Kada je u pitanju opasan otpad u Bosni i Hercegovini i kako zaštititi zdravlje i život ljudi, prvo s čime bi se država morala uhvatiti u koštac su zagađenja zraka velikih gradova u zemlji, a koje svake godine odnosi živote i uništava zdravlje desetina tisuća ljudi.
Priredio: Emil Karamatić
Kao niti jedna država u Europi, Bosna i Hercegovina za grijanje uglavnom koristi čvrsta goriva.
Na prvom mjestu su ugalj i drvo, a nerijetko i drugi nekontrolirano razvrstan otpad , poput auto guma. A kada je u pitanju proizvodnja električne energije na ugalj, ta vrsta gospodarenja gradove Bosne i Hercegovine svrstava u najzagađenije u svijetu tjekom zimskih mjeseci. Dakle, imamo petu stopu smrtnosti od zagađenja zraka.
„Zastarjelo oslanjanje na ugalj u Bosni i Hercegovini ubija na tisuće ljudi svake godine, a vlasti malo čine da taj problem spriječe ili makar upozore ljude na rizik po njihovo zdravlje“, informacije su koje smo dobili iz organizacije Human Rights Watch.
Tijekom studenog, prosinca, siječnja i veljače koncentracija sitnih opasnih čestica, azot-dioksida, sumpor-dioksida i drugih smrtonosnih zagađivača prekoračuje nivoe koji su, kako navodi Svjetska zdravstvena organizacija, opasni po ljudsko zdravlje.
Prema procjenama Svjetske banke, svake godine 3.500 ljudi u Bosni i Hercegovini prijevremeno umire od posljedica zagađenosti zraka, što je visok procent od ukupnog broja umrlih. Čak i do devet posto. Tisuće drugih osoba živi sa pogoršanim respiratornim i kardiovaskularnim problemima. Posebno su ugrožene starije osobe i djeca.
Zagađenost zraka tijekom zimskih mjeseci dodatno je pogoršana. Zagađivači su praktično zarobljeni u uskim riječnim dolinama i kotlinama u kojima su smješteni mnogi gradovi. Najbolji primjer je glavni grad Bosne i Hercegovine – Sarajevo. Uz sve, na grbači stanovništva je smrtonosnost zraka koju proizvode zastarjela vozila kao jako opasni zagađivači.
Stanovnici Bosne i Hercegovine koji nerijetko žive u blizini neke termoelektrana kažu da su neki njihovi poznanici, prijatelji, članovi obitelji i susjedi umrli od karcinoma i kardiovaskularnih ili respiratornih bolesti koje oni pripisuju ili vjeruju da su pogoršane zagađenjem iz obližnjih termoelektrana. No slična viđenje imaju i zdravstveni radnici ali i istraživanja su sve jasnija i govore o povećanim stopama respiratornih problema u područjima u blizini termoelektrana.
I kao obično, koje se god teme dotaknemo u Bosni i Hercegovini doći ćemo do njene uređenosti, odnosno složenog sustava koji nikad u suvremenoj povijesti nije bio od koristi. Poteškoće su prisutne u svakom segmentu a koliko su očigledne u borbi protiv zagađenosti zraka najbolji pokazatelj su bosanskohercegovački gradovi u zimskom vremenu.
„Nema nacionalnog tijela za zaštitu okoliša, a mnoštvo je standarda i propisa koji se slabo koordiniraju između različitih nivoa vlasti. Oba entiteta koji čine saveznu vladu imaju vlastite pravne okvire, organizacijske strukture i mreže za kvalitetu zraka, što otežava koordinaciju u pristupu upravljanju kvalitetom zraka“ tvrdnje su mnogih istraživanja.
Jednostavno ćemo doći do zaključka da sa zrakom ne upravljamo u korist čovjeka nego prije svega krupnog kapitala i neprihvatljivog načina zarade i bogaćenja na čvrstim energentima, što karakterizira nacionalne stranke na vlasti. Njihov odnos prema državi i ljudima je pod utjecajem zarade oslobođenog bilo kojeg moralnog pitanja.
