Republika
    Facebook Twitter Instagram
    Najnovije
    • Izvješće State Departmenta: U BiH nema političke volje za borbu protiv korupcije
    • Stoltenberg tvrdi da Rusija od Kine želi smrtonosno oružje
    • HNŽ: MUP-u 2,381 milijuna KM, općinama 1,2 milijuna za prijevoz učenika – Ministar Opsenica tražio povlačenje točke oko imenovanja novog direkora ZZO i još konsultacija
    • Gradonačelnik Banja Luke
    • Kineski predsjednik dva dana kod Putina: “Dobro došao prijatelju”
    • Kremlj naredio Rusima: Svi moraju baciti IPhone ili ih dati djeci – Misle da ih Amerika špijunira
    • Juratović: EU treba složno dati vjetar u leđa Bosni i Hercegovini
    • Napretkova korizmena tribina u Mostaru
    Republika
    • Naslovnica
    • Izdvojeno
    • Vijesti
    • Top teme
    • Global
    • Ekonomija
    • Zdravlje i Ljepota
    • Scena
    • Kolumne
    • Kontakt
    Republika
    Kolumne

    Živimo li u intervalu od razmjene do razmjene mrtvih?

    republikaBy republika11/06/2022Nema komentara4 Mins Read
    Facebook Twitter Pinterest LinkedIn Tumblr Email

    Ovu kolumnu namjeravao sam posvetiti ekološkim problemima s kojima se u svakodnevnome životu susrećemo kao članovi zajednice živih bića – ljudi, životinja i biljaka.

    Piše: Ivan Markešić/Autograf.hr

    Međutim, vijest o razmjeni mrtvih ukrajinskih i ruskih vojnika ponukala me iznova tražiti odgovor na pitanje na koje – uvjeren sam unaprijed – neću moći naći prikladan odgovor. A to pitanje glasi: je li uopće moguće zaustaviti rat i s njime ubijanje, rušenje, spaljivanje i to ne samo u ukrajinsko-ruskome ratu, nego uopće u svijetu?

    Naime, ljudska povijest je povijest ratova, ubijanja, razaranja, uništavanja. Svakodnevno svjedočimo da su ratovi bili i ostali ljudska svakodnevica, prihvaćamo da su neizbježni, da su zapravo vječni, postojani, trajni, da bez njih ne možemo.

    Zahvaljujući njima postigli smo i postižemo tehnološki napredak. Bez razaranja i uništavanja jednih, ne bi bilo moguće graditi nešto novo i bolje, suvremenije.

    Sve je kao u našemu ljudskom životu, u nezaustavljivim ciklusima rađanja i umiranja, nastajanja i nestajanja. Jer, Svemir je, kao i Zemlja, u neprestanim mijenama.

    Trenutni ukrajinsko-ruski rat nikako da nas uvjeri da je rat sastavni dio naše civilizacije kojoj ne znamo početak, ali koja će, kao i svaka druga civilizacija, doživjeti svoj kraj.

    Ostat će, stoga, naše vječno pitanje, jesmo li u tome zbivanju na pravoj ili krivoj strani ljudske povijesti? Odnosno, jesmo li na pravoj ili krivoj strani povijesti kršćanstva kao religije?

    Kako stvari stoje u kršćansko/hrišćanskome svijetu, bojim se da to još uvijek ne znamo, odnosno da to nikada nećemo ni (sa)znati, jer – historija nas uči – ratni gubitnici ne pišu povijest. Ona je predodređena za one koji pobjeđuju bez obzira na cijenu koju će platiti žrtve.

    Prema vijestima od prije samo nekoliko dana predstavnici Ukrajine i Rusije dogovorili su razmjenu leševa svojih vojnika. Riječ je o tek manjoj grupi od 160 ubijenih vojnika.

    Inače, ubijeno ih je nekoliko desetaka tisuća na obje strane. Ova razmjena leševa bila je tek znak ”dobre volje” osvajača. Razmjena se dogodila 2. lipnja 2022. uzduž bojišnice u Zaporožju, u jugoistočnoj Ukrajini.

    Ovdje nije bitno tko je tražio razmjenu leševa ubijenih vojnika. Oni su ionako bili ostavljeni da budu – kada za to dođe vrijeme – predmet razmjene, trgovine. Da budu ”na pazaru”.

    Vrijednost jednoga vojničkog leša, svejedno je li u raspadajućem stanju ili u usmrđenoj ”hladnjači” određivala se činom koji je ubijeni imao na svojoj odori. Sretne obitelji bile su one koje su uspjele u zatvorenim plastičnim vrećama dobiti mrtvo tijelo, odnosno njegove ostatke da ga mogu dostojno sahraniti.

