Kaže gradonačelnik Mostara, Mario Kordić, u prvoj reakciji nakon – nikada temeljitijeg razvaljivanja „Partizanskog groblja“ i to putem društevnih mreža da – „dok se Gradska uprava bavi pripremanjem projekata zaštite i revitalizacije svih kulturnih spomenika u našem gradu, „nekoliko vandala“ sustavno radi na uništavanju istih”.
Piše: Faruk Kajtaz/Iza scene
Nekoliko vandala!? Stvarno?
Misli li zaista graonačelnik Mostara da ova priča „pije vodu“ ili samo želi nekako umanjiti ovaj nevjerovatni skandal? Kao i više puta do sada i ne samo od strane prvog čovjeka grada. Mnogi su tome, čak i iz redova policije, nastojali dati obol „vandalizma“ i bez bilo kakve političke pozadine. „Zaigrali se“ vandali…i tako barem desetak puta u zadnjih dvadesetak godina… “Partizansko” se godinama i planski ubija,a nadležni – zbunjeni i nije im jasno…veličanstvenom spomeniku je odavno izrečana spora i bolna smrt. Kamen po kamen, cvijet po cvijet…
Realno, jedan od glavnih razloga za ovaj najnoviji rušilački pohod na naslijeđe antifašizma Mostara, BiH, ali i moderne Evrope, koja je zasnovana baš na toj tradiciji i vrijednostima, leži u godinama prisutnom relativiziranju problema i svođenju svega na „vandalski čin“.
Kao, eto, par nekih (malo jačih) vandala ponijelo čekiće i macole, pa „junački udarilo“ na kamene ploče sa imenima ubijenih antifašista. I sve to pod okriljem noći!
Treba biti poprilično maštovit, pa (po)vjerovati da je razbijanje sedam stotina!? „kamenih cvjetova“ nekakva „radna akcija“ nekoliko vandala!! Trebala je za to i logistika i „ekipa“ – da se ne lažemo. Trebalo je i napraviti plan, rasporediti zaduženja i obavaze…sve to organizirati i uvezati.
Priča o „nekoliko vandala“ zato naprosto – vrijeđa zdravu pamet!
Pa, čak i da povjerujemo u priču o nekoliko „bildera“, koji pod okriljem noći (kao u bajkama) poruše sve što se godinama teškom mukom obnovi ili sagradi, zar nije prošlo dovoljno vremena da se oni konačno identificiraju…da ih se preduhitri u njihovim opsanim planovima ili da se nacionalni spomenik BiH „nulte kategorije“ zaštiti od devastacije na pravi način? Ima i Zakon, koji to reguliše…
Sve ovo se, naravno, moglo i moralo puno ranije napraviti. Nije stvar do „organizacije“, već do političke volje!
Istih oni koji se kite evropskim vrijednostima, dok u suštini provode potpuno drugačiju politiku. Lider HDZ BiH je prilikom nedavne posjete Izraelu obećao uklanjanje imena mostarskih ulica iz vremana NDH. Djelovao je odlučno, dok je o tome zborio za „Jerusalem post“, ali ga je vlastita stvarnost jako brzo demantovala. I to baš u Mostaru, gdje je namjeravo obrisati imena par ulica, koje godinama „krase“ imena Budaka, Francetića, Vokića i Lorkovića…
Sve osim odlučne akcije države u ovom slučju biće samo zamazivanje očiju javnosti. I domaćoj i međunarodnoj. Mostar i BiH konačno moraju dati odgovor na najvažnije pitanje:
Da li se u ovom gradu antifašistička tradicija poštuje ili se samo (na)kratko tolerira i „po potrebi“ svako malo detaljno „izbriše“?
Od odgovora na ovo pitanje zavist će i dalja budućnost Mostara, njegovih građana, ali dobrog dijela BiH, jer se o nekim univerzalnim vrijednostima jednostavno ne može, niti smije pregovarati ili se njima trgovati. Ukoliko želimo da baštinimo prave demokratske vrijednosti.
Potrebna je odlučnost i jasnoća stava, a ne relatviziranje svega i svačega, uz poruke, koje se mogu tumačiti kako to kome odgovara.
Ili jesmo ili nismo antifašisti? O odgovoru na ovo pitanje treba suditi na osnovu djela, a ne (samo) riječi.