Kina je postala jedna od najvećih svjetskih bankara. No kineski financijski utjecaj u inozemstvu teško je pratiti. Tamošnja vlast “alergična” je na transparentnost”, kaže Brad Parks iz AidData, istraživačkog centra pri koledžu William and Mary u Virginiji. On i njegovi kolege pokušali su još 2009. uvjeriti kinesko Ministarstvo trgovine da se barem malo otvori. “Zar ne želite da svijet zna koliko ste velikodušni?” pitali su. Ministarstvo je ostalo hladno. “Svi koji trebaju znati koliko smo velikodušni već to znaju”, odgovorili su.
Stoga su istraživači krenuli drugim putem. Pregledavali su medijske izvještaje u potrazi za informacijama o zajmovima i donacijama kineske vlade i njezinih državnih kreditora. Također su posegnuli za službenim izvorima u zemljama zajmoprimcima i u multilateralnim institucijama poput Svjetske banke. Ranije su objavljivali svoja otkrića o kineskom financiranju zemalja u razvoju. A 18. studenoga objavili su izvješće o kineskoj pomoći i kreditiranju ostatka svijeta. Nova baza podataka obuhvaća više od 30.000 projekata od 2000. do 2023. godine, a u nju su uključene bogate i siromašne zemlje, kao i privatni zajmoprimci.
Trend koji dominira Kinom alarm je za ostatak svijeta
Kineske financijske obveze u tom razdoblju dosegnule su 2,17 bilijuna dolara (preračunato za inflaciju). No samo se 6% tog iznosa može smatrati razvojnim potporama, bilo kroz donacije ili kroz povoljne kredite. Još oko 3% teško je razvrstati zbog manjka pouzdanih podataka. Siromašne zemlje zadužile su se kod kineskih državnih kreditora za 1,02 bilijuna dolara, što čini 47% ukupnog iznosa. Zemlje s visokim prihodima preuzele su preostalih 43%. Najveći pojedinačni dužnik, s ukupno 202 milijarde dolara, bile su Sjedinjene Američke Države.
Tko posuđuje?
Iznenađujuće mali dio tih sredstava povezan je s “Inicijativom Pojas i put” (BRI), globalnim programom kreditiranja i ulaganja koji zagovara kineski čelnik Xi Jinping. Krediti za infrastrukturu u sklopu BRI-ja činili su tako samo 20% ukupnog kineskog kreditiranja u desetljeću nakon pokretanja inicijative 2013. Investicije u BRI predvodile su kineske “političke banke”, poput Kineske razvojne banke i Kineske izvozne-uvozne banke. No kako se kinesko kreditiranje siromašnih zemalja smanjivalo, tako su i te banke postale puno manji kreditori, donosi The Economist.
To je otvorilo prostor za kineske goleme komercijalne banke, poput ICBC-a ili Bank of China. One su u državnom vlasništvu, ali usmjerene na ostvarivanje profita, te su bile odgovorne za oko 60% ukupnog kreditiranja kineskih državnih kreditora u razdoblju od 2019. do 2023. U zemljama s visokim prihodima, gdje im je možda prirodnije poslovno okruženje, činile su više od 80% takvog kreditiranja.
U Kini bjesni rat dostavljača
Mnogi od tih zajmova naizgled su sasvim bezazleni. Banke poput ICBC-a ili Bank of China pratile su svoje klijente u inozemstvo, otvarajući podružnice na najbogatijim svjetskim tržištima. Također sudjeluju u sindiciranim zajmovima zajedno s drugim globalnim bankama. Godine 2012. Bank of China pridružila se JPMorgan Chaseu i drugima u odobravanju prvog u nizu zajmova Disneyju.
Ponekad su to jednostavno “banke koje rade ono što banke inače rade”, kaže Parks. No druga vrsta kreditiranja izaziva više sumnji.
Osjetljive industrije
Sve veći dio kredita za preuzimanja usmjerava se prema 17 industrija koje vlade obično smatraju “osjetljivima”; među njima su telekomunikacijska infrastruktura, proizvodnja mikročipova i tvrtke koje prikupljaju osobne podatke. Tako su, primjerice, 2015. godine četiri kineske državne komercijalne banke odobrile zajam kineskoj multinacionalki Fosun kako bi financirala kupnju Ironshorea, osiguravatelja koji je putem svoje američke podružnice prodavao police osiguranja od odgovornosti službenicima CIA-e i FBI-a.
Najveća inženjerska sila u povijesti svijeta
Kako se brojke AidData uspoređuju s drugim procjenama kineskog kreditiranja? Prema kineskoj Državnoj upravi za deviznu kontrolu (SAFE), zajmovi su na kraju 2023. iznosili 805 milijardi dolara, uz dodatnih 644 milijarde dolara u trgovinskom financiranju. No te službene brojke nisu izravno usporedive s podacima AidData. One isključuju kredite koje su odobrile inozemne podružnice kineskih banaka, kao i zajmove koji financiraju izravna strana ulaganja, budući da se vode zasebno. Službeni podaci također prikazuju stanje preostalih zajmova na kraju 2023., dok AidData zbraja ukupni tok kredita kroz prethodne 24 godine.
Parks i njegov tim možda su identificirali i zajmove koje čak i kineske vlasti same teško prate. Njihova baza obuhvaća više od 1.100 kreditora i donatora. Iako su svi u državnom vlasništvu, ministarstva, objašnjava on, “nemaju potpun uvid u to što sve te različite banke rade”. On i njegov tim više su puta otkrili da kineski dužnosnici ponekad koriste podatke AidData u vlastitom radu. “Imati jedno mjesto na kojem mogu doći do svih tih informacija jednostavno je previše praktično da bi to zanemarili”, smatra Parks. Čak ni kineska vlada ne zna koliko je bila velikodušna.