstavnika odavno je postao dio geopolitičkog nadmetanja u Europi. Rusija se protivila izboru posljednjeg visokog predstavnika, kao i njen lokalni saveznik Milorad Dodik, lider Srba u BiH. Dodik je prijetio odcjepljenjem od BiH i ujedinjenjem područja Srba u BiH sa susjednom Srbijom.
“Ne krijemo da pripadamo jednom velikom srpskom narodu. nećete uništiti težnju ovog naroda da bude ujedinjen. Ovaj narod zaslužuje jedinstvenu državu. Na tom putu nas nitko ne može zaustaviti”, rekao je Milorad dodik, predsjednik vladajućeg SNSD-a u travnju prošle godine na javnom skupu.
Amerika i Europa nekada su zajedno djelovale protiv takvih prijetnji. Dodik je bio pod američkim sankcijama, a za njim su tragali i pravosudni organi BiH. Međutim, izbjegao je uhićenje, ostao blizak pokretu MAGA i slavio Trumpovu izbornu pobjedu. Dodik je smanjio retoriku tenzija i povukao se iz vlasti, ali je i dalje faktički lider Srba u BiH. Zauzvrat, Trumpova administracija uklonila ga je s liste sankcioniranih osoba.
Od čega EU strahuje?
SAD tvrde kako žele suradnju sa svim lokalnim zbog veće stabilnosti. Međutim, u Eu postoji bojazan da bi to moglo ohrabriti da ponovno pokuša mijenjati granice. Akteri na Balkanu mogli bi se ugledati na način na koji že završiti rat u Ukrajini.
“Ono što me brine je mogućnost završetka rata u kojem bi zapadne sile priznale teritorijalne promjene ostvarene silom u Ukrajini. U tom slućaju će se sigurno pojaviti akteri na Balkanu koji će kazati ‘A što je s nama?’ I mi bismo željeli mijenjati granice’. Srbija bi to mogla tvrditi kada je riječ o Kosovu i sjeveru Kosova, a Srbi u BiH bi mogli kazati kako se žele odcijepiti”, komentirao je Marko Prelec iz Međunarodne krizne grupe.
U pitanju su, dakle, vrlo važna sigurnosna pitanja. Ali SAD tvrde kako je njihov primarni fokus u regiji sada ekonomija. Veliki dio toga povezan je s LNG terminalom na jednom hrvatskom ostrvu, Krku, s kojeg SAD žele izvoziti plin zemljama Zapadnog Balkana, a koje su do sada uglavnom ovisile od ruske opskrbe. Njihova ponuda je ambiciozna.
“To su Trumpovi mirovni plinovodi. U množini. Što to znači? Predsjednik Trump voli energiju. To je na neki način, mir kroz trgovinu”, kazao je Chris Wright, američki ministar energetike.
Druga strana medalje
Nove poslovne veze svakako su dobrodošle na Balkanu gdje su strane investicije prijeko potrebne. Ali, postoji i druga strana medalje.
“Ono što situaciju čini složenom, a po mom mišljenju i prilično štetnom za regiju i transatlantske odnose je što Trumpova administracija u drugom mandatu otvoreno favorizira pojedine američke tvrtke sumnjive reputacije, koje su na različite načine povezane s predsjednikom Trumpom i njegovom obitelji. Zbog toga sve ovo djeluje kao svojevrstan oblik korupcije”, komentira Prelec.
Plinovodom Južna interkonekcija trebao bi se prevoziti tečni prirodni plin od hrvatskog terminala, preko BiH do Srbije. Projekt je godinama bio blokiran. Međutim, nakon novog američkog zanimanja, stvari su se počele odvijati iznenađujuće brzo. Usvojen je poseban zakon kojim je projekt, bez javnog tendera, dodijeljen američkoj tvrtci bez prethodnog iskustva u plinskom sektoru.
Na njenom čelu nalaze se Trumpov bivši odvjetnik i brat njegovog nekadašnjeg savjetnika,
Jesse Binnall i Joseph Flynn.
