Više od jednog desetljeća kineski lider Xi Jinping nadgledao je duboku transformaciju kineskoga gospodarstva s jednim jasnim ciljem: osigurati energetsku sigurnost zemlje.
U okviru te vizije Kina je pokrenula pravu revoluciju obnovljivih izvora energije, razvijajući vjetroelektrane, solarne sustave i hidroenergiju, istovremeno intenzivirajući eksploataciju nafte na kopnu i moru te sklapajući sporazume s partnerima kako bi osigurala dodatne isporuke. Sve je to imalo za cilj smanjenje ovisnosti o uvoznom gorivu i zaštitu od vanjskih šokova.
Danas, povijesna naftna kriza izazvana ratom između Sjedinjenih Američkih Država, Izraela i Irana predstavlja najozbiljniji test kineskih napora prema energetskoj samodostatnosti. Prema svemu sudeći, Kina taj test prolazi.
Dok su mnoge azijske zemlje suočene s nestašicama goriva i užurbano traže nove izvore opskrbe, Kina, najveći svjetski uvoznik energije, raspolaže velikim zalihama nafte, industrijom koja se u velikoj mjeri oslanja na domaće izvore energije i sve većim brojem električnih vozila umjesto onih na benzin.
Potvrda dugogodišnje strategije
Prema riječima Erice Downs iz Centra za globalnu energetsku politiku na Sveučilištu Columbia, sposobnost Kine da izdrži ovakve energetske šokove predstavlja potvrdu dugogodišnje strategije jačanja energetske sigurnosti. Kako navodi, kinesko rukovodstvo sada može reći da je donijelo ispravne odluke.
Ova potvrda dolazi u trenutku kada se Sjedinjene Američke Države povlače iz snažnog fokusa na obnovljive izvore energije i električna vozila, čime se dodatno produbljuje razlika između dva najveća svjetska ekonomska modela.
Još od početka devedesetih godina, kada je Kina postala neto uvoznik energije, ovisnost o Bliskom istoku smatrala se ozbiljnim sigurnosnim rizikom. Posebnu zabrinutost izazivaju uski pomorski prolazi poput Malajskog prolaza, kroz koji prolazi veliki dio energetskih isporuka, a koji bi u slučaju sukoba mogli biti blokirani.
Kako bi smanjila oslanjanje na pomorske rute, Kina je tijekom proteklih desetljeća izgradila mrežu skupih naftovoda i plinovoda iz Središnje Azije, Rusije i Mjanmara. Istovremeno je diversificirala dobavljače, pri čemu je Rusija, nakon invazije na Ukrajinu, postala jedan od glavnih izvora nafte.
Razmišljanje o “najgorem scenariju”
Za razliku od svojih prethodnika koji su se fokusirali na proširenje izvora opskrbe, Xi Jinping je nastojao smanjiti ukupnu ovisnost o inozemstvu. Njegov se pristup zasniva na razmišljanju o najgorim scenarijima, uz stalno naglašavanje nacionalne sigurnosti u svijetu koji smatra nestabilnim i nepredvidivim.
Pod njegovim vodstvom Kina je ubrzala razvoj obnovljivih izvora energije i električnih vozila, uz snažnu državnu potporu. Danas se diljem zemlje grade ogromni solarni i vjetroparkovi, dok domaća industrija proizvodi pristupačne baterije za električna vozila koja sve više zamjenjuju automobile s motorima na fosilna goriva.
Istovremeno, Kina nastavlja koristiti i ugljen kao stabilan izvor energije, što pokazuje da se još nije u potpunosti odrekla fosilnih goriva. Iako je najveći svjetski emiter ugljikovog dioksida, zemlja paralelno razvija i napredne tehnologije poput nuklearne fuzije i zelenog vodika.
Državne energetske kompanije dodatno ulažu u istraživanje novih nalazišta nafte i plina, uključujući područja pustinja i morskog dna, dok se istovremeno stvaraju velike strateške rezerve koje mogu pokriti višemjesečne potrebe.
Rezultati u jeku krize
Iako Kina uvozi relativno mali udio ukupne energije, oko 15 posto, i dalje ovisi o uvozu za oko 70 posto nafte i 40 posto prirodnog plina. Unatoč tome, njezin se sustav pokazao otpornijim nego u mnogim drugim zemljama tijekom aktualne krize.
Rast cijena goriva utjecao je na zrakoplovni promet, transport i industrijske troškove, ali su vlasti intervenirale kako bi ublažile posljedice. Omogućeno je korištenje komercijalnih rezervi nafte kako bi se stabiliziralo tržište.
Danas je Kina vodeći svjetski proizvođač obnovljive energije, s kapacitetima koji višestruko nadmašuju druge velike ekonomije. Udio obnovljivih izvora u energetskom miksu brzo raste, uz dugoročni cilj smanjenja dominacije ugljena. Električna i hibridna vozila čine više od polovice novoprodanih automobila u zemlji, čime se značajno smanjuje potražnja za naftom.
Kriza je dodatno naglasila ranjivost ključnih transportnih pravaca poput Hormuškog tjesnaca, no upravo ta ovisnost čini kinesku otpornost još upečatljivijom. Izvoz kineskih zelenih tehnologija naglo raste, a države koje su ranije bile oprezne prema kineskim rješenjima sada bi mogle promijeniti stav i ozbiljnije razmotriti njihovu primjenu u svrhu vlastite energetske sigurnosti.
Može li kineski model energetske samodostatnosti poslužiti kao predložak drugim zemljama u razvoju?