Američka politika prema Zapadnom Balkanu sve se više oblikuje oko energetike, prije svega oko izvoza američkog ukapljenog prirodnog plina (LNG), piše ugledni britanski list The Economist.
List navodi da je plutajući LNG terminal na hrvatskom otoku Krku od 2021. godine postao „ključna europska točka” za uvoz ukapljenog plina, koji dolazi „uglavnom, ali ne isključivo iz Amerike”. Prema ocjeni The Economista, upravo je Krk dio razloga zbog kojeg se američki i europski ciljevi u regiji, koji su desetljećima bili usklađeni, sada sve više razilaze.
„U šest zemalja Zapadnog Balkana koje nisu članice Europske unije, politika America First (Amerika na prvom mjestu) počinje buldožerom gurati EU s puta”, piše list.
Američki plin kao zamjena za ruske energente
The Economist podsjeća na travanjski samit Inicijative triju mora u Dubrovniku, gdje je američki tajnik za energetiku Chris Wright predstavio „Trump Peace Pipelines Framework” (Trumpov okvir za mirovne plinovode). Wright je tada poručio kako bi taj okvir omogućio srednjoj i istočnoj Europi da preostalu ovisnost o ruskom plinu zamijeni američkim.
Hrvatska je na tom samitu potpisala sporazum o povezivanju Krka s Bosnom i Hercegovinom, koja trenutačno sav svoj plin dobiva iz Rusije. Istog mjeseca, jedna je američka kompanija potpisala ugovor vrijedan šest milijardi dolara o isporuci LNG-a Albaniji.
„Amerika želi više od samog okončanja ruskog energetskog uvoza u Europu”, piše The Economist, dodajući da Washington nastoji obnoviti svoju „energetsku dominaciju”, „projektirati moć” i suzbiti europske klimatske politike koje smatra štetnima po interese SAD-a.
Kontroverzni ugovori i zaobilazak pravila EU-a
Europski dužnosnici strahuju da bi zamjena ruskog plina američkim mogla usporiti prijelaz zemalja regije na obnovljive izvore energije te otežati njihovo usklađivanje s energetskim zakonodavstvom EU-a.
Poseban fokus stavljen je na plinski interkonektor između BiH i Hrvatske (Južna interkonekcija), o kojem se raspravljalo godinama, ali se domaći političari nisu mogli dogovoriti.
„U travnju su, međutim, Bosanci iznenada izmijenili zakon i imenovali američku kompaniju bez prethodnog iskustva u plinu ili plinovodima kao glavnog investitora u projektu”, navodi list. The Economist dodaje da se među direktorima te kompanije nalaze bivši Trumpov odvjetnik te brat Michaela Flynna, bivšeg Trumpova savjetnika za nacionalnu sigurnost.
Utjecaj na političke odnose u BiH
List podsjeća da je Michael Flynn lobist Milorada Dodika, kojeg opisuje kao „proruskog de facto lidera srpske polovice Bosne”. Ističe se i da Dodik već ima koristi od intervencija Trumpove administracije, pri čemu se navodi da je visoki predstavnik Christian Schmidt u svibnju izjavio kako podnosi ostavku „pod američkim pritiskom”. Schmidt se, prema tekstu, protivio dodjeli plinskog ugovora bez javnog natječaja jer je to bilo u suprotnosti s pravilima EU-a.
„Američka politika u Bosni sada je vođena tim investitorima i tim investicijama”, izjavio je za The Economist politički analitičar Adi Ćerimagić.
Pritisak na ostatak regije: „Kupujte naš plin ako želite našu podršku”
Američki energetski pritisak širi se i na Srbiju, Sjevernu Makedoniju i Kosovo:
- Srbija: Mogla bi biti pritisnuta da kupuje američki LNG. Vlada u Beogradu je ovog mjeseca raspisala poziv za gradnju nove hidroelektrane u kojem je izričito navedeno da se mogu prijaviti isključivo američke kompanije.
- Sjeverna Makedonija: U veljači je potpisala sporazum o kupnji američkog LNG-a.
- Kosovo: Od Prištine se traži da oživi projekt povezivanja s plinskom mrežom preko Sjeverne Makedonije.
„Poruka Amerike je jasna: ako želite zadržati našu podršku, ignorirajte Europljane i kupujte naš plin”, zaključuje The Economist.
Iako Europska unija pozdravlja američki LNG kada on pomaže zemljama Balkana da prestanu kupovati ruski plin, problem vidi u elementima „prisile” i pogodovanjima političkim i poslovnim akterima s obje strane Atlantika. U svijetu u kojem pravila ustupaju mjesto moći, Europljani će, zaključuje list, možda morati smisliti način kako parirati američkoj ponudi.
