Poznati hrvatski pjevač i jedan od glazbenih simbola Dubrovnika, Ibrica Jusić, u razgovoru sa Senadom Hadžifejzovićem za Face TV, između ostaloga govorio je i o svom porijeklu.
“Ja se nikada nisam dao uvući u politiku, jer kao glazbenik pripadam cijelom svijetu, a ne samo jednoj grupaciji. Pjevao sam i Tuđmanu kad mu nitko nije htio pjevati 20 dana prije prvih izbora u Hrvatskoj, a nakon što nisam htio ući u HDZ, onda me godinama nigdje nije bilo. Ali s ponosom kažem da sam Hrvat islamske vjeroispovijesti. To je činjenica, ne možeš od toga pobjeći. Možeš od svega pobjeći, ali od sebe ne možeš. Ja znam tko sam, što sam…”, rekao je Ibrica.
Kazao je kako se svugdje osjeća ugodno, da nikome ne želi zlo i da se iskreno raduje dobrim ljudima i dobroj energiji.
„Moj album ‘Ibrica’ je smatran simfonijskim. Đelo je komponirao sve te pjesme sa tog albuma. Bivši načelnik Pelagićeva me prozvao begom. Nikada se nisam dao uvući u politiku. Pjevao sam Tuđmanu, ali nisam dao da me uvuče u politiku. Ako mi je Allah dao talent, onda ga moram podijeliti sa ljudima koji me žele slušati. Kada dođem u Sarajevo, kao da sam došao u svoj Mostar.“
O ljubavi prema psima
Jusić otkrio kako je pas Simba došao u njegov život: „Mog Bonda ispratio sam u krematoriju, a pola sata kasnije našao Simbu, bebu od dva mjeseca. Ovo mi je peti pas. Dobio sam želju da imam akitu nakon filma ‘Hačiko’. Uvijek plačem na tom filmu. Pse ne dresiram nego odgajam. Simba dočekuje publiku na koncertima i ne miče se. On osvaja žene. Žene se bacaju na njega, ja im kažem: ‘Dajte malo i meni.’“
„Majka mi je iz Blagaja, od Velagića. 1927. godine babo se zaljubio u Dubrovnik, putovao je fićom tamo. Moj stariji brat Kemo također je putovao. Poslije rata smo živjeli u magacinu, na zemnom tlu. Ali u kući je uvijek bilo pjesme. Država nas je izbacila iz tog prvog stana, ali moj otac je uvijek prodavao voće na pijaci; bio je dobar trgovac. Imali su sedmero djece. Tada nije bilo televizije ni interneta. Svi smo u porodici umjetnički nadareni. Sestra mi je u Beogradu bila solista. Mama je također lijepo pjevala. Genetski kod se nastavio. Svaki dan se čujem s braćom. Nikada nismo bili tako povezani otkad je Đelo otišao.“
/Desk/