Kako je Bosna i Hercegovina konstituirana od dva entiteta: Federacije BiH i Republike Srpske te Brčkog Distrikta kao treće posebna administrativna jedinica pod isključivim suverenitetom države, svaka vrsta upravljanja kvalitetom zraka tako i opasnim otpadom koji zrak i cijeli životni prostor čini zagađenim i čini smrtonosnim je jako otežana.
Samo na prvi pogled, ekološkim intervencijama stvorila se slika da je u Bosni i Hercegovini oko 75% stanovništva pokriveno uslugom prikupljanja otpada, s tim da je pokrivenost više-manje potpuna u većim gradovima, ali pada na vrlo niske razine u ruralnim područjima.
No, postavlja se pitanje što se događa sa silnim otpadom koji stanovništvo Bosne i Hercegovine proizvede?
Što je otpad?
Prema nacionalnoj definiciji otpada u Bosni i Hercegovini ‘’otpad’’- znači sve materije ili predmete koje vlasnik odlaže, namjerava odložiti ili se traži da budu odložene u skladu sa jednom od kategorija otpada navedenoj u listi otpada. Vlasnik može biti pravno ili fizičko lice. Svaki čovjek obavljanjem redovnih dnevnih aktivnosti proizvodi otpad.
Kako se dijeli otpad?
Prema osobinama otpad dijelimo na opasni i neopasni otpad. Otpad se ne dijeli prema mjestu nastanka, jer opasni otpad može ‘’nastati’’ kako u industriji tako i u domaćinstvima.
‘’Opasni otpad’’ je svaki otpad koji je utvrđen posebnim propisom i koji ima jednu ili više karakteristika koje prouzrokuju opasnost po zdravlje ljudi i okoliša po svom porijeklu, sastavu ili koncentraciji, kao i onaj otpad koji je naveden u listi otpada. Opasni otpad sa kojim se najčešće susrećemo u svakodnevnom životu može biti: baterije, otpadna ulja, lijepila, rastvarači, boje, tinta, različite kemikalije, pesticidi, akumulatori, otpadni lijekovi. Neopasni otpad je svaki otpad koji nema karakteristike opasnog otpada kao što je: staklene i plastične boce, papir, plastika, željezo, tekstil.
Ovaj otpad uglavnom potiče iz domaćinstava, ustanova, uslužnih djelatnosti i čišćenja javnih površina.
Uzet ću primjer grad Čapljinu u Hercegovinu, smještenu uz samu rijeku Neretvu. Po organiziranosti prikupljanja opasnog ili manje opasnog otpada, barem ono što slike govore, Čapljin bi se vrlo lako smjestila u dobro organizirane gradove upravljanjem otpadom. Na svakom mjestu u gradu i predgrađima mogu se vidjeti spretno postavljena odlagališta koje komunalno poduzeće redovno odvozi i ulice ostavlja čistim. No, postavlja se pitanje što se događa s tim manje ili više opasnim otpadom?
Primjerice, Grad Čapljina nema jasno definirano odlagalište koje može zadovoljiti bilo kakve standarde. Dakle, otpad se dovozi velikim kamionima i slaže uz sami tok rijeke Neretve na adskom proširenju. Prvim povećanjem toka rijeke Neretve, odnosno kad rijeka pređe granicu korita za sobom povuče na stotine tona otpada koje u kratkom vremenu odlazi u Jadransko more. Što smo dobili? Legalno proizvedenu ekološku bombu koja nije ispred naše kuće nego je u susjedstvu, ali koja nam se vraća u drugom obliku. Nažalost ili znamo u kojem pa o tome šutimo ili će naše ponašanje tek doći na naplatu.
No, za razliku od terena, zemlje, vode i zraka koje živimo, kada je uređenost administrativnih spisa Bosna i Hercegovina je prvak. Mogla bi poslužili kao primjer. A oni kažu slijedeće.
Razvoj i provedba politika upravljanja otpadom odgovornost je entiteta (FBiH i RS) i BD. Zbog toga su tri institucije odgovorne za razvoj i provođenje politike upravljanja otpadom u Bosni i Hercegovini:
Ministarstvo okoliša i turizma Federacije BiH (FBiH),
Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske,
Odjel za prostorno uređenje i imovinsko-pravne poslove Vlade Brčko Distrikta.