“Moram kazati kako živimo u apsurdnoj stvarnosti. SAD su nekada bile glavni promotor demokratskih vrijednosti u zemljama u okruženju. Više ne vidimo ni pokušaj da se poštuje vladavina prava i lokalne institucije”, kaže za DW Ivana Korajlić iz Transparency International u BiH.
“To posebno pogađa EU koja veliki dio svog identiteta zasniva na transparentnom poslovanju, vladavini prava, poštenoj trgovini i jednakim uvjetima za sve”, smatra Prelec.
EU godinama radi na uključivanju zemalja Zapadnog Balkana u svoje energetsko tržište, iako one još nisu članice Unije. BiH je upozorila kako bi mogla izgubiti podršku i ukoliko ne bude poštovala zajednička tržišna pravila. Pod dodatnom lupom našli su se i drugi američki energetski poslovi u refiji: Sjevernoj Makedoniji, Albaniji i Srbiji. U Srbiji je, primjerice, tender za novu hidroelektranu imao uvjet kako mogu konkurirati isključivo američke tvrtke. Nije teško pretpostaviti kako Europa zbog toga nije bila zadovoljna.
Europa više ulaže nego SAD
Ipak, europske investicije u Zapadni Balkan i dalje višestruko nadmašuju američke.
Više od polovice ulaganja dolazi iz EU , dok na SAD otpada manje od tri posto. Što onda Eu čini kako bi ograničila utjecaj ljudi iz Trumpovog okruženja?
“Na žalost, ne vidimo dovoljno snažnu reakciju EU-a. Ona mora biti puno brža”, komentira Korajlić iz Transparency Internationala.
Prelec također kaže:” EU iz ovog ili onog razloga, ne realizira velike projekte na Zapadnom Balkanu. Ne postoji jedan veliki projekt na koji bi mogla pokazati. Kada SAD najave investiciju od dvije milijarde dolara, to postaje tema o kojoj svi govore”.
Najveći adut EU za utjecaj na zemlje Zapadnog Balkana je perspektiva članstva u zamjenu za provođenje reformi. Međutim, vjerodostojnost tog obećanja sve više blijedi.
“Građani Zapadnog Balkana slušaju o europskim integracijama već generacijama. Nitko nije primljen već 13 godina, od ulaska Hrvatske 2013. godine. Stoga ljude treba ponovno uvjeriti kako će se to zaista dogoditi”, ocjenjuje Prelec.
To bi se uskoro moglo promijeniti jer Crna Gora privodi kraju pristupne pregovore i želi postati članicom 2028. godine. Francuska i Njemačka sada zagovaraju fleksibilniji pristup kako bi zemlje kandidati ostale motivirane, a utjecaj EU sačuvan. Ideja je da države kandidatkinje dobiju raniji pristup europskim programima i tržištu, još prije punopravnog članstva. Slični prijedlozi pojavljuju se svakih nekoliko godina, ali veće krize uglavnom preuzmu pozornost Bruxellesa. Sada bi upravo rastući utjecaj SAD-a mogao natjerati EU na ozbiljnije djelovanje na Balkanu. Na neki način, veće zanimanje i više investicija mogli bi biti dobra vijest za Zapadni Balkan.
Ali, pojedini strahuju kako bi sukob između SAD-a i EU-a mogao potaknuti nestabilnosti. Posebno ukoliko Washington prestane davati prioritet demokraciji i usmjeri se na kratkoročne dogovore.
“Građani će platiti najvišu cijenu. Strane vlade se mijenjaju. Njihovi pristupi se s vremenom mijenjaju, ali posljedice svega toga ostaju građanima koji ovdje žive i koji će ih morati podnositi”, zaključuje Korajlić.
Već 30 godina nakon ratova, razmimoilaženja SAD i Europe moglo bi donijeti nove podjele na Zapadnom Balkanu., zaključuje DW.
/Desk/