    Nažalost, mnogi će ubijeni ostati neimenovani, bez imena i prezimena, bez datuma i mjesta rođenja. Bit će sahranjeni, odnosno bačeni, gurnuti, u masovne grobnice da ih nikada nitko slučajno ne nađe.

    Možda će ih preživjeli upisati kao nestale, ako im i to ne bude previše naporno. Najlakše je ubijene upisati u knjigu nestalih jer pobjednicima nije isplativo raditi evidenciju i zbrinjavanje ubijenih. Tada bi morali plaćati troškove ukopa i nadgrobnih spomenika.

    Lakše ih je sahraniti u bezimenu masovnu grobnicu i podići im spomenike pod nazivom ”Neznanom junaku”. Svijet je, i Hrvatska također, puna masovnih grobnica, puna ”neznanih junaka” različitih nacija i vjera.

    I svi će biti zadovoljni, i predstavnici vojnih i civilnih vlasti i mjesnih crkava, u čijim liturgijama će se spominjati one nestale i ubijene na našoj strani, dok se onih koji su nestali, koji su ubijeni na onoj drugoj strani, nitko neće ni sjetiti. Kao da nisu ni postojali. Jer, oni nikome nisu važni. Čak ni u molitvama za pokojne.

    Zapravo, iskazujući sućut za poginule na ”našoj strani”, istodobno iskazivat ćemo radost da se to dogodilo onima drugima, čime stratišta postaju nepresušni izvor nove mržnje. Mrtve u tom času više nitko ne broji. Oni su već skinuti s evidencijske liste osvajača, ali i branitelja.

    No ako se pozabavimo samo s ukrajinsko-ruskim ratom, što ćemo s drugim ratovima koji su se vodili i koji se vode na drugim područjima, s ratovima u kojima također ubijaju ljude, ruše njihove domove i imanja, uništavaju njihova materijalna i kulturna dobra?

    Jesu li i ti nesretnici ljudska bića – svejedno koje boje kože bili i koji vjerozakon ispovijedali – i imaju li i oni pravo na život ili su ”osuđeni” na međusobno istrebljivanje?

    Postoji li među živim stvorovima pojedinac ili zajednica, postoji li uopće neka religijska zajednica ili pojedinac kojima ”u krvi” nije rat, a koji imaju snagu i moć uvjeriti ljude da rat – i sve ono što je s njim povezano – nije na dobro ni za njih ni za zajednice kojima pripadaju?

    Jesmo li kao ljudska vrsta ”osuđeni” na neprestano uništavanje i istrebljivanje?

    Zapravo, živimo li u intervalu ”biti i nestati”?

    Ivan Markešić
    Share. Facebook Twitter Pinterest LinkedIn Tumblr Email

    Related Posts

    Marić: “…u pet deka”

    27/02/2023

    Sretno, Mamiću!

    20/02/2023

    “Milanović izjavom o Kosovu želi naštetiti Vučiću i pogodovati Putinu”

    02/02/2023

    Comments are closed.

    No comment

    Gradonačelnik Banja Luke

    ‘Ne može mu ni’ko ništa…’

    Ovako je 2015. hrvatski predsjednik Milanović govorio o istupanju u medijima, pristojnosti…Doživio je preobrazbu.

    Polako u legitimno predstavljanje

    Najnovije

    Izvješće State Departmenta: U BiH nema političke volje za borbu protiv korupcije

    Stoltenberg tvrdi da Rusija od Kine želi smrtonosno oružje

    HNŽ: MUP-u 2,381 milijuna KM, općinama 1,2 milijuna za prijevoz učenika – Ministar Opsenica tražio povlačenje točke oko imenovanja novog direkora ZZO i još konsultacija

    Gradonačelnik Banja Luke

    Kineski predsjednik dva dana kod Putina: “Dobro došao prijatelju”

    Kolumne

    Marić: “…u pet deka”

    Sretno, Mamiću!

    “Milanović izjavom o Kosovu želi naštetiti Vučiću i pogodovati Putinu”

    Zašto mostarski gradonačelnik umjesto konstruktivne kritike želi ulizice?

    Promo

    Napretkova korizmena tribina u Mostaru

    Počinje 4. Napretkov tjedan kulture, na programu: koncerti, kazališna predstava, predstavljanje monografije i izložba

    ‘Pisanje između redova’ – knjiga Faruka Kajtaza – “Britka pera, ‘oštar’ na obaraču”

    U Mostaru tradicionalni Božićni koncert i božićni prijem povodom pravoslavnog Božića

    republikainfo.com
    Copyright 2019 Republikainfo.com | Developed by Rahatlook
    • Impressum
    • Kontakt

    Type above and press Enter to search. Press Esc to cancel.