Neobični Fast food je, i uvijek će biti, jedna od glavnih američkih razbibriga i gotovo pa jedan od njihovih najbitnijih kulturoloških izvoza. SAD je industriju brze hrane pretvorio u kulinarsko uporište koje je od tržišta vrijednog šest milijardi dolara u 1970-ima naraslo do 200 milijardi dolara u 2015. godini, a danas se godišnje proda više od 50 milijardi hamburgera.
Toliko je brza hrana postala sastavni dio američkog identiteta da se stopila s njihovom pop-kulturom. Ta sljubljivanje američke kulture postalo je i jedan od njihovih najboljih izvoznih proizvoda, koji se svijetom proširio i kroz, između ostalog, Hollywood. Iako su se prvi hamburgeri na velikom platnu pojavili još 1920-ih, pedesete su ih stavile u centar pozornosti. U filmovima tog vremena, hamburger nije bio samo brza hrana – postao je simbol američkog društva, kulture i načina života. Kao što su se fast food lanci širili diljem Amerike, hamburgeri su postali ikona rasta potrošačkog društva, utjelovljenje jednostavnosti i američkog prosperiteta.
Tako se na samom kraju legendarnog filma How to Marry a Millionaire iz 1953. godine pojavljuje hamburger kao simbol jednostavnijeg života za glavne likove filma, koje tumače Marilyn Monroe, Lauren Bacall i Betty Grable. Nakon što njihova tri lika cijeli film provedu tražeći bogatog ženika, hamburger predstavlja povratak osnovnim vrijednostima i uživanju u jednostavnijim stvarima koje nudi život, nasuprot luksuzu i bogatstvu koje su mislile da im treba. Hamburger je u toj sceni simbolizirao prizemljenost i zadovoljstvo koje pružaju svakodnevni trenuci.
U filmu It Started in Naples iz 1960. Clark Gable uči lokalno stanovništvo kako jesti hamburger, što se smatra direktnim prikazom izvoza američke kulture u filmskom formatu.
Whopper – kralj burgera
Jedan od klasika koji je nastao u vrijeme je Burger King, a njegova priča počinje 1954. u Jacksonvilleu na Floridi. Nakon što su posjetili originalni restoran braće McDonald u kalifornijskom gradu San Bernadinu, osnivači preteče Burger Kinga Keith G. Cramer i njegov ujak Matthew Burns, otvaraju svoj prvi restoran opremljen s dva „Insta-stroja“, na kojem su temeljili svoj proizvodni model, koristeći pećnice naziva „Insta-Broiler“. Strategija se pokazala iznimno uspješnom, pa se od svojih franšiznih partnera zahtijevali da koriste iste strojeve na svojim lokacijama. Nakon što je prva kompanija, Insta-Burger King naišao na financijske probleme, dvojica franšizera iz Miamija, David Edgerton i James McLamore, preuzimaju tvrtku 1959. godine i odbacuju “Insta” iz imena.
Whopper – zaštitni znak Burger Kinga, po kojem su postali i karakteristični – nastao je 1957. godine. Na ideju za Whoppera, što u prijevodu znači „nešto veliko“, McLamore došao je nakon što je primijetio uspjeh konkurentskog restorana u Gainsevilleu, koji je prodavao veći burger od njihovog, premda je restoran bio prljav, s potrganim vratima za WC i neasfaltiranim, prašnim parkingom. Whopperova veličina postala je njegov glavni adut, a konkurentski lanci počeli su veće hamburgere nuditi tek početkom 1970-ih.
Od tada, Whopper je prošao kroz nekoliko reformulacija, pa su tako 1970-ih dodane sezamove sjemenke na vrh peciva, a tijekom kratkog perioda 1985. godine eksperimentiralo se i sa zamjenom peciva za kajzericu.
Novi, unaprijeđeni Whopper
Razvoj Whoppera do danas nije stao. Tako je Burger King uoči svog 70. rođendana predstavio poboljšanu recepturu, koju je doveo i u svoje hrvatske restorane. U suradnji s fanovima Whoppera, Burger King je intenzivirao okus mesa, a unaprijeđena je i temperatura serviranja, koja sada iznosi 55 do 60 stupnjeva. Nove napredne metode serviranja jamče kupcima da će dobiti svjež i vruć Whopper. Pecivo je sada još mekše, a glazura sjajnija, dok je dvostruko sočnije teksture. Time Whopper sada nudi dvostruko sočniji užitak pri svakom zalogaju.
