Jedan od najdirljivijih dijelova mog rada s Moving Classics TV-om je otkrivanje duboko osobnih priča iza glazbe. U nedavnom intervjuu razgovarao sam s pijanistom i kompozitorom Dariom Lukićem iz Bosne i Hercegovine čije su riječi ostale uz mene dugo nakon završetka našeg razgovora.
Tijekom rata devedesetih godina, on i njegovi prijatelji pronašli su napušteni klavir u uništenoj kući. Okupili su se tamo i naučili svirati dok se svijet oko njih rušio.
Rekao mi je: “Glazba je zaštitila moj unutarnji svemir od svakodnevnih negativnih utjecaja koji mogu rastrgati dušu osobe“- Ovo mi je nevjerojatno moćno.
Ne zbog virtuoznosti ili uspjeha u karijeri – već zato što nas podsjeća kakva glazba zaista može biti: utočište, tihi otpor, način očuvanja čovječanstva u teškim vremenima.
Njegov album se zove’ Invisible’, predstavlja unutarnji svijet koji se ne može uvijek vidjeti: uspomene, emocije, mašta, tišina, mir. I mene je dirnula njegova poniznost.
Kada je govorio o budućnosti klasične glazbe, jednostavno je rekao: “Klasična glazba je preživjela stoljeća, ratove, carstva i sukobe. Ne bojim se budućnosti glazbe“.
A možda je to upravo razlog zašto je glazba i danas toliko važna. U svijetu punom buke, ubrzanja i stalne distrakcije, glazba i dalje može stvoriti prostor gdje se ljudi ponovno povežu sa sobom.
Još jedna rečenica iz našeg intervjua koja me se dojmila: “Dajte priliku klasičnoj glazbi. Možda probudi emocije koje nas je današnji ludi svijet natjerao da zaboravimo. “
Ovakve umjetničke glasove volim dijeliti putem Moving Classics TV-a – pošteni, ljudski i duboko povezani sa samim životom.
Ovo je uvod koji je napisao autor intervjua s mostarskim glazbenikom, samoukim pijanistom, novinskim urednikom i novinarem Dariom Lukićem. Ovaj umjetnik surađivao je s raznim umjetnicima u Bosni i Hercegovini, a najznačajniji je sa Sanelom Marićem, s kojim je uglazbio stihove dobitnika Nobelove nagrade za književnost Ive Andrića.
Radi kao novinar, ali klavirska glazba mu je dugogodišnja strast. Prošle godine snimio je klavirski album pod nazivom ‘Nevjerojatno’, a trenutno radi na novom albumu, čiji je radni naslov ‘Misao’. Album bi trebao izaći početkom ljeta 2026.
Prenosimo intervju s platforme Moving Classics TV s mostarskim glazbenikom Dario Lukićem
-Što vam osobno znači glazba?
Na ovo pitanje mi je uvijek teško odgovoriti. Osobno, glazba mi donosi određeni mir i ravnotežu, čini me boljom osobom. Slušanje različitih izvođača, kao i stvaranje vlastite glazbe, donosi određenu radost, štiti moj unutarnji svemir od svakodnevnih negativnih utjecaja koji mogu rastrgati čovjekovu dušu. Uz glazbu se lakše snalazim u životu u današnjem svijetu. Album koji sam objavio zove se ‘Nevidljivi’ upravo zato što predstavlja moj unutarnji, nevidljivi svijet. Ne želim previše mistificirati kreativni proces, jednostavno sjednem za svoj stari Rhodes klavir ili za klavir u umjetničkoj galeriji i pustim da me zvuk vodi. Nadam se da će oni koji slušaju moju glazbu osjetiti nešto slično, ako ništa drugo, možda će im to pomoći da se opuste u miru.
-Slažete li se da je glazba sve o fantaziji?
Ne znam. Neki ljudi osjećaju, neki ne. Tijekom kreativnog procesa imam različite ‘fantazije’, različite misli, emocije u glavi, često zamišljam kakav bi film bio prikladan za moju glazbu, ideje dolaze i ponekad odlaze. Zanimljivo je da različiti slušatelji mogu dati različite poglede na skladbu, pa je sigurno da ih glazba potiče na razmišljanje, na ‘fantaziranje’.
-Da niste profesionalni glazbenik, što biste bili?
Nisam baš profesionalni glazbenik. Radim kao urednik i novinar u lokalnim dnevnim novinama, ali glazba me prati od djetinjstva. Tijekom rata 1990-ih, to je bio moj bijeg od strašne stvarnosti. U srušenoj kući, prijatelju je ostavljen klavir. Tamo bismo se okupljali i učili svirati kroz igru. Tako je sve počelo. Kasnije se razvilo u nešto veće, drugačije bendove. U to vrijeme glazbena škola nije radila, niti je itko od nas razmišljao o odlasku u školu. Danas žalimo zbog toga. Možda ne bih čekao toliko godina da objavim vlastiti album klavirske glazbe. Ali tješim se da nikad nije kasno stvarati dobru glazbu, sve dok me prsti i mozak slušaju.
-Publika klasične glazbe stari, brinete li se za budućnost?
