Španjolska izreka “doručkuj kao kralj, ručaj kao princ, a večeraj kao siromah” dobiva sve veću potvrdu u znanstvenoj zajednici. Dok je u zapadnom svijetu uobičajeno obilnije večerati, istraživanja pokazuju da bi nam glavni i najbogatiji obrok u danu ipak trebao biti ručak.

Biološki nismo ista osoba ujutro i navečer

Naše tijelo ne prerađuje hranu jednako u različito doba dana. Razlog leži u uskoj povezanosti metabolizma i cirkadijurnog ritma:

• Lošija kontrola šećera u krvi: Kako se približava vrijeme za spavanje, razina hormona melatonina raste. Unos hrane u razdoblju povišenog melatonina smanjuje lučenje insulina i otežava obradu glukoze, što dugoročno povećava rizik od razvoja dijabetesa tipa 2.
• Povećana glad i pohrana masti: Kasna večera narušava ravnotežu hormona apetita. Tijekom sljedećeg dana luči se manje leptina (hormona sitosti), a stanice umjesto razgradnje počinju skupljati masne naslage.
• Kardiovaskularni rizik: Studije pokazuju da kasniji doručak i kasna večera povećavaju rizik od srčanih oboljenja. Duži noćni post, postignut ranijim večeranjem, znatno pogoduje zdravlju srca.

Važan čimbenik je i individualni “kronotip”. Takozvane noćne ptice prirodno skreću prema kasnijim obrocima i energetski bogatijoj hrani, zbog čega su podložnije metaboličkim poremećajima u odnosu na ranoranioce.

Kako optimizirati raspored prehrane

Za postizanje bolje metaboličke ravnoteže i kvalitetnijeg sna, stručnjaci preporučuju nekoliko jednostavnih koraka:

• Ugljikohidrate jedite ranije: Namirnice bogate vlaknima i složenim ugljenim hidratima (punozrnate žitarice, mahunarke, voće) konzumirajte u prvom dijelu dana kada ih tijelo lakše prerađuje.
• Lagana i proteinska večera: Za večernji obrok birajte manje količine proteina (piletina, losos, tuna) te orašaste plodove i sjemenke koji sadrže triptofan – aminokiselinu koja potiče kvalitetan san.
• Održavajte kontinuitet: Nastojte jesti u ujednačeno vrijeme svaki dan.

Kada je najbolje večerati?

Ne postoji jedan univerzalan sat koji odgovara svima. Ipak, zlatno pravilo krononutricije glasi: najveći obrok u danu treba unijeti ranije, a večeru konzumirati najmanje tri sata prije odlaska na spavanje.

Objava Moć krononutricije: Zašto bi večeru trebalo pomaknuti na ranije sate pojavila se prvi puta na Republika.

U Kini je prošle godine instalirano više vjetroturbina i solarnih panela nego u ostatku svijeta zajedno. Kineski procvat čiste energije postaje globalan: kineske tvrtke grade tvornice električnih vozila i baterija u Brazilu, Tajlandu, Maroku, Mađarskoj i šire.

Istovremeno, u Sjedinjenim Državama, predsjednik Trump pritišće Japan i Južnu Koreju da ulože „bilijune dolara“ u projekt isporuke prirodnog plina Aziji. General Motors je upravo obustavio planove za proizvodnju električnih motora u tvornici blizu Buffala te će umjesto toga uložiti 888 milijuna dolara u proizvodnju V-8 benzinskih motora.

Utrka za definiranje energetske budućnosti je u punom jeku. Dok opasnosti od globalnog zatopljenja zlokobno vise nad planetom, dvije najmoćnije države svijeta, SAD i Kina, provode energetske strategije definirane prvenstveno ekonomskim i nacionalnim sigurnosnim interesima, a ne klimatskom krizom. U igri su čitave industrije, kao i ekonomski i geopolitički savezi koji oblikuju moderan svijet.

Trumpova administracija želi zadržati svijet ovisnim o fosilnim gorivima poput nafte i plina. SAD je najveći svjetski proizvođač nafte i najveći izvoznik prirodnog plina, što nudi potencijal za ono što Trump naziva erom američke „energetske dominacije“ koja eliminira ovisnost o stranim zemljama, posebno rivalima poput Kine.

