Kako jedna zemlja može primiti i dobro integrirati na tržištu rada na stotine tisuća zbjeglica koje govore strani jezik i potiču iz drugog kulturnog kruga. To je jedno od središnjih pitanja i najveći izazov za Europsku uniju, piše Der Standard i dodaje:”Jedan trend upada u oči. Bosanci su se jako dobro snašli na tržištu rada. To postaje jasno kada se uporede sa drugim grupama migranata kao što su Srbi i Turci. Potraga za razlozima počinje u uredu eksperta za analizu tržišta rada Augusta Gaechtera.
“Ratne izbjeglice iz BiH su neponovljiva grupa migranata, kada je u pitanju integracija u Austriji. Jedan od bitnih razloga za to je što su oni iz svojih zemalja donijeli solidno obrazovanje. Prema podacima organizacije industrijski razvijenih zemalja OECD, dvostruko više migranata iz BiH u Austriji ima završenu školu i obrazovanje iznad osnovnog i obveznog – u usporedbi s Turcima. Ta kvota je znatno veća i u odnosu na one koji su došli s putovnicom Srbije. Uz to, mnogi Bosanci imaju zanimanja koja su u Austriji karakteristična za “srednji sloj”. Tu se misli na zanatska zanimanja. “Upravo za tim zanimanjima na austrijskom tržištu rada vlada velika potražnja”, kaže Gaechter i dodaje da je to pomoglo Bosancima.”
Žene koje rade
“Pored boljeg obrazovanja, u oči upada još nešto. To što Bosanci imaju dobru ‘prođu’ na tržištu rada, dobrim dijelom se može zahvaliti ženama. Puno veći broj žena je zaposlen u odnosu na druge migrantkinje, posebno Turkinje. To možda na prvi pogled čudi. Više od polovice ratnih izbjeglica iz BiH bili su muslimani, što odmah asocira na podređeni položaj i nedostatak prava žena. Ali to je bila svakodnevica u socijalističkoj Jugoslaviji – da žene idu na posao.
Norveški sociolog Marko Valenta istraživao je bh. dijasporu u cijelom svijetu. “Svugdje sam dobio istu sliku. Bosanke su na tržištu rada znatno bolje integrirane nego mnoge druge migrantkinje. To dovodi do toga da bosanske obitelji imaju više novaca. Socilog Valenta ukazuje na još jedan aspekt. Bijeg je doveo do pomjeranja granice među spolovima. I muškarci i žene su morali naučiti jezik, brinuti se o papirologiji. Bosancima je integraciju olakšalo i raspoloženje, koje je vladalo u Austriji. “Suosjećanje i spremnost na pomoć bh. izbjeglicama bila je velika. Uz to su Bosanci lakše dobivali dozvole za rad.
Statistike i brojke Agencije Europske unije za nadzor stanja ljudskih prava sa sjedištem u Beču pokazuju da su se Bosanci puno rjeđe osjećali diskriminiranim. Sociolog Valenta smatra da je razlog tome što su oni kao “europski useljenici puno neupadljiviji od izbjeglica i migranata s Bliskog istoka.
Ako se napravi usporedba sa situacijom s izbjeglicama 90-tih godina, može se kazati da ništa ne govori u prilog da se ‘bosanski model’ može kopirati. Izbjeglice iz Afganistana su uglavnom loše obrazovani, mnogi nisu išli u školu. Pored toga se školski sustavi u Siriji i Iraku ne mogu uporediti sa europskim. I uloga žena u arapskom svijetu je posve drugačija. Pa ipak, jedna pouka se može izvući. “Iskustvo s bosanskom dijasporom pokazuje da bi se žene s Bliskog istoka morale ciljano pomagati da traže i nađu posao”, piše austrijski Standard.
Minsk II i Dayton
Njemački list Suedwest Presse iz Ulma uspoređuje pregovore u Minsku s nekadašnjim pregovorima u Daytonu. “Pregovori u Minsku prije godinu dana okončani su tek sa svitanjem novog dana. Iz svega je prozišao mirovni sporazum kojeg svi nazivaju ‘nedonošče’. Ne samo zbog toga što su proruski ustanici, umjesto da poštuju dogovoreni mir, odmah počeli veliku ofanzivu kako bi potpuno okružili Ukrajince u gradu Debalzevo.
Mirovni sporazum Minsk II., potpisan 12. veljače 2015. u bjeloruskom glavnom gradu, nije jedini sporazum kojim su svjetske sile zaraćene strane željeli prisiliti na mir. S tim u svezi odmah vam se nameće Dayton 1995., kada su Amerikanci okupili srbijanskog, bosanskog i hrvatskog predsjednika i internirali ih i držali tjednima u američkoj bazi u Daytonu. Predsjednicima je čak dana nogometna lopta da se malo pokrenu na zajedničku igru. Ali i tu je rezultat bio sporan, ako ništa onda za BiH: Zemlja je do danas praktično podijeljena, a Republika Srpska praktično ignorira formalno pripadanje državi Bosni i Hercegovini.
Minsk II je još sporniji. Ustanici, ali i sami Ukrajinci, sabotiraju veći dio sporazuma. Od ekonomskog ili društvenog ujedinjenja obje strane su udaljenije nego prije godinu dana. Za konflikt bi se prije moglo reći da tinja nego da je zamrznut”, piše između ostalog Suedwest Presse i dodaje: “U Ukrajini kruže glasine da je ruski šef diplomacije Lavrov na pitanje što Moskva želi ostvariti u Ukrajini, u tajnosti odgovorio: “Još jednu Bosnu!”.
Formalno jedinstvo u vidu jedne države, a realno privilegije za Republiku Srpsku, koje su rezultat pregovora u Daytonu, se Kremlju više dopada nego Kijevu. Ne zna se samo koliko rođendana će proslaviti Sporazum iz Minska, prije nego što ovaj koncept (kao u BiH) bude realiziran. Ili sahranjen.
(Izvor: DW/J.R.)