Novi standard Whoppera odnosi se i na njegovu bezmesnu, odnosno, plant-based verziju, koja se također poslužuje s novim glaziranim pecivom, svježim sastojcima i na optimalnoj temperaturi. Novi Whopper se, kao i stari, može napraviti i po mjeri kupca, pa se u njega može ubaciti dodatni sir, dodatna pljeskavica ili ekstra povrće.
Zlatno doba hamburgera na filmu
Osamdesete i devedesete mogu se smatrati zlatnim dobom hamburgera u filmovima. Američki lanci u tom dobu počinju otvarati međunarodne lokacije, čime hamburger postaje sveprisutan i prepoznatljiv simbol. U teen komediji Better Off Dead (1985) prikazuje za tadašnje pojmove gotovo nevjerojatna animirana glinamacijska scena, gdje hamburgeri napravljeni od gline plešu uz pjesmu “Everybody Wants Some” grupe Van Halen, dok glavni lik sanjari i gleda u daljinu. U filmu Stand By Me iz 1986., scena u kojoj hamburger pada u logorsku vatru je jedna od upečatljivijih.
No možda je ključna godina za hamburger na filmu bila 1994. Tada je izašao film Glup i gluplji, u kojem Harry i Lloyd slučajno ubiju jednog od negativaca s hrpom čili papričica u njegovom hamburgeru. Iste godine, Fast food je jednako integralan bio za Pakleni šund Quentina Trantina koliko i aktovka sa žutom žaruljom čiji interijer nismo nikada vidjeli. U otvornoj sceni, Pumpkin i Honey Bunny metež u tipičnom američkom dineru, a Vincent Vega i Mia Wallace raspravljaju o aspektima milkshakea od pet dolara koji se služi u restoranu inspiriranom pedesetim godinama. No, ultimativni moment s fast food, a možda i jedan od najznačajnijih u filmskoj povijesti, je scena u kojoj Vince i Jules pokušavaju vratiti aktovku svog šefa od nekoliko izdajnika. Napeta scena postaje zabavna kada Jules pokazuje interes za hamburgerom fiktivnog lanca, koji jedan od prestravljenih tipova jede.
– Ovo JE ukusan burger! … Ne mogu ih obično jesti jer je moja cura vegetarijanka, što praktički znači da sam i ja vegetarijanac – kaže Jules, prije nego ispije gutljaj pića i puca u gotovo sve prisutne u prostoriji.
Hamburger je stariji od filma
No, hamburger, kao i ideja fast fooda, znatno su stariji od 1950-ih i američke pop-kulture. Ideja o brzoj i lako dostupnoj hrani koja se može „pojesti s nogu“ seže u doba antike. Premda su restorani u raznim oblicima postojali praktički kroz cijelu ljudsku povijest, prvotno su bili namijenjeni onima koji su tražili topli obrok daleko od kuće. Tako su u antici gostionice i taverne bile mjesta u kojima su se mogli skloniti putnici, uz toplu hranu. No, termopoliji, što možemo prevesti kao „mjesto gdje se prodaje (nešto) vruće“, pružali su topla jela spremna za konzumaciju odmah. Tijekom 17. stoljeća, taverne i kavane postaju sve popularnije, no ideja odlaska na obrok izvan kuće, radi zabave, počinje se razvijati tek krajem 19. stoljeća.
Paralelno s time, sredinom 19. stoljeća, tijekom revolucije poznate kao Proljeće naroda, mnogi Nijemci emigriraju u Ameriku, donoseći sa sobom svoje kulinarske tradicije. U tom razdoblju neki restorani počeli su nuditi „sjeckani biftek na hamburški način“, odnosno rani oblik hamburgera. Negdje krajem 19. stoljeća, sjeckana govedina se počela posluživati između dvije polovice peciva. Iako povjesničari nisu suglasni oko točnog trenutka kada je ova tranzicija nastupila, sajamski štandovi i restorani uz ceste u Wisconsinu, Connecticutu, Ohiju, New Yorku i Teksasu smatraju se vjerojatnim mjestima nastanka hamburgera.: ‘Tko ostane, umrijet će, ide direktno na grad!‘
(Izvor: jutarnji.hr)