Propis o gospodarenju otpadom u BiH reguliran je s tri glavna entitetska zakona i njihovim podzakonskim aktima:
Zakon o upravljanju otpadom u RS (Službeni glasnik RS 113/13 i 106/15),
Zakon o gospodarenju otpadom u FBiH (Službene novine FBiH 33/03, 72/09),
Zakon o gospodarenju otpadom u BD (Službene novine BD 72/09, 25/04, 1/05, 19/07, 2/08 i 9/09).
„EU jest prepoznala BiH kao potencijalnu zemlju kandidatkinju za pristupanje. Obveze koje treba ispuniti da bi se to postiglo uključuju, između ostalog, usklađivanje s (okolišnim) direktivama EU. Stoga su entiteti u BiH (RS i FBiH) i Distrikt Brčko usvojili strategije upravljanja otpadom kako bi poboljšali i razvili stanje upravljanja otpadom u Bosni i Hercegovini.
Glavni strateški i planski dokumenti su Strategija zaštite okoliša FBiH za razdoblje od 2008. do 2018. godine, Strategija upravljanja otpadom FBiH i Federalni plan upravljanja otpadom 2012. do 2017. godine FBiH.
FBiH je trenutno u procesu izrade nove Strategije zaštite okoliša za FBiH za naredno plansko razdoblje od 10 godina i novog Federalnog plana upravljanja otpadom koji će zamijeniti onaj koji je istekao 2017. Također, u FBiH, kantoni razvijaju vlastite strateške dokumente o gospodarenju otpadom u sklopu svojih zakonskih obveza koje proizlaze iz Zakona o gospodarenju otpadom.
Strategija gospodarenja krutim otpadom 2017. do 2026. (RS),Strategija zaštite okoliša za razdoblje od 2016. do 2026. (BD).“ podaci su koje iznosi Balkan Green Energy News.
Prekogranični promet otpada
Federalno ministarstvo okoliša i turizma na osnovu Odluke o ratifikaciji Konvencije o kontroli prekograničnog prometa opasnog otpada i njegovom odlaganju („Službeni glasnik BiH“, broj: 31/00) i Odluke o uvjetima prekograničnog prometa opasnog otpada u skladu sa konvenciji o kontroli prekograničnog kretanja opasnih otpada i njihovu zbrinjavanju (“Službeni glasnik BiH”,broj:83/16) je ovlaštena institucija za prekogranični promet opasnog otpada koji obuhvaća uvoz, izvoz i provoz otpada na području Federacije Bosne i Hercegovine na ekološki prihvatljiv način.
Subjekti koji su registrirani za prikupljanje i izvoz opasnog otpada u Federaciji Bosne i Hercegovine su: ”Grioss”, d.o.o. Grude, ‘’Kemis’’, d.o.o., Lukavac i ‘’Kemokop’’, d.o.o. Tuzla.
Navedeni gospodarski subjekti su uz suglasnost Federalnog ministarstva okoliša i turizma u periodu od 2018.-2023. godine prikupili i izvezli iz Federacije Bosne i Hercegovine ukupno 21.820,79 tona opasnog otpada.
Prosječno na godišnjoj razini se izvozi 5.455,2 tona opasnog otpada.Opasni otpad koji se izvozi uglavnom čine: muljevi od boja i lakova; farmaceutski otpad i citostatici, građevinski otpad koji sadrži azbest; električni i elektronski otpad; fluorescentne cijevi; otpadna ulja; otpadni akumulatori, itd.
Opasni otpad je izvezen i zbrinut na ekološki prihvatljiv način u skladu s odredbama Baselske konvencije u zemlje Europske unije kao što su: Austrija, Slovenija, Hrvatska, Njemačka, Francuska i Češka.
Potencijalni rizici po zdravlje ljudi od komunalnog i medicinskog otpada
„Kada govorimo o problemu neadekvatne dispozicije čvrstih otpadnih materija u naselju najprije se razmatra njegov higijensko-epidemiološki značaj. Otpadne materije organskog porijekla direktno ugrožavaju okoliš i zdravlje stanovništva. Nestabilan organski materijal se raspada pri čemu se stvaraju neprijatni mirisi koji zagađuju zrak (sumpor – vodonik, merkapran, metan).