Kina juri u potpuno drugom smjeru. Kladila se na svijet koji pokreće jeftina struja iz sunca i vjetra. Za razliku od SAD-a, Kina nema mnogo lako dostupne nafte ili plina u odnosu na svoju ogromnu populaciju, pa želi eliminirati ovisnost o uvozu i napajati ekonomiju obnovljivim izvorima.

Iako Kina i dalje troši više ugljena od ostatka svijeta i ispušta više zagađenja od SAD-a i Europe zajedno, njezin zaokret prema čišćim alternativama događa se vrtoglavom brzinom.

Statistika izvoza tehnologije čiste energije (2023.)

Kina drži gotovo 700.000 patenata za čistu energiju, što je više od polovice svjetskog ukupnog broja. Također dominira nuklearnom energijom s 31 reaktorom u izgradnji.

Kako je Amerika izgubila prednost

Sjedinjene Države imale su svaku priliku voditi u obnovljivim izvorima. Amerikanci su stvorili prve praktične silicijske fotonaponske ćelije 1950-ih i prve punjive litij-metalne baterije 1970-ih. Međutim, uz obilje nafte i plina te lobiranje industrije fosilnih goriva, američka predanost čistoj energiji je oscilirala.

Kineski cilj dominacije nije bio potaknut klimom, već strateškom samosviješću. Kineski čelnici su prije dva desetljeća shvatili da je kontrola proizvodnje energije ključna za nacionalnu sigurnost. Kina je osigurala stotine milijardi dolara subvencija, zaštitila svoje tržište i uspostavila globalni kvazi-monopol nad ključnim sirovinama poput kobalta.

Danas Kina proizvodi više od 90% svjetskog polisilicija, ključnog materijala za solarne panele. Kako bi smanjila troškove, Kina je automatizirala tvornice, instalirajući više robota od 2021. do 2023. nego ostatak svijeta zajedno.

Ambicije “meke moći” Pekinga

Kina koristi svoju nadmoć u zelenoj energiji za širenje političkog i ekonomskog utjecaja. Od 2023. kineske tvrtke najavile su 168 milijardi dolara stranih ulaganja u čistu energiju. Grade nuklearne reaktore u Pakistanu i Turskoj, vjetroparkove u Brazilu i Keniji, te tvornice električnih vozila u Indoneziji.

S druge strane, Trumpova administracija napušta američku strategiju “meke moći” i zauzima transakcijski pristup. Forsira prodaju američkog plina zemljama poput Ukrajine i pritišće saveznike da kupuju fosilna goriva kako bi izbjegli carine.

Što će svijet kupovati?

Svijet je sve gladniji energije, što kratkoročno pogoduje objema silama. Fosilna goriva i dalje zadovoljavaju oko 80% globalnih potreba. No, Međunarodna agencija za energiju predviđa da će do sredine stoljeća taj udio pasti ispod 60%.

Kina je pozicionirana da preuzme taj dodatni posao. Kako kaže Rafael Dubeux iz brazilskog ministarstva financija: „Kada se savezna vlada SAD-a odluči povući iz utrke, utrka ne prestaje. Druge zemlje se nastavljaju kretati.“

Objava Utrka za energiju budućnosti: Kina se nezaustavljivo odvaja pojavila se prvi puta na Republika.

Da, udarne rupe. Da, kartu. Jedva 18 mjeseci nakon preuzimanja dužnosti, pred ključnim izborima, dok njegova stranka zaostaje za šarolikim trupama Nigela Faragea, pa čak i Kemi Badenoch, tim Starmer je tako započeo 2026. godinu. Da budemo pošteni, kako kažu mladi, karta je označena bojama.

Zatim je premijer pokazao strogoću. Potaknut bijesom prema Groku, AI usluzi koja služi kao tvornica dječje pornografije, zaprijetio je X-u Elona Muska gubitkom “prava na samoregulaciju”. Downing Street to bez sumnje smatra borbenim govorom, ali nitko to ne bi nazvao akcijom. Za to pogledajte druge zemlje, koje su jednostavno suspendirale X.

Ovog tjedna deseci tisuća obitelji, škola, pubova i restorana diljem Kenta i Sussexa ostali su bez vode. Po drugi put ove zime tvrtka South East Water uskratila je korisnicima jednu od životnih potrepština. Neuspjeh tvrtke je toliko očit da konzervativni zastupnici – istinski sljedbenici Thatcherice koji vole privatizaciju – zahtijevaju ostavku šefa, dok Liberalni demokrati Eda Daveya traže oduzimanje licence. Kako je Starmer odgovorio? Izjavivši da je fijasko – pazite sad – “potpuno neprihvatljiv”. To će ih naučiti pameti!

Ovo nije još jedna novinska kolumna o suvišnosti našeg premijera, jer su takvi tekstovi sami po sebi suvišni. Od prvog dana javnost je daleko ispred većine medija, a osim toga, kada jeftine trgovine prodaju božićne čestitke protiv Starmera, znate da će Downing Street sljedećeg prosinca imati novog stanara.

Niti ću pjevati hvalospjeve Donaldu Trumpu, koji je, kao što sam već ranije spomenuo, neznalica i tašti nasilnik koji želi ugrabiti što može za sebe, svoju obitelj i financijere. Ipak, ovaj ekstremni desničar nudi ljevici duboku lekciju. On nam pokazuje da politička moć doista može biti važna, pod uvjetom da se njome vitla s jasnoćom i svrhom.

Dan za danom, najviše protuvladin predsjednik od Ronalda Reagana demonstrira koristi vlasti. I znate što? Ispostavilo se da smisao vođenja zemlje nije prebacivanje škakljivih odluka na regulatore poput Ofcoma ili Ofwata. Nije smisao u najavi još jedne naizgled bitne politike, nakon koje slijedi još jedan zaokret od 180 stupnjeva (U-turn). Nije smisao u prikupljanju materijala za cmizdravu kolumnu o tome kako su se neki snagatori u Whitehallu smijali veličini vaše većine prije nego što su pobjegli s vašim sjajnim novim mandatom.

Tijekom proteklog desetljeća, kako je politika u UK-u, SAD-u i drugdje postajala sve reakcionarnija, ljudi na ljevici su gledali svoje kolege na desnici tražeći ideje. Zatim pišu nizove objava, kolumne ili cijele radove o tome kako progresivci trebaju naučiti TikTok, smanjiti socijalnu pomoć ili biti malo rasisti. Zaključak koji ja izvlačim je osnovniji: lijevi centar bi se trebao podsjetiti čemu politika služi.

Jer za Trumpa promjena nije samo riječ koju nalijepite na naslovnicu manifesta. On savija i SAD i svijet prema svojoj volji – dok lijevi centar, bilo u Washingtonu ili šire, mrzovoljno lupka po velikom znaku na kojem piše “PRAVILA”.

Nakon što su Trumpove trupe ilegalno otele stranog čelnika, kako je prosvjedovao najviši demokrat u Zastupničkom domu, Hakeem Jeffries? „Trumpova administracija nije tražila odobrenje Kongresa za uporabu vojne sile i nije pravilno obavijestila Kongres unaprijed o operaciji u Venezueli.“ Mi obični ljudi mogli bismo se brinuti o moralu ili posljedicama; sofisticirani ljudi poput Jeffriesa znaju da je ono što se računa – proces.

Istu dinamiku možete vidjeti u Trumpovom progonu Jeromea Powella, šefa američke središnje banke (Fed). Predsjednik ga dugo napada kao “tupana” jer nije brže rezao kamatne stope; sada ga njegova vlada istražuje zbog rastućih troškova obnove sjedišta Federalnih rezervi. Sitničavost je ovdje prilično zamorna i jadna – Powell ionako treba odstupiti ovog svibnja. Ipak, pred teške izbore na sredini mandata i s donatorima s Wall Streeta i iz Silicijske doline koji plivaju u dugovima, za Trumpa ima smisla nasilno upasti u monetarnu politiku. No, komentatori na lijevom centru ne ističu kako se takav autoritarizam koristi za osnaživanje i bogaćenje nepopularnog predsjednika i njegova dvora. Umjesto toga, oni prigovaraju zbog nanesene štete neovisnosti središnjeg bankarstva.

Kada su točno progresivci upali u takvu neoliberalnu uštogljenost, dobro je pitanje – mogli bismo početi s Billom Clintonom, Tonyjem Blairom i Gerhardom Schröderom koji su poticali svoje oslabljene industrijske gradove da se eutanaziraju za dobrobit globalizacije. Ali to je uništilo njihovu glasačku bazu, ostavljajući im kao glavni izvor legitimiteta stručnost u poznavanju pravilnika. Tako, dok Trump udara po Fed-u i suočava se s bilo kakvom olujom na tržištu obveznica, Starmer i njegova zamjenica Rachel Reeves navode upravo tržište obveznica kao glavni razlog za zadržavanje svojih poslova.

Kada je Andy Burnham prije nekoliko mjeseci osudio podređenost svoje stranke financijskim tržištima, vodstvo Laburista ga je ismijalo. Ipak, njegove su primjedbe bile utemeljene na dobrom ekonomskom i političkom smislu. Laburisti ne mogu vladati protiv vlastitog naroda i očekivati da će zadržati vlast. Ministrica financija ne može sama sebi smisliti nefleksibilna pravila, a zatim ta ista pravila navoditi kao razlog za inerciju. I ne bi se smjelo prepustiti isključivo mutikaši poput Faragea da propituje neizabranu moć Banke Engleske. Vladavina “rušilačkom kuglom” – u stilu Trumpa – nije odgovor, ali nije ni predsjedanje nad propadajućim statusom quo.

Koliko god udarao šakom o stol o “isporuci rezultata”, radikalizam nije na Starmerovom dnevnom redu. Nikada nije ni bio. On i njegovi mali ljudi igraju politiku kao igru u kojoj upute daju drugi, a ulozi su bijedno niski: čistka nekih dosadnih ljevičara, nekoliko dobro plaćenih i ne baš divljenja vrijednih karijera. Vlast u rukama ovih pretendenata svodi se na tablice, anonimne brifinge i “okupljanje obiju strana oko stola”. O, i udarne rupe, naravno: divne, trobojne karte okićene udarnim rupama.

Cijelo to vrijeme birači u Britaniji za koje sustav ne radi gledaju prema drugim vođama i drugim ideologijama gdje je politika sredstvo za obavljanje stvari i postizanje rezultata. Koliko god se zgražali nad Trumpom i Farageom, odgovor na njihovo djelovanje nije slijeganje ramenima. Odgovor je – djelovati.

Objava Recite što hoćete o Trumpu, ali on poznaje vlastitu moć – i zna kako je koristiti pojavila se prvi puta na Republika.

“Osjećaj srama normalna je ljudska emocija. I to je prava emocija.” Julia Davies govori o jednom mogućem odgovoru na to da ste nevjerojatno bogati. Iako pripada kategoriji “onih koji imaju”, a ne “onih koji nemaju”, Davies smatra da je sram opravdan.

Davies, anđeoska investitorica u pedesetima, prethodno je radila kao odvjetnica prije nego što je 2003. suosnivala europski ogranak Ospreya, iznimno uspješne tvrtke za premium ruksake. Svoj udio u tvrtki prodala je 2018. godine za “radikalno mijenjajuću” svotu.

Iako potječe iz radničke obitelji iz južnog Walesa, Davies nije rođena u bogatstvu. Njezin je otac, “pravi radnik”, napustio školu s 14 godina i postao građevinar, ali novac nikada nije bio siguran; njezino je djetinjstvo bilo obilježeno recesijama i opasnostima da se obiteljski dom izgubi ako se očevi objekti ne prodaju, donosi The Independent.

“Mislim da me moja pozadina učinila svjesnijom bogatstva”, razmišlja. To je značilo da kada je napokon došla do ozbiljnog novca, nije bila zadovoljna stereotipnom slikom sebičnog multimilijunaša koji troši novac na superjahte i privatne zrakoplove. Osjećala se pozvanom da taj novac iskoristi za dobro.

Sram zbog bogatstva u fokusu

“Sram zbog bogatstva” (eng. wealth shame) – doživljaj duboke nelagode i srama zbog posjedovanja novca, bilo da je osoba odrasla u siromaštvu, osjeća se kao izdajnik klase, ili je naslijedila, a ne zaradila bogatstvo – postala je sve češća tema posljednjih godina.

Predsjednica Udruge za financijsku terapiju, Christine Hargrove, kaže da primjećuje porast bogatih klijenata koji se bore s tim problemom.

“Mnogi od njih osjećaju da moraju skrivati aspekte svoje prošlosti ili sadašnjosti povezane s novcem, jer će se inače naći na prvoj liniji klasnog rata”, kaže Hargrove. Dodaje da je naše društvo puno financijskih dvostrukih standarda koji “izazivaju pustoš u unutarnjem financijskom identitetu pojedinaca”.

Rastući jaz i brutalne istine

Rast nejednakosti bogatstva prisiljava “one koji imaju” da se suoče s prilično brutalnim istinama. U Velikoj Britaniji, jaz se proširio za 50 posto u posljednjih osam godina. Prema nedavnom izvješću Fairness Foundationa, rastuća nejednakost bogatstva u UK-u mogla bi biti “glavni pokretač društvenog kolapsa” u sljedećem desetljeću.

Siječanjsko izvješće Oxfam Internationala, objavljeno uoči Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu, pokazalo je da su milijarderi u 2024. godini bogatili tri puta brže nego 2023., što ukazuje na povećanu koncentraciju resursa globalno.

Krivnja nasuprot sramu

Davies tvrdi da je ispravna reakcija bogate osobe na sve ovo osjećaj srama, ili bolje rečeno, krivnje.

Krivnja: “Znači da ste učinili nešto pogrešno. Ako jeste, krivnja može biti snažan motivator za preuzimanje odgovornosti i pokušaj iskupljenja”, objašnjava Hargrove.

Sram: “Znači da ste vi pogrešni, da ste temeljno neprihvatljivi, nepoželjni, neiskupivi.”

Davies se slaže da nije sramota imati bogatstvo ako ste naporno radili, ali smatra da bi nepravda nejednakosti trebala izazvati krivnju kod onih koji gomilaju bogatstvo umjesto da ga koriste za poboljšanje stvari.

“Svoje bogatstvo shvaćam ozbiljno,” kaže. “Imati tu sposobnost (da se stvari promijene) i ne učiniti to – ili čak izabrati koristiti svoje bogatstvo da stvari pogoršate, poput ekstremnog prekomjernog konzumiranja… Mislim da bi se trebali sramiti.”

Poziv na akciju i sustavne promjene

Billie Eilish, dobitnica Grammyja i Oscara, nedavno je prozvala ultra-bogate da svoj novac iskoriste za rješavanje svjetskih problema: “Ako ste milijarder, zašto ste milijarder? I bez mržnje, ali darujte svoj novac, ‘skratili’.”

Slično tome, Julia Davies je aktivna kroz svoj okolišni fond We Have The POWER i kao članica Patriotic Millionaires, mreže bogatih ljudi u UK-u koji se bore da budu više oporezovani.

Prema njihovim podacima, 80% milijunaša podržava porez na bogatstvo od 2% na sve iznad 10 milijuna funti.

Cilj im je iskoristiti glas bogatih za “bolju Britaniju mijenjanjem sustava kako bi se okončalo ekstremno bogatstvo i natjeralo one koji ga posjeduju da daju svoj pošten i pravilan doprinos.”

Phil White, inženjer koji je postao milijunaš, naglašava da filantropija (doniranje u dobrotvorne svrhe) ne rješava temeljne uzroke problema.

“Filantropija se sama petlja po rubovima; razmjer nije dovoljno velik,” kaže White. “To mogu učiniti samo vlade. Zato vjerujem da nam je potreban porez na bogatstvo.”

White se pridružio mreži nakon pandemije, kada je jaz između njega, koji je uživao u seoskom miru, i onih u prenapučenim gradovima koji su se borili za život, postao izuzetno izražen.

Krivnja kao pozitivna sila

Krivnja, koliko god imala negativne konotacije, može biti izrazito pozitivna sila. Kako kaže dr. Lawrence Howells, klinički psiholog: “Krivnja služi važnim funkcijama u našim životima i u našem širem društvu, i obično je korisna. To je energizirajuća emocija: tjera nas na djelovanje.”

U slučaju krivnje zbog bogatstva, taj osjećaj može nekoga potaknuti da se iskupljuje kampanjom za pravednije društvo ili usmjeravanjem novca u projekte koji će imati pozitivan učinak.

“Osjećati se krivim zbog nečega, ako ne učinite ništa po tom pitanju, vrlo je negativna emocija,” slaže se White. “No, ako tu krivnju iskoristite za nešto pozitivno, onda apsolutno – to može biti pobjeda za sve.”

Čak i s manje altruističnog stajališta, korištenje bogatstva za poboljšanje stanja u svijetu donosi mnogo bolji osjećaj zadovoljstva nego gomilanje ili trošenje na ekstravagancije.