Klasična glazba preživjela je stoljećima. Svi ratovi, svi svjetski sukobi, uspon i pad različitih režima, carstava… Ne bojim se za budućnost glazbe. Stari li publika? S današnjim komunikacijskim kanalima mislim da glazba nikada nije bila dostupnija svima. Ali, osobno, ne znam kako to iskoristiti da privučem mlađu generaciju.
-Kakva je po vašem mišljenju uloga glazbe u 21. stoljeću? Vidite li da se ta uloga mijenja?
Iskreno, volio bih čuti i mišljenje o ovoj temi od profesora, sociologa, kao i umjetnika s puno više svjetskog iskustva od mene. Ja sam samo čovjek koji pokušava stvoriti originalnu klavirsku glazbu u svom skromnom svijetu i pod svojim skromnim okolnostima.
-Mislite li da današnji glazbenik treba biti kreativniji? Koja je za vas uloga kreativnosti u glazbenom procesu?
Za mene je kreativnost vrlo važna. Cijeli proces stvaranja umjetničkog djela je predivan. Bez obzira na prepreke na tom putu. U svijetu postoji ogroman broj glazbenika, možda je današnja popularna glazba malo previše uniformna za moj ukus, ali kreativnosti ne nedostaje. Uvijek je prisutna. Naravno, što više kreativnosti, to bolje za glazbeni svijet.
-Mislite li da mi kao glazbenici možemo nešto učiniti kako bismo privukli mlađu generaciju na glazbene koncerte? Kako biste to učinili?
Trenutno ne nastupam, možda nekoliko puta godišnje, ali ne sa svojom klavirskom glazbom, već kao pratnja bosanskohercegovačkom umjetniku Sanelu Mariću. Nisam razmišljao o tome kako privući mlađu publiku. Ali volio bih znati i odgovor na to pitanje. Pretpostavljam da bi općenito bolji plasman klasične glazbe, uz dobru produkciju, s vremenom trebao privući više mladih ljudi na koncerte. Također, mislim da je važno djecu od malih nogu učiti o važnosti klasične glazbe, putem obrazovnih institucija.
Recite nam nešto o svom kreativnom procesu. Koje vam je najdraže djelo (koje ste napisali) i kako ste počeli raditi na njemu? Nemam klavir. Dakle, kreativni proces je vrlo zanimljiv. Imam stari Rhodes klavir kod kuće i digitalni scenski klavir. Na njima razvijam svoje prve ideje, a zatim idem u umjetničku galeriju koju vodi moj prijatelj, koja ima koncertni klavir. Tamo dalje razvijam skladbe, a na kraju idem u studio snimati. To je tehnički dio. Inspiracija? Dolazi iz različitih izvora, iz načina života koji živimo u mojoj zemlji, razgovora s prijateljima, različitih životnih situacija, emocionalnih stanja, ali i slušanja drugih autora različitih žanrova, od jazz glazbe, rocka, popa, klasike, elektroničke glazbe… Ako bih morao izdvojiti koja mi je skladba najdraža…, možda ‘Invisible’, to je bila prva na prošlom albumu. Započeo sam je svirajući jazzy riff na klaviru danima, a na kraju je otišla u potpuno drugom smjeru. Volim pustiti da me trenutna inspiracija odvede u smjeru koji u početku nisam planirao. Sloboda.
–Možete li dati neki savjet mladima koji žele sami otkriti klasičnu glazbu?
Sve što mogu reći je ‘dajte klasičnoj glazbi priliku’. Poslušajte instrumentalnu glazbu u miru, ne mora to biti poznati komad, može biti moderni klasik. Možda će vas dirnuti i probuditi neke emocije koje ste zaboravili u današnjem ludom svijetu. Nisam već neko vrijeme upoznao mladu osobu koja je zainteresirana za klasičnu glazbu. Osim djece koja pohađaju glazbenu školu, ali puno ih je u školi zbog roditelja. Pretpostavljam da će se nekome klasika svidjeti u budućnosti.
-Razmišljate li o publici kada skladate?
Nisam do sada razmišljao o publici. Nisam razmišljao o tome hoće li se nekome svidjeti moja glazba ili ne, niti kako će publika reagirati. Trenutno ne nastupam, više sam fokusiran na stvaranje glazbe koja mi donosi određeni mir, pa nisam razmišljao o publici. Možda bih trebao?
-Koji projekti dolaze? Eksperimentirate li u svojim projektima?
Trenutno radim na novom albumu, koji će ujedno biti i album za klavir. Nadam se da ću uskoro moći dovršiti ovaj projekt. Bit će stilski sličan albumu Invisible, pokušat ću neke skladbe malo više uvesti u klasični stil, neke su smirujuće, neke su napravljene kao mali motivi, na primjer ‘leptir’ ili ‘brod’. Neke zvuče kao da su napisane za filmove. Bit će zanimljivih skladbi i ideja. Što se tiče eksperimentiranja, razmišljao sam o izradi skladbi za trio jazz klasika, ali i o kombinaciji s malo elektroničke i klasične glazbe. Ali, prvi cilj je završiti i objaviti novi klavirski album, a onda ćemo razmišljati o budućim projektima.