U otpadu iz domaćinstava mogu se naći uzročnici tuberkuloze, infektivnog hepatitisa, trbušnog tifusa, paratifusa i dizenterije, stafilokoki, streptokoki i druge klice. Bakterije, kojima pogoduje lako bazična sredina nastala dodatkom pepela, duže zadržavaju svoju vitalnost u smeću. Nagomilano smeće služi kao mjesto za obilno razvijanje muha i glodara, koji prenose uzročnike bolesti na životne namirnice“ kažu iz Zavoda za Javno zdravstvo FBiH.
Nehigijensko otklanjanje otpadnih materija iz domaćinstava dovodi do trajnog zagađivanja zemljišta u naselju i oko njega. Produkti raspadanja opterećuju zemljište, procjeđuju se do prvog vodonosnog sloja i zagađuju vodu za piće. Kao posljedica tog zagađivanja može doći do epidemija. U naseljima gdje otklanjanje otpadnih materija nije riješeno na higijenski način, česte su crijevne infekcije kod stanovništva, javljaju se povremeno i epidemije crijevnih zaraznih oboljenja, a investiranost crijevnim parazitima je veoma velika.
Prenošenje infekcije iz otpadnih materija do čovjeka može biti direktno i indirektno. Direktna infekcija može nastupiti uslijed inficiranja ruku ili odjeće, kao i udisanjem prašine koja sadrži veliki broj bakterija. Indirektna infekcija nastaje ako se uzročnici bolesti prenose insektima i glodarima, preko inficiranih namirnica, preko zagađene vode za piće i sl.
Otpadne materije neorganskog porijekla, iako se ne raspadaju, svojim nagomilavanjem u domaćinstvima i naseljima sprečavaju normalnu djelatnost. Neorganski sastojci otpadnih materija iz naselja i industrije mogu sadržavati različite toksične materije (teške metale, pesticide, fenole, dioksine i sl.) koje predstavljaju veliku opasnost za ljude i životinje, naročito ako dospiju u vodotoke ili u vodu za piće. Procjedne vode iz smeća su naročito opasni zagađivači, jer odlaze u okolinu i zagađuju podzemne vode, koje su najznačajniji izvori vode za piće. Ovo je zbog geološkog sastava zemljišta naročito značajno spriječiti u kraškim područjima, kao što je Hercegovina.
„Entitetske strategije tretiraju i financijski aspekt u sustavu gospodarenja otpadom te predviđaju dva moguća izvora financiranja: javni i privatni.
Javni izvori financiranja prema strategijama su, pored entitetskih tijela, između ostalog i krediti banaka i međunarodnih financijskih institucija.
Privatni izvori financiranja su privatna ulaganja u opremu za prikupljanje i recikliranje otpada (kante, kontejneri, vozila i dr.), privatna ulaganja u postrojenja za obradu odvojeno prikupljenog otpada za recikliranje ili posebne tretmane (kompostane, sortirnice, pogoni za proizvodnju papira). , plastika, staklo, postrojenja za obradu posebnih vrsta otpada), privatna ulaganja u opremu i postrojenja za transport i obradu itd.
BiH ima određene aspiracije u pogledu budućnosti upravljanja otpadom i izrazila je političku opredijeljenost za pridruživanje EU. BiH će postupno morati ispuniti visoke ekološke i sektorske ciljeve i mora razviti naprednije inicijative koje se odnose na odvojeno prikupljanje i tretman unutar okvira EU za okoliš.
Izvori:
Službena stranica Zavoda za Javno zdravstvo; Službena Federalno ministarstvo okoliša i turizma; Balkan Green Energy News; Human Rights Watch; BH radio 1; BHT; Mkipgo; mvvm.ba; Foood and Agrculture; Agencija za statistiku BiH; Službene novine FBiH; FMERI.gov.ba; Food and Agriculture Organization; Službena stranicaVlada FBiH; ESAP BiH; Aarhus centar Sarajevo; Fond za zaštitu okoliša FBiH; ZZJZKS; KontoProm.
/Republika/