Britanski parlament je izglasao da Johnson može raditi što ga je volja po pitanju Brexita. A njegova volja je odrezati Otok od Kontinenta. Zato mu u Bruxellesu ne smiju vjerovati ni jednu riječ.
Piše: Barbara Wesel/Deutsche Welle
Otpor Brexitu se potpuno urušio, baš kao i oporba u britanskom parlamentu. Tijekom ljeta je pokret protiv Brexita mobilizirao milijun ljudi koji su izašli na ulice Londona. No nakon uvjerljive pobjede na izborima, za premijera Borisa Johnsona je glasanje u parlamentu bilo “mačji kašalj”. Šokantno je kako su netragom nestali svi argumenti, ne samo protiv Brexita, već i u prilog budućim tijesnim vezama s EU-om.
Premijer sada može vladati kako ga je volja, a on ide putem najtvrđeg mogućeg Brexita. Naglašava da više neće poštovati pravila i zakone EU-a, a to znači da će Johnson u najboljem slučaju težiti minimalističkom sporazumu o slobodnoj trgovini s Bruxellesom. Cijela priča o “Kanadi plus” i fenomenalnom sporazumu koji namjerava sklopiti s EU-om je mlaćenje prazne slame. Iza toga je poznati projekt desnih torijevaca s ciljem daljnje deregulacije i željom da Veliku Britaniju pretvore u neku vrstu međunarodnog tržišta za gospodarske ptice grabljivice.
U to se uklapa činjenica da je premijer iz zakona o napuštanju EU-a uklonio sve ustupke iz vremena Therese May. Na primjer, britanski parlament neće imati kontrolu nad sporazumom o slobodnoj trgovini s EU-om. To je ironični obrat jer upravo su zagovornici Brexita uvijek govorili da žele vratiti kontrolu „majci svih parlamenata“. To je bila laž, kao i sve ostalo što je vodilo razlazu s Europom.
Ukinuta su i prava zaposlenih prema europskom radnom pravu, pravo izbjegličke djece da budu sa svojim obiteljima… ovo je totalna pobjeda tvrdih “brexitovaca” koji traže da njihov otok bude potpuno odsječen od kontinenta. Ne mogu se prečuti trijumfalni povici iz njihovih redova, a Boris Johnson je njihov čovjek, njihov šef. On nije umjereni konzervativac iz političkog centra kako se još tijekom kampanje predstavljao.
Put prema tvrdom Brexitu je otvoren, pa se premijer posvetio perfidnom ispiranju mozgova: želi naprosto eliminirati riječ “Brexit” iz političke svakodnevice. Ukida se Ministarstvo za Brexit i o odvajanju od EU-a više se ne treba govoriti. Zemlja je podijeljena i Johnson bi okončao podjele tako što će naprosto spriječiti da se govori o uzroku.
Sve što premijer radi može se naći u priručniku za desničarske populiste. Beskrajno ponavljanje laži, svjesno poricanje realnosti, stalna pretjerivanja i propaganda – to nam je sve poznato iz populističkih režima bilo gdje na svijetu. U to se uklapa i namjera da sreže financiranje javnog servisa BBC. Iako su tamošnji novinari Brexit dovodili u pitanje premalo, a ne previše, za Johnsona je i to već previše neovisnosti.
Šefovi država i vlada EU-a i njihovi pregovarači bi morali biti na oprezu. Angela Merkel je bila u pravu kada je još prije nekoliko mjeseci rekla da bi Britanci umjesto dobrih susjeda mogli postati žestoki konkurenti. Nikoga ne treba da uljuljkati Johnsonova uspavanka o „dobrim prijateljima i partnerima na Kontinentu“. To je licemjerno, to je samo dio njegove fasade baš kao i razbarušena kosa.
Gorka je istina da se novoj britanskoj vladi mora prići s podozrenjem, da čovjek mora biti spreman na trikove i smicalice svih vrsta. Johnsonu ne treba vjerovati ni kada kaže da je vani lijepo vrijeme, a isto važi i za njegovog pregovarača Michaela Govea. Obojica će poduzeti sve kako bi nasamarili Europljane. Na svim budućim pregovorima EU se mora postaviti prema Britancima kao prema protivnicima. To je čemerni kraj susjedskih odnosa građenih desetljećima.