Ova dijeta povezuje se s gubitkom težine, duljim životnim vijekom, pa čak i nižim rizikom od raka — kod miševa. Što je s ljudima?
Godine 2013., britanski novinar i liječnik predstavili su dotad nepoznati prehrambeni protokol široj javnosti. Ideja je bila jednostavna: dva dana u tjednu jedite gotovo ništa — manje od 600 kalorija. Ostatak vremena jedite normalno, prenosi The New York Times.
Autori, dr. Michael Mosley i Mimi Spencer, tvrdili su da „Dijeta povremenog posta“ (The Fast Diet) može pomoći u skidanju masnih naslaga, suzbijanju dijabetesa tipa 2 i odgađanju bolesti tijela i uma povezanih sa starenjem. Rana istraživanja na laboratorijskim miševima pokazala su goleme prednosti, a znanstvenici su bili entuzijastični oko primjene na ljudima.
Ovaj jednostavni povremeni post (danas poznat kao dijeta 5:2) postao je međunarodna senzacija. Danas postoje deseci varijacija, popraćeni knjigama, aplikacijama i suplementima. Prema istraživanju iz 2024. godine, čak 13 % Amerikanaca eksperimentiralo je s povremenim postom.
Svi oblici povremenog posta izmjenjuju razdoblja dopuštenog unosa hrane s razdobljima posta. U najpopularnijoj varijanti, dijeti 16:8, postite veći dio dana i jedete samo unutar osmosatnog prozora.
Zagovornici tvrde da su ove dijete lakše za praćenje od klasičnih dijeta te da nude veće metaboličke koristi. No, istraživači postaju sve skeptičniji. Kako se gomilaju nove studije, jaz između tvrdnji i stvarnih dokaza postaje sve veći. „Iskreno, to je precijenjeno“, kaže Krista Varady, profesorica nutricionizma na Sveučilištu Illinois u Chicagu.
Odakle potječe povremeni post?
Od početka ovog stoljeća, studije su pokazivale da kratka razdoblja radikalnog ograničenja kalorija donose nevjerojatne prednosti životinjama. „Ako mišu dopustite da jede samo u prozoru od četiri ili šest sati, on će živjeti dulje, neće dobiti rak, demenciju ni dijabetes“, kaže Michelle Harvie, istraživačica koja je kreirala dijetu 5:2.
Teoretski, post funkcionira jer pad šećera u krvi tjera stanice da se hrane zalihama masti i prijeđu u način rada s niskom potrošnjom. Umjesto dijeljenja, stanice se tada fokusiraju na popravak, reciklirajući oštećene komponente u procesu koji se naziva autofagija.
Međutim, miševi imaju znatno brži metabolizam od ljudi. Ta metabolička razlika znači da se dokazi sa životinja ne prenose nužno na ljudska bića.
Pomaže li doista kod mršavljenja?
Najčešća tvrdnja je da je povremeni post učinkovitiji od klasičnih dijeta. No, kod ljudi podaci to ne potvrđuju. James Betts, profesor metaboličke fiziologije, ističe da su mnoga istraživanja koja idu u prilog postu niske kvalitete ili sadrže ozbiljne metodološke pogreške.
„Postoji vjerojatno samo 20 ili 30 dobrih studija“, kaže dr. Varady. „Kao i svaka druga dijeta, ne može proizvesti više od 5 % gubitka težine.“ Također, pokazalo se da ljudima povremeni post dosadi jednako brzo kao i svaka druga dijeta.
Utjecaj na metaboličko zdravlje
Iako su neka istraživanja pokazala poboljšanja kod dijabetičara i osoba s masnom jetrom, ti su benefiti gotovo identični onima koji se postižu bilo kojom dijetom koja dovodi do gubitka kilograma. Neki oblici posta, poput posta svaki drugi dan, mogu čak biti štetni jer dovode do većeg gubitka mišićne mase, što negativno utječe na metabolizam.
Kognitivne prednosti i rak
Dok neki tvrde da post poboljšava koncentraciju, dokazi kod ljudi su oskudni. Kognitivna poboljšanja primijećena su tek nakon ekstremnih postova od četiri do pet dana, što je neusporedivo s popularnim blažim varijantama.
Što se tiče raka, istraživanja sugeriraju da post može smanjiti nuspojave kemoterapije (poput mučnine i oštećenja živaca), što pacijentima pomaže da ustraju u liječenju. Jedna manja studija sugerirala je da bi verzija dijete 5:2 mogla usporiti napredovanje metastatskog raka dojke, no to još zahtijeva potvrdu velikih istraživanja.
Zaključak stručnjaka poput dr. Varady je jasan: što je studija kvalitetnija, to manje posebnih koristi pronalazi. „Nismo trebali davati tolika obećanja ljudima na temelju pokusa na miševima.“