“Prekomjerna potrošnja je poput brze hrane – uopće nije zadovoljavajuća,” zaključuje Davies. “Mislim da istinska sreća u životu dolazi od činjenja dobrih stvari s dobrim ljudima.”

Objava Zašto bogati osjećaju sram i kako ih krivnja tjera na promjene pojavila se prvi puta na Republika.

Ovaj ambiciozni cilj, pokrenut od strane krunskog princa Mohammeda bin Salmana, gurnuo je Saudijsku Arabiju u središte geopolitičke borbe za tehnološku nadmoć, balansirajući između partnerstva s američkim i kineskim tehnološkim divovima.

Geografska prednost i duboki džepovi

Kraljevina posjeduje ključne sastojke za pokretanje golemih, energetski gladnih podatkovnih centara: jeftinu energiju, duboke financijske resurse i obilje otvorenog zemljišta.

Saudijski dužnosnici tvrde da bi rad s AI-jem u njihovim budućim podatkovnim centrima mogao biti najmanje 30% jeftiniji nego u Sjedinjenim Državama. Kako bi prevladala sigurnosne i pravne zabrinutosti zbog autoritarne države, Saudijska Arabija razmatra uvođenje zona “podatkovnih ambasada” gdje bi strane tvrtke poslovale prema vlastitom nacionalnom zakonu.

Humain je već u pregovorima s vodećim američkim tvrtkama, uključujući OpenAI, Google, Qualcomm, Intel i Oracle, a spominje se i potencijalni “mnogo veći plan” za pružanje računalne snage za Elon Musk’s xAI.

Kinesko-američki ples i “AI čipovi”

Saudijski planovi se suočavaju s velikom preprekom: pristup naprednim američkim poluvodičima (čipovima) koji su ključni za AI centre, a čija prodaja je pod strogom kontrolom SAD-a.

Washington koristi pristup ovim čipovima kao alat vanjske politike kako bi države odvratio od Kine. Iako je Nvidia dobila preliminarno odobrenje za prodaju 18.000 AI čipova Humainu tijekom posjeta predsjednika Trumpa u svibnju, konačna prodaja još nije odobrena zbog zabrinutosti oko veza Rijada i Pekinga.

Istovremeno, produbljuje se suradnja s Kinom. Kineska AI tvrtka DeepSeek koristi podatkovne centre u vlasništvu saudijskog naftnog diva Aramco, a investicijska tvrtka u djelomičnom vlasništvu Aramca uložila je u kinesku AI tvrtku ZhipuAI.

Saudijski dužnosnici uvjeravaju da neće dopustiti kineskim tvrtkama korištenje centara s američkim čipovima, ali SAD strahuje da Kraljevina ne shvaća dovoljno ozbiljno kineske sigurnosne prijetnje.

Je li cilj od 6% dostižan?

Iako ambicija da postanu treći najveći igrač u pružanju računalne snage (nakon SAD-a i Kine) oduzima dah, mnogi analitičari su skeptični.

Kraljevina ima skroman bazen domaćih stručnjaka za AI te postoji rizik od globalnog zasićenja računalnim kapacitetima s obzirom na to koliko vlada i tvrtki juri u izgradnju centara.

Saudijska Arabija zaostaje za Ujedinjenim Arapskim Emiratima, koji su ranije ove godine najavili projekt s OpenAI-jem u Abu Dhabiju.

Ipak, analitičari upozoravaju da se ne smije podcijeniti razina ambicije princa Mohammeda. Iznimno niske cijene električne energije, koje bi mogle smanjiti troškove AI-ja za 20% do 40%, Saudijska Arabija smatra svojim neodoljivim adutom na globalnom tržištu.

“Lako je reći da je ovo samo još jedan primjer toga da Saudijci bacaju novac na najnoviju sjajnu stvar, ali to bi također moglo podcijeniti razinu ambicije. Neće ostvariti sve svoje ciljeve, ali mogli bi dobiti više nego što mnogi njihovi kritičari misle.” – Vivek Chilukuri, Center for a New American Security

Za Saudijsku Arabiju, ulaganje u AI nije samo ekonomska transformacija, već i prilika za postizanje globalnog utjecaja kakav je imala kroz kontrolu nad naftom.

Objava Saudijska Arabija želi postati globalni izvoznik umjetne inteligencije pojavila se prvi puta na Republika.