I ove godine na čapljinskim, pokladnim maškarama spaljen je Marko Krnjeval ali kao personifikacija Koronavirusa. Proteklih godina to je bio Željko Komšić, hrvatski član Predsjedništva BiH jer je izabran većinski bošnjačkim glasovima. U Mostaru je spaljena lutka Bukače Huzurpatora, groteskni lik veleposlanice BiH u Pragu, spisateljice Martine Mlinarević. Prijašnjih godina spaljivao se i mostarski gradonačelnik Ljubo Bešlić, poneki visoki predstavnik, haški sudci i cijela klika lutkarskih likova za koje karnevalska povorka smatrala da su izvor svih nedaća, nepravdi i zala koja su im se dogodila u protekloj godini.
Piše: V. Soldo/Republikainfo.com
U Imotskom je spaljena dvoglava lutka gay para i “dijete” u liku SDP-ovog političara kao protivljenje usvajanja djece istospolnih parova, a to je bila spektakularna vijest ne samou Hrvatskoj nego i u svjetskim medijima. U godinama prije, u Hrvatskoj je paljen i “premijer Andrej Plenković”, “Ivo Sanader”, a i sada bivša predsjednica zasigurno je s podozrivošću očekivala svaku veljaču i “divljanje” namaškaranog puka. “Paljen” je čak i književnik i kolumnist Ante Tomić – i to u svome kraju, izrugivalo se “kardinala Bozanića”, “Papu”…
Na Riječkom karnevalu ‘zvijezda šprdnje’ bio je i hrvatski premijer Andrej Plenković, niti jedan karneval u Americi ne može proći bez i ‘ukusnih’ i ‘neukusnih’ izrugivanja američkog predsjednika, a posebno su zanimljive poruke njemačkih karnevala gdje, bez pardona, u karnevalskim povorkama nerijetko bude gola i u kojekakvim lascivnim pozama i ‘kancelarka Merkel’ i nikada nije tražila bilo kakvu zabranu ili sankcije za lude maškare. A tek Trumpa kako znadu “provozati” ulicom….
Jedino “voljeni” Tito nije gorio za vrijeme Jugoslavije jer su potencijalni palitelji bili svjesni da bi, nakon tog grešnog piromanskog pokušaja, oni vrlo lako mogli biti “ugašeni”.
Kao što je i sam hrvatski premijer Plenković rekao – nije ugodno. Nije ugodno vidjeti kako gori lutkarska spodoba s vašim imenom, ali takvi su ti običaji. Netko šutke prijeđe preko toga, a netko baš i ne i svakako da većina karnevalskih poruka ima duboko utkanu političku poruku.
“Moj komentar je samo – morbidno i bolesno”, kazao je predsjednik Demokratske fronte Željko Komšić nakon što je svojedobno “spaljen” u Čapljini.
Na maškare je čak reagirao je i tadašnji predsjedatelj Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić. “Izražavam zabrinutost i zgroženost zbog poruka mržnje i etničke i vjerske diskriminacije koje su proteklog vikenda poslali pojedini ostrašćeni građani Čapljine tijekom manifestacije Velike maškare”, kazao je on za agenciju FENA, čak zatraživši “od nadležnih institucija da u skladu sa zakonskim procedurama poduzmu sve potrebne radnje kako bi se zaustavile i sankcionirale ovakave demonstracije ideološke, nacionalne i vjerske mržnje”.
Na “svoje” spaljivanje u Mostaru reagirala je i književnica, sada diplomatkinja, bh veleposlanica, Martina Mlinarević, maškare nazvavši “hercegovačkim maloumnicim koji joj prave najbolji PR”. Kad se sve zbroji i oduzme, Mostarci su bolje prošli od Čitlučana. Njima je, nakon što su pristigle anonimne prijetnje zbog predstavljanje njene knjige u Čitluku, diplomatkinja Mlinarević poručila, u svom dobro poznatom stilu hiperprodukcije emocija, ‘jalijaški učinkovito’ s naglašenim licemjerjem, doslovno: ‘Ko vas jebe majmuni, ćeraćemo se još’.
Toj “bagri” kako ih je “počastila”, skromno je poručila: “Bagro, moraš znati da ja sam, bolan, festival pokretni”.
Slično, a opet znatno drastičnije reagirali su radikalni islamisti na karikature i izrugivanje poslaniku Muhamedu, nakon čijeg “krvavog terorističkog komentara” su se brojali ubijeni.
Kako lako sebi dajemo beskonačnu slobodu izražavanja, mišljenja i kritike, samoljubivo uživajući u pohvalama, a kako lako tu slobodu uzimamo drugima, osjetljivi na bilo kakvo drukčije, kritičko mišljenje, uvjereni u ekskluzivnu ispravnost vlastitog stava. Logično.
Je li kritika, pa i u vidu pokladnog spaljivanja, prihvaćena ili ne, bila ona opravdana ili možda ne – na kraju govori i o samoj kritiziranoj osobi i visini taštine i narcisoidnosti kojom je zarobljena.
I sam život je maskenbal sa dvije vrlo različite strane – jednom pod maskama, izrugivački, kritički, ludi, divlji, oslobođen svih bontona i pravila lijepog ponašanja i drugi suprotan, u rukavicama, ali često i lažniji i lukaviji.
Stoga, “Ma hajte molim vas“, što bi rekao i sam Željko Komšić svojom poznatom uzrečicom. Možda je bilo i prečih za mostarsku karnevalsku lomaču od Mlinarević, ali prije ili kasnije, u karnevalskom ludilu gorjet će svi. Možda nisu gorjeli ove ili prošlih godina, ali pred nama je luda, vatrena karnevalska budućnost. Gorjet će. I svi zadovoljni.
Ovo su neke od fotografija karnevala u Njemačkoj:
