Mislio sam preskočiti, ništa ne reći. Onda, velim, a zašto ne reći gdje su sve mladim talentiranim pjevačima postavljene zamke, slične onima koje su u šumama lovokradice postavljale u lovu srndaća. Stariji su ih zvali „gvožđa“. Ulov je bio siguran, a srndać nije znao što mu se događa.
Piše: Emil Karamatić/Republikainfo.com
Da je samo netko sjajnom pjevaču Vinku Ćemerašu imao reći ne prijavljuj se, nikad se ne prijavljuj na ta silna, uglavnom manipulativna televizijska natjecanja, ama baš nikad se ne prijavljuj tamo gdje caruje kratka upotrebljivost vještih, sposobnih, do otvaranja prvih proljetnih pupova, gdje te u nekoliko poteza naprave zvijezdom i u još manje poteza ugase kao da nikada u tebi nije bilo sjaja.
Ako hoćeš da postaneš slavan pop pjevač, a ti to možeš, pokazao si vještinu uporabe glasa svjetskih majstora, vrlo je lako.
Kao kad izvadiš lisnicu i u svakom trenutku znaš gdje ti se koje parče papira nalazi, tako isto moraš znati da nikad, ama baš nikad, ne pjevaš tuđe pjesme.
Ali, ako ti se to dogodi, tko zna iz kojega razloga, neka bude rijetko, skoro neprimjetno. Pred najbližim članovima familije, pred prijateljima koji će zaboraviti da si pjevao tuđe pjesme. Te pjesme moraju ostati samo lekcije koje su te vodile dok si se pripremao za veliku karijeru.
Nikad ne budi natjecatelj gdje će glavnu ulogu imati javni mentor. To su po pravilu sveznalice koje koriste poštapalice tipa – budi svoj.
A, pobogu, čiji bi bio?
Nikad ne budi predmetom eliminacije, jer ti koji te eliminiraju ili imaju takvu želju, po pravilu su gori od tebe. Ili nemaju talent ni blizu koji ti posjeduješ. Pop zvijezda se ne postaje samo dobrim pjevanjem i pobjedom na televizijskoj zabavi. To je neopisivi spektar detalja koji funkcioniraju u kaosu bratske zajednice.
Moraš znati da te televizijske emisije ne promoviraju mlade pjevače, niti imaju takvu nakanu. Te emisije čuvaju dupeta starim zaboravljenim asovima u ocjenjivačkim sudovima. Gledajući ih, da baš svi ne pitaju – a jesu li živi.
To nikad nije bilo mjesto gdje televizijski menadžeri istinski nekoga promoviraju. To je najjeftiniji način popunjavanja televizijskoga programa. A vi ste zlouporabljeni na takav način da to nikad ne primijetite.
Producenti, menadžeri i urednici će uporabiti sve komunikološke sposobnosti da vi koji ste bili sudionici natjecanja vječno budete zahvalni što ste imali čast da sudjelujete na takvom glazbenom spektaklu.
Nažalost, malo tko u svijetu naprasitoga konzumerizma će ti reći – dragi Vinko, za mene osobno glazbeni kralju što se rađa jednom u desetak godina, i svi vi koji se želite prijaviti u neki novi televizijski show, da su te televizijske emisije zamišljene da funkcioniraju na takav način da ti usadi misao takve vrste, koja je na granici izgubljenosti, proizvedene od radosti da dok si živ budeš zahvalan što si bio sudionikom te moderne “grobnice” talenata. I, ono što je najvažnije, da nikad ne pomisliš na tu tešku riječ koja bi mogla biti vezana za tvoju karijeru.
Ili blaže rečeno, to je mjesto gdje se najbrže vidi tko bi mogao biti zvijezda i mjesto gdje se najbrže potencijalna zvijezda zaboravi.
Televizija je mjesto gdje si slavan točno onoliko koliko traje tvoja glazbena interpretacija tuđe pjesme, koja je morala ostati samo sredstvo tvoga vježbanja.
Poslije slijedi kraj.
Televizija voli kontinuitet, ali ga rijetkima daje. A ako ga i pokloni, to su najčešće oni koji ga nisu trebali dobiti. A razlog, po pravilu, nije dobar, zanimljiv glas. Razlog najčešće nitko ne zna. Ili malo tko zna.
Dobri, pametni, talentirani Vinko. Zaboravi da si se natjecao. Zaboravi da si pobijedio. Zaboravi prije nego što svi oni koji su bili uz tebe zaborave da si se natjecao božanskim glasom. Ne daj, nikom ne daj, intervjue, oni iscrpljuju, a ništa dobroga ne donesu. To će biti uzalud potrošena energija. Tvoja promidžba si ti, tvoj glas i tvoja sposobnost.
Moj savjet.
Traži dobroga menadžera. Pravi svoje pjesme i objavljuj ih kad svi zaborave da si ikada bio na televizijskom natjecanju.
Zaboravi gerilu potpore preko interneta, tog globalnog smetljišta. Svi oni koji su te podržavali, vrištali u stilu navijanja nogometnih fanova, već danas podržavaju nekog novog pobjednika, možda čak uzgoj prepelica u Mrduši Donjoj. Ali, pazi, ovo zapamti – samo ako je uzgajivač pobijedio.
Ako si pomislio da si slavan… Zaboravi i to.
Pojava na televiziji donosi samo mržnju i prezir. Poštovanje, nekad. Samo rijetkima. U ozbiljnim godinama ili pred umiranje.
Živ i zdrav bio i neka ti je, a što drugo nego – SRETNO.