Dogodilo se ono što se očekivalo od trenutka kad je Izrael, 13. lipnja napao Iran, a potom je uslijedio žestok odgovor – SAD se uključio u rat na Bliskom istoku napavši iranska nuklearna postrojenja. Donald Trump pokazao se još jednom nedosljednim i uobičajeno kontradiktornim. Podsjetimo da je sebe nazvao predsjednikom mirotvorcem, onim koji ne vodi i neće voditi ratove, nego će zaustaviti one postojeće.
Trump nastavlja niz. Ovaj napad je povezan s velikim rizikom: eskalacija rata na Bliskom istoku, uključenje nekih drugih velikih sila, poput Kine, te odriješene ruke svima koji već ratuju ili imaju “imperijalne ambicije”. Trump nije, prema svojim lakonskim najavama, zaustavio Vladimira Putina u agresiji na Ukrajinu i okončao rat, iako je najavljivao da on to može postići za 24 sata, nego se sam uključio u rat na Bliskom istoku i nije ga pokušao zaustaviti.
Time je samo pokazao da je vrlo sličan ruskom vladaru Putinu koji je samo nekoliko sati prije invazije na Ukrajinu tvrdio da neće napasti, a dok poziva na mirovne pregovore, nastavlja s razornim napadima na civilne ciljeve u Ukrajini. Trump je još, sjetimo se, u svojem prvom mandatu najavljivao mogući napad na Iran, ali su ga spriječili generali, a sada ipak nije izdržao – uključio se na strani Izraela nazivajući to “povijesnim trenutkom” te pozvao Iran da “prekine sukob”. Rat se, dakle, širi, ali je ovime prešao i u svoju drugu fazu. Očito više nije na stolu samo uništenje iranskih nuklearnih potencijala, nego se sada prešlo i na rušenje režima.
Režim koji je sposoban za sve
Konačno, Donald Trump je i prije napada američkog zrakoplovstva tražio predaju i kapitulaciju Irana, a to znači samo jedno: promjenu režima. I izraelski premijer Benjamin Netanyahu od početka poziva Irance na rušenje višedesetljetne teokratske vlasti, što među Irancima, pa i onima koji nisu sretni s vlašću, može izazvati samo protuefekt. Vjerojatno je sada rat prešao na sljedeću razinu kada će se odlučivati o opstanku iranske vlasti, uz nejasnu sudbinu jer trenutačno na obzoru nema jakih i adekvatnih političkih alternativa koje bi mogle smijeniti ili zamijeniti vlast ajatolaha. No, svojim ponašanjem, pravim egzodusom i “bežanijom” stanovnika iz Teherana, pokazuje se da nemaju povjerenja u vlast da ih može zaštititi.
Dakle, situacija na Bliskom istoku se intenzivira i najavljuje velike promjene u toj ionako užarenoj regiji. Pitanje je, kako smo naveli, koliko je iranski režim jak da se odupre napadima, s obzirom na to da se i prije rata govorilo da je na staklenim nogama te da bi moglo doći do unutarnjih “nesuglasica” jer je evidentno da dobar dio stanovništva, pogotovo u urbanim sredinama, nema sentiment prema vladajućoj strukturi.
No, takav je režim sposoban za sve – on se može urušiti preko noći, ali i pokazati žilavim te, ako osjeti da propada, može “otići s praskom”. U prvim reakcijama na američki napad već se govori da bi Iran ipak mogao krenuti u blokadu Hormuškog tjesnaca (tamo je sada pravi tankerski egzodus), a hutisti iz Jemena, trenutačno jedini iranski saveznici, mogli bi pojačati svoje napade na brodove u Crvenom moru te blokirati ili barem otežati prolaz tjesnacem Bab-el-Mandeb koji spaja Adenski zaljev s Crvenim morem.
“Mirovni napori” su velika iluzija
Pitanje je kako će se postaviti Kina, koja je osudila izraelske napade, te Rusija, koja ne može puno učiniti, ali ako ništa drugo, sada joj ovo može biti alibi za nastavak rata i daljnje razaranje Ukrajine te sijanje prijetnji prema susjedima. Arapske zemlje iz okruženja, poglavito Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati (oni nasljeđuju ruske pomorske baze u Siriji čime najavljuju svoje novo pozicioniranje u regiji) ne žele pobjedu Izraela koji bi time postao vodeća regionalna snaga, ali nisu ni protiv poraza Irana.
I, naravno, ovaj Trumpov manevar osjetit će se i na domaćem terenu. Naime, odmah je pokrenuta inicijativa, koju je iznijela demokratska zastupnica Alexandria Ocasio-Cortez, o opozivu Trumpa jer je krenuo u napad bez odobrenja Kongresa. Ovo bi bio rekord za impeachment – ni šest mjeseci od stupanja na dužnost, a podsjetimo da se i u prvom mandatu glasalo o povjerenju. Ako ništa drugo, po broju opoziva Trump si je već osigurao mjesto u povijesti. Utjecajni analitičar Scott Ritter iz The Huffington Posta napad je nazvao velikom Trumpovom pogreškom jer je SAD ponovno diskreditirao sebe i pokazao se nepouzdanim u mirovnim diplomatskim rješenjima.
Donald Trump opet se pokazao posve nepouzdanim, a svi njegovi “mirovni napori” po svijetu zapravo su samo jedna velika iluzija. Osim toga, ovime mu je definitivno otplovila u bespuća povijesne zbiljnosti njegova Nobelova nagrada za mir, ali i otvorila su se vrata da Putin nastavi s agresivnom politikom te da se i neki drugi lideri odluče na slične pothvate. Je li na redu Tajvan? Moldavija? Baltičke države? Grenland?
(izvor: jutarnji